Kako je đakonica s kolarom i u prekratkoj suknji postala žrtva zajedništva?

Premalo se poznajemo. Pokazao je to najnoviji slučaj đakonice Evangeličke crkve u Rijeci Melanie Ivančević, čija je fotografija u svećeničkoj košulji s kolarom i u suknji, izazvala bujicu reakcija na društvenim mrežama.

Prvo, zato što nitko nije znao o kome se radi. Učinjen je profesionalni propust - oni koji su objavili fotografiju nisu je potpisali, kako mi to nazivamo u novinama. Nisu napisati tko je na fotografiji. Mnogi su zato pomislili da se radi o "katoličkoj svećenici", odnosno provokaciji, jer je fotografija nastala na međureligijskom skupu kojega je organizirala Riječka nadbiskupija, a koji je svojevrsni nastavak jedne dubrovačke teološke međureligijske priče, koja je u svojem startu izazvala mnoštvo prijepora u javnost. Čak i oštru reakciju jednog biskupa.

Zašto?

Zato što je u svojem sastavu imala jednu feminističku teologinju, čije je poslanje oksimoron sam po sebi, a i čiji su autoritet mnogi iz Crkve snažno osporavali. No, ona je bila dio svojevrsne provokacije javnosti, kako bi se s jedne strane izazvala pažnja i promovirala dotad nepoznata manifestacija, a s druge strane htjela se isprovocirati i unutarcrkvena javnost, kako bi malo živnula, pokrenula se i postala dinamičnija u svojem promišljanju, što nije samo po sebi negativno.

Provokacija se dogodila i u Lovranu, na spomenutom mediteranskom teološkom susretu, na kojemu se našla i pastorica Melanie Ivanišević, koja je nedvojbeno žrtva s jedne strane medijskih manipulacija, a kasnije grozomornih komentara i šala koji su se nizali na društvenim mrežama.

Bol Melanie Ivanišević ide na dušu svih onih urednika koji su prvi objavili fotografiju sa spomenutog skupa, jer su mogli znati da će isprovocirati javnost. Odnosno, kada su vidjeli da su se mreže zapalile, mogli su fotografiju jednostavno povući i više je ne objavljivati. Dakako, za to je bilo prekasno, jer su je mnogi podijelili na svojim profilima, čak "izrezavši" samu žrtvu medijskog nasilja, đakonicu Ivančević, i ispisujući preko njezina lika neukusne pošalice.

Naši su katolici jako burno reagirali kada je papa Franjo prihvatio sugestiju jedne druge crkve (SPC) i zaustavio kanonizaciju kardinala Stepinca. Da što se druga crkva ima miješati u stvari naše Crkve! Kada bismo povukli paralelu, onda bi se isto moglo reći i za stil odijevanja protestantske pastorice – što se neka druga crkva ili neki drugi vjernici imaju u miješati u odjevanje svećenika druge crkve. Doduše, možda je đakonici Ivanišević neki "klerofashion guru" mogao prišapnuti da odjene malo dužu suknju te da ne prebacuje nogu preko noge na teološkom skupu, pogotovo ako k tome sjedi u prvome redu. No to je sad neki drugi par rukava.

Mnogi su se, budimo iskreni, šokirali kada su vidjeli da žena nosi svećenički kolar oko vrata. No ti isti ne znaju da je izvorno crna košulja s bijelom karticom ili ovratnikom protestantskog podrijetla. Prezbiterijanski svećenik dr. Donald McLeod, pastor u Škotskoj, osmislio je svećeničku košulju, kombinirajući bijele propovjedničke pločice koje su nosili protestantski pastori s odvojivim ovratnikom, koji je bio u uporabi u to vrijeme. Rimokatolička crkva usvojila ih je tek kasnije, modificiravši izvorni protestantski dizajn. No, mnogi protestanti drže da ih upravo "kolar-košulja", koja je njihov izum, najviše vidljivo povezuje s Katoličkom crkvom.

Također, nekim je katolicima neprihvatljivo da protestantske crkve zaređuju žene za đakone i svećenice, ali to je stvar tih crkava, a ne Katoličke crkve. Koja, doduše, u pontifikatu pape Franje sve više otvara vrata ženama. Pa je Papa baš ovih dana u intervjuu rekao kako će prvi put imenovati tri žene u dikasterij koji odabire biskupe za Kongregaciju za biskupe, a poznato je da je prošle godine prvi put imenovao ženu na drugu poziciju u vrhu Vatikana, čime je s. Raffaella Petrini postala najviše rangirana žena u najmanjoj državi na svijetu. No sve to skupa nema nikakve veze s ređenjem žena i ženama svećenicama u Katoličkoj crkvi, što je papa Franjo više puta naglasio.

I sad, umjesto da se na takvim i sličnim međureligijskim susretima bolje upoznajemo, a to znači i međusobno više poštujemo, rezultat provokacije iz Lovrana je očigledna podjela, nerazumijevanje i svađa. Možda bi se PR-ovci koji to čine trebali zapitati kakvim su duhom nadahnuti kada vide ovakve plodove. Jer su žrtve naši susjedi i prijatelji, bili oni protestanti ili pravoslavci, muslimanski imami ili žene pastorice, svejedno. Kao što je to sad bila Melanie Ivanišević. Žrtva zajedništva uime tobožnjeg zajedništva. Posve nepotrebno, a i nimalo evanđeoski.