Robert Redford je nositelj glavne uloge u još jednom za novinarstvo značajnom filmu, "Truth" ili "Istina". Gotovo 40 godina otkad su Dustin Hoffman i on sjajno rastumačili likove Boba Woodwarda i Carla Bernsteina u "Svim predsjednikovim ljudima". Redford, možda i najveći živući američki glumac i filmaš, "skupio" je tri novinarske uloge na velikom ekranu, uz dvije spomenute glumio je i u filmu "Nešto posve osobno" u kojem mu je partnerica Michelle Pfeiffer.
"Truth" se počeo prikazivati u Americi ovaj tjedan. Film se bavi smjenom Dana Rathera, kultnog voditelja CBS-ove emisije "60 minutes", 2004. godine, a svi se tamošnji mediji bez dvojbi slažu da je riječ o drugom po značaju filmu o novinarstvu, upravo nakon "Svih predsjednikovih ljudi". No, u ovo bi prestižno društvo apsolutno trebalo uvrstiti i "Dane ruma", film snimljen po istoimenoj knjizi Huntera S. Thompsona.
Emisija uoči izbora
No, vratimo se "Istini". Redatelj James Vanderbilt snimio ju je prema scenariju napisanom na temelju knjige "Truth and Duty: The Press, the President and the Privilege of Power" (Istina i dužnost: novinarstvo, predsjednik i privilegija moći, nap. a.) producentice "60 minutes" Mary Mapes koja se bavi prilogom objavljenim u toj emisiji prema kojemu je George W. Bush svojedobno izbjegao vojnu službu u Vijetnamu. U emisiji su predstavljeni dokumenti prema kojima je G. W. Bush, koji je u vrijeme njezina emitiranja 2004. bio američki predsjednik, izbjegao služenje u američkoj vojsci u Vijetnamskom ratu 1972. godine jer je, zahvaljujući obiteljskim vezama, primljen u američke zrakoplovne snage, preciznije Texas Air National Guard. Dokumenti su dokazivali i da je Bush mlađi čak i iz te lagodne službe bio nestao na godinu dana. Očito je iznimno važno što je emisija prikazivana dva mjeseca prije predsjedničkih izbora te godine. Međutim, pokazalo se, dokumenti korišteni u izradi priloga emisije "60 minutes" bili su lažni, što je izazvalo javnu sablazan koja će naknadno i Mary Mapes i Dana Rathera stajati karijere.
Na prvi pogled, cijeli slučaj nema dovoljno težine za hollywoodski A-film, no kada se stvari postave kako treba i pogledaju iz perspektive izravnih sudionika, slučaj je itekako zanimljiv. Američke je medije tada zanimalo zašto je uopće George W. Bush pristupio teksaškoj zrakoplovnoj gardi umjesto da se dao unovačiti ili javio u redovnu vojsku. Dio je kontroverze izazvao i sam nespretno reagirajući na pitanje u jednom televizijskom intervjuu nakon što su mediji zatražili da svi dokumenti vezani uz njegovu vojnu službu postanu dostupni. Kontroverzu je potpalio i Pentagon objavljujući da je izgubio mikrofilmove s platnim popisima teksaške zrakoplovne garde iz tog vremena, čime bi se potvrdilo je li Bush službovao u njoj ili nije, da bi isti taj Pentagon kasnije objavio da je ipak našao te mikrofilmove.
Na kraju priče, iako su neka pitanja ostala neodgovorena, ispalo je da kontroverze u cijelom slučaju nije bilo. Osim što su kontroverzni ispali Rather i CBS! Rather je četiri od šest dostupnih dokumenata, koji su optuživali Busha mlađeg za spomenuto nedjelo prema domovini, dobio od Billa Burketta, potpukovnika teksaške zrakoplovne garde. Burkett je tvrdio da su ti dokumenti izvađeni iz osobnog dosjea Busheva zapovjednika, potpukovnika Jerryja B. Killiana, koji sam nije mogao potvrditi ili negirati njihovu autentičnost jer je u međuvremenu umro. Ti dokumenti bili su osobni Killianov iskaz prema kojemu je George W. Bush smuljao aktivno vojno službovanje, koje bi ga najvjerojatnije zapalo u indokineskoj prašumi, za račun teksaške zrakoplovne garde za koju ionako nije imao potrebne reference, kako su neki mediji i tvrdili.
Međutim, tek na tom mjestu počinje prava priča. Ne samo priča o ipak velikoj pogrešci redakcije "60 minutes" nego i o situaciji u kojoj se nalazi današnje novinarstvo. Pritisak da se opstane u prostoru koji je sve uži toliki je da se pri uređivanju (pre)često zanemaruje zanat i ono što on nalaže kao nezaobilaznu proceduru kod osjetljivih priča. Pokazalo se, naime, da su uz "pomoć" desničarskih blogera i radijskih voditelja spomenuti dokumenti otipkani u Wordu, kojega u doba kada je Killian zapovijedao Bushu, odnosno sastavljao te navodno osobne memorandume, nije bilo. Pokazalo se očitim da CBS-ova redakcija zajedno s Ratherom nije potvrdila autentičnost dokumenata, što su akteri cijele priče i priznali. Bila je to dovoljno teška pogreška da za nju karijerom plati čak i netko tako cijenjen kao Dan Rather unatoč svojih 40 godina iskustva.
Jasno, u novinarstvu čak ni 40 godina iskustva ne garantira puno, no ako se sjetimo da je upravo Dan Rather bio taj kojemu je dopušteno intervjuirati Saddama Husseina netom prije američke invazije Iraka 2003. godine, to dovoljno govori samo po sebi.
Robert Redford susreo je Dana Rathera samo jednom, davne 1971. Tada se slavni glumac pojavio u "60 minutes" u sklopu prosvjeda protiv gradnje brane i elektrane u južnoj Uti. – Nisam ga više nikad sreo, ali sam ga nazvao kad mi je dodijeljena uloga – kaže Redford. Uputio mu je jednostavno pitanje. – Imate li mi što reći? Odgovorio mu je: – Da, sve je u lojalnosti. Lojalnosti između Mary i mene. Lojalnosti prema šefovima. – Nažalost – rekao je Redford – ta mu lojalnost na kraju nije i uzvraćena. A lojalnost je ključna jer je rijetka i vrlo vrijedna.
Robert Redford, ikona američkog filma i kulture, smatra kako je "Truth" film o križanju korporativne Amerike, novinarstva i medija te o tenziji između njih. – Naučio sam da je novinarstvo visokovrijedno, od temeljne važnosti za društvo, te da moramo učiniti sve kako bismo ga održali živim i zdravim. A vrlo je često meta prijetnji kada se koncentrira na nekoga tko ne želi da se ispriča priča – rekao je Redford navodeći kako je u ovom slučaju to bila priča o najmoćnijem čovjeku njegove zemlje. – Bila je to prilika da konačno ispričamo priču o Bushu i njegovu službovanju u Vijetnamskom ratu pa gledateljima ostavimo priliku da sami donesu svoj sud o svemu – kaže Redford kojega je redatelj Vanderbilt poštedio suvišnih transformacija te mu samo obojio kosu u Ratherovu sivu. Naravno, glumačka je interpretacija bila puno bitnija, a čak i veliki Redford otkriva da je bila i vrlo zahtjevna. – Dana Rathera američka je publika desetljećima gledala na malim ekranima znajući svaku njegovu gestu, izraz lica, poznajući ton glasa... Teško je bilo – kaže on – pogoditi tko je Dan Rather a da ga se učini karikaturalnim.
Solidan film, jaka poruka
Jasno, mnogima čiji se likovi pojavljuju u filmu, kao i samom CBS-u, nimalo se ne dopada ono što se u filmu prikazalo. Mnogi su se nadali da film neće postati blockbuster. No, uza zvjezdanu postavu s najavne špice to je ipak malo vjerojatno. Redfordu, koji glumi Dana Rathera, u postavi se pridružio niz eminentnih hollywoodskih glumaca poput Cate Blanchett u ulozi Mary Mapes, pa Dennis Quaid, Stacy Keach, Bruce Greenwood, Dermot Mulroney, Topher Grace... Doista, realno je očekivati da će tako veliki glumci sami ponijeti film do pristojna uspjeha. Kritičari su i prije početka prikazivanja film ocijenili, doduše, samo solidnim, ali zato njegovu poruku iznimno jakom, pogotovo u izvedbi Cate Blanchett koja svojom ulogom nesumnjivo zaslužuje nominaciju za Oscara.
Sam CBS nije štedio kritike, iznoseći kako je zapanjujuće koliko je malo istine u filmu "Istina". Sve te neutemeljene teorije zavjera malo pomažu pri pretvaranju teških novinarskih pogrešaka i pogrešnih procjena u herojstvo i mučeništvo, stoji u izjavama vodstva CBS-a koje se emitiraju ovih dana u američkim medijima. To je, kažu, medvjeđa usluga ne samo javnosti već i svim onim novinarima po cijelom svijetu koji se svakodnevno bore, dovodeći i sebe u opasnost, kako bi priču ispričali onako kako treba. CBS odbacuje svaku aluziju na to da su Mary Mapes i Dan Rather dobili otkaz zbog političkog pritiska, odnosno zbog ugrožavanja interesa tadašnjeg vlasnika, velike medijske tvrtke Viacom. "Otkazi su nastupili zbog rastućeg pritiska javnosti nakon pogrešaka koje je ekipa '60 minutes' počinila radeći priču", tvrde u CBS-u.
No, ekipa "Istine" gotovo unisono tvrdi nešto drugo. Tema filma nije toliko sam događaj oko Busha koliko današnje istraživačko novinarstvo u uvjetima interneta i neprekidnog, 24-satnog ciklusa vijesti, odnosno nastojanje novinara da pod svaku cijenu budu ispred vijesti, što za sobom posljedično vuče pogreške poput one Dana Rathera i Mary Mapes. Pogreške koje su se dogodile novinarima, a ne istina o Bushevu vojnikovanju, postale su tema. Kompleksnost današnjeg novinarstva daleko je veći problem od vojne službe Busha mlađeg, tvrde akteri filma.
Sam Rather napisao je na Facebooku da je film savršeno točan prikaz toga kako danas rade novinari. "Nadam se da se nakon filma 'Truth' nećemo toliko baviti tim jednim pitanjem iz prošlosti koliko otvaranjem široke debate o vitalnoj ulozi novinarstva, pogotovo istraživačkog, u današnjoj demokraciji", napisao je.
Ako ništa, barem je jedna korporacija shvatila koliko bi ovaj film mogao biti važan. Sony Pictures, pod čijim je okriljem snimana "Istina", službenu je premijeru (pretpremijerno je prikazan na festivalu u Torontu) organizirao ni manje ni više nego u newyorškom muzeju MoMa, a svečani prijem u Armanijevu restoranu u New Yorku.
>> GONG: Građani imaju pravo znati kako će Predsjednica imenovati mandatara