Sjemenu zla ne treba mnogo da nikne. Tako će se nekome možda činiti pretjerana paralela između, sada već abortiranog, dokumenta Europske komisije "Unija jednakosti"/ "Union Of Equality" o nespominjanju Božića i jednoj božićnoj "čestitci" s kalašnjikovom na vratima jedne sarajevske obitelji, gdje je ispod adventskog vjenčića osvanula rukom napisana prijeteća poruka: Hoćete da vas kalašnjikovom išaram, imam ga!
Premda su Bruxelles i Sarajevo fizički udaljeni otprilike 1700 kilometara, a politički još i više, u ove su adventske dane uhvaćeni u identičnu klopku, a to je otvorena netrpeljivost prema kršćanstvu.
Dakako, pristup nije isti. Onaj europski je profinjeniji i perfidniji, lukaviji i umotan u celofan međusobne snošljivosti i društvene korektnosti, dok je sarajevski sirov i krvav, kao što su to i nezacijeljene rane prošloga rata, ali vrlo brzo uvijen i umobolnu oblandu, jer je tamošnji MUP rekao kako se radi o duševno bolesnoj osobi, što su hrvatski mediji u BiH vrlo brzo prozreli kao već viđen obrazac da se počinitelju sakrije identitet. Jer se, shodno toj činjenici, o počinitelju javnosti ne mogu dati nikakve informacije. No, kako bi bilo jasno o čemu se u biti radi, potrudila se objasniti sarajevska gradonačelnica rekavši kako "ne želeći umanjivati ozbiljnost ovog incidenta, mora naglasiti da bi ovo mogle biti posljedice izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, koji dodatno širi netrpeljivost među narodima".
Netrpeljivost prema kršćanima i katolicima širi se sustavno već godinama, a antikatoličkom mainstreamu nekako je najdraže upravo vrijeme uoči Božića. Tu se već godinama treniraju udarci ispod pojasa i omalovažavaju simboli i simbolika toga najradosnijeg kršćanskog blagdana, kojim se proslavlja rođenje Spasitelja.
Benignim su se činile igrice oko Djeda Božićnjaka (svojedobno i Djeda Mraza) i sv. Nikole i Malog Isusa, no da one s vremenom mogu imati ozbiljne posljedice potvrdio je napad na mons. Antonija Stagliana, biskupa biskupije Noto na Siciliji. Talijanski su ga mediji prije nekoliko dana posprdno prozvali "najnovijim Grinčem", koji je uništio "snove i čarolije u dječjim srcima". Zašto? Samo zato što je djeci dao primjer sv. Nikole, kako je rekao, koji je darove donosio siromašnima.
Odnosno, opravdavao se kako je želio progovoriti o komercijalizaciji Božića i Djedu Božićnjaku s Coca-Colinih reklama, koji predstavlja udar na "kulturu darivanja", a što je u suprotnosti s porukom Božića, koja kako veli biskup Stagliano, u "rođenu djetešcetu Isusu vidi dar cijelom čovječanstvu".
Ovaj primjer podsjeća na stari vic iz hladnoratovskih vremena kada su savjetnici dotrčali predsjedniku SAD-a i rekli: "Gospodine predsjedniče, Rusi farbaju Mjesec u crveno". Predsjednik ni da trepne. "Gospodine predsjedniče, Rusi su obojili Mjesec do pola u crveno". Ovaj i dalje mrtav hladan. "Gospodine predsjedniče, e sad su ga cijeloga obojili u crveno", došli su na kraju reći rezignirani savjetnici, a predsjednik SAD-a im je odgovorio: "Odlično! Sad vi uzmite bijelu boju i napišite preko njega - Coca Cola".
Koja bi boja danas dominirala, crvena ili bijela, teško je reći.
No, na tragu tih ideoloških i svjetonazorskih bitaka i danas se pred našim očima vode ratovi. Jedan se upravo odvija oko obnove požarom uništene pariške katedrale Notre Dame, zbog čega se oglasilo više od stotinu francuskih intelektualaca, tvrdeći kako se parišku katedralu želi pretvoriti u "političko korektni Disneyland" te da "Pariška nadbiskupija želi iskoristiti restauraciju kako bi preobrazila interijer Notre Damea u projekt koji posve iskrivljuje dekor i liturgijski prostor". Kako? Pa, na primjer, instalacijom pomičnih klupa, osvjetljenja koje se mijenja ovisno o godišnjem dobu, video projekcijama na zidovima te zamjenom ispovjedaonica, oltara i klasičnih skulptura modernističkim muralima i svjetlosnim efektima koji će kreirati "emocionalne prostore". A zašto tako? E pa zato što se posjetitelje koji ne dolaze zbog bogoslužja, kako je za AFP rekao o. Gilles Drouin, svećenik koji nadgleda restauraciju interijera, želi lijepo dočekati i educirati jer "ne dolaze uvijek iz kršćanske kulture".
I tu se krug zatvara. Preko Bruxellesa i Sarajeva, Sicilije i Pariza. Dok kršćani čekaju Božić, otvoreno im se poručuje da su nepoželjni ondje gdje žive, bila to i Europa, kolijevka kršćanstva. A od podneblja ovisi kako će im se to "objasniti": čitabom europskih birokrata, harangom medija, intelektualnim nadmudrivanjem ili prijetnjom kalašnjikovom.
Znači, svi se pozivaju na Bibliju tj njenu zapovijed: Nemaj drugih bogova osim mene. Ipak, i bogovi (običaji, načini slavljenja, nametanja ...) su na slobodnom tržištu.