Jedan o najvećih nogometnih esejista svih vremena, urugvajski pisac Eduardo Galeano, autor biblije egzistencijalne nogometne filozofije, knjige kratkih eseja „Nogomet na suncu i u sjeni“ smatrao je sebe prosjakom dobrog nogometa: „Prohujale su godine i konačno sam naučio da sebe prihvatim onakvim kakav jesam: prosjak sam dobrog nogometa. Idem svijetom ispruženih ruku i na stadionima molim: ‘Molim lijep potez u ime Božje ljubavi’.
A kad se dogodi dobar nogomet, zahvaljujem na čudesnom daru i nije mi uopće stalo koji je klub ili zemlja ostvarila to čudo.“˝Vremena su se promijenila i svi mi, klupski i reprezentativni navijači, prosjaci smo – pobjedničkog nogometa.
Posebice na Svjetskom kupu u Rusiji kada su u predvorje vlastite i nacionalne besmrtnosti dospjele samo četiri zemlje: Belgija, Hrvatska, Engleska i Francuska. Pitanje je kako „isprositi“ – osmisliti i ostvariti – prvu od dvije preostale pobjede: protiv samozvanog „Gordog Albiona“, reprezentacije zemlje u kojoj je osmišljen suvremeni nogomet, ali i zemlje koju Francuzi, ne bez razloga, nazivaju „Perfidnim (nevjernim, podmuklim, podlim, pokvarenim, izdajničkim) Albionom“?
>>Cijelu analizu Slavena Letice čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od srijede ili u e-izdanju!
Lijepo li je Hrvat biti majko, hvala ti Ljubit Boga blizeg svoga tu i umrijeti Sad pogledaj sa visine oce Domovine