Kako je duboka analiza od dvije riječi postala dokaz hrvatskog podbačaja

Je li hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije podbacilo, kako je to ovih dana naširoko preneseno po novinskim portalima u Hrvatskoj i regiji, a temeljilo se na doslovno dvije riječi iz članka na uglednom europskom portalu politico.eu, koji je pisao o nadolazećem njemačkom predsjedanju? Dvije riječi, “arguably underperformed”, što u prijevodu znači vjerojatno podbacilo (ili: može se reći da je podbacilo, premda su neki naši portali to “arguably” maštovitom konstrukcijom preveli kao “evidentno”), zapele su za oko našim portalima u članku koji inače ima 1139 riječi.

Ta “evidentno” duboka analiza od dvije riječi prezentirana je kao svojevrsni dokaz neuspjeha Hrvatske. Na društvenim mrežama ta je duboka analiza od jedne dvadesetine rečenice komentirana s dozom samozadovoljavanja i samobičevanja: jao, kako smo podbacili, kako smo loši, pa to je divno jer mi/nam se tako lijepo uklapa u moje/naše predrasude o Vladi, Saboru, Billu i Melindi Gates, unutarnjoj politici i društvu. Tako se jedna prepisivačina dvije potpuno usputne i nebitne riječi iz članka portala politico.eu pretvorila u jedan od vjerojatno najcitiranijih i najkomentiranijih detalja o hrvatskom predsjedanju Vijećem EU. A sve skupa je jedna velika glupost. Evo zašto.

Da je to zaista bila neka dublja analiza hrvatskog predsjedanja, tada bi je bilo bitno prenijeti hrvatskoj javnosti. Ali dvije usputne riječi, od kojih jedna relativizira drugu, zaista nisu nikakva, kamoli duboka analiza. Reći da je hrvatsko predsjedanje podbacilo nije nimalo netočno. Ali to u tom kratkom obliku ne govori ništa. Ima li ičega što u EU nije podbacilo? Od BDP-a do broja sastanaka u institucijama EU čiji rad nema apsolutno nikakve veze s hrvatskim predsjedanjem u Vijeću EU. Europski parlament se, primjerice, prvi zatvorio.

Ako gledamo samo Vijeće EU, na posljednji ministarski sastanak koji se održao uživo u Bruxellesu 19. ožujka došlo je ravno četvero od 27 ministara: Hrvat, Šveđanin, Nizozemac i Luksemburžanin. Nakon toga svi su se sastanci silom prilika počeli otkazivati. Zbog koronavirusa, zbog zatvorenih granica, ne zbog nekakvog hrvatskog podbačaja. Čak i u tim otežanim okolnostima, Hrvatska je uspjela progurati do usvajanja odluku o početku pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Ključni sastanci Corepera nastavili su se održavati uživo, ostali su sastanci, oni na ministarskoj razini, prebačeni u formu videokonferencija. Hrvatsko predsjedanje zaista je učinilo sve što se u tom trenutku moglo.

Nije to učinilo samo, naravno, ključna je bila potpora glavnog tajništva Vijeća. Ali obilježiti cijelo ovo razdoblje tom usputno izrečenom etiketom “podbacilo” naprosto nije fer. Jednako kao što ne bi bilo fer, barem ne ovako rano i u ovako objektivno kaotičnim okolnostima, zaključiti da je podbacilo njemačko preuzimanje čelnog mjesta Europske komisije. Jednako kao što nije fer to što novinari Politica u istoj rečenici spominju još dvije ponosne države članice, Portugal i Sloveniju, kao tobože manje vrijedne jer su manje od Njemačke. Te dvije zemlje na redu su za predsjedanje 2021., nakon Njemačke, koja je na redu od 1. srpnja do kraja ove godine. Zamislite sličnu situaciju, samo ne u svijetu politike, nego sporta.

Zamislite da neki komentator ozbiljno ustvrdi da, recimo, nije baš najbolje to što je Hrvatska pobijedila Englesku u polufinalu Svjetskog nogometnog prvenstva jer bi finale između Francuske i Engleske bilo zanimljivije većem broju gledatelja i atraktivnije za velike sponzore nego što je to bilo stvarno finale Francuska – Hrvatska. Biste li takva bulažnjenja, koja idu potpuno kontra principa fer odnosa u nekom savezu (bio taj savez Fifa ili EU), uzimali kao ozbiljan dokaz da su Hrvati podbacili u nogometu?

Da ne bi bilo zabune, svaka je kritika poželjna. Mi smo prvi koji će kritizirati, ali malo suvislije i dublje od dvije riječi koje ne znače ništa, a koje, kad ih se stane reciklirati u velikoj bari za pecanje klikova, poprime obilježja biblijske istine o hrvatskom predsjedanju koju vam, kao, moraju reći stranci jer, valjda, Hrvati sami sebi to nisu sposobni reći. Ne. Kritika onome što zaslužuje kritiku. Pohvala onome što zaslužuje pohvalu. A za ono što je napisano kao glupost, zvuči kao glupost i nakon bilo kakve dublju analize ostaje glupost… Za to jednostavno treba reći da je – glupost.