Kada je prije četiri dana u Narodnoj biblioteci Srbije dodjeljivana nagrada “Jan Šafarik” za najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka Srbije, vjerojatno nitko nije očekivao da će se iz svečanog čina izroditi skandal. Nagradu je dobio ugledni srpski pisac u zrelim godinama Filip David, čovjek koji je sve, samo nije rabijatan. Nagradu je izborio “Kućom sećanja i zaborava”, snažnim, pomalo i autobiografskim štivom o stradalim Židovima u Srbiji koju je prvo objavio u Srbiji, a onda i u Hrvatskoj (kod zaprešićke Frakture) i za koju je već dobio niz nagrada, pa i tuzlansku međunarodnu nagradu Cum grano salis, ali i prestižnu NIN-ovu nagradu. I sav bi taj bibliotečni protokol oko nagrađivanja Davida i njegove proze vjerojatno prošao u najboljem redu, da se na knjiškoj svečanosti u Beogradu nije pojavio i predsjednik Srbije, u najmanju ruku kontroverzni političar Tomislav Nikolić koji s Filipom Davidom vjerojatno ne dijeli nijedan jedini politički ni civilizacijski stav.
Niti su skupa luk jeli niti ga mirisali! Dapače, moglo bi se reći da je djelo Filipa Davida u totalnoj suprotnosti sa svim stavovima i životnim principima Tomislava Nikolića, koji je u nedavnom ratu između zemalja bivše Jugoslavije uz puno patosa imenovan i četničkim vojvodom. Bio je Nikolić i jedan od najbližih suradnika Vojislava Šešelja koji bez ikakve međunarodne reakcije već mjesecima ismijava instituciju Haaškog suda, od kojeg je Hrvatska i ne tako davno doslovno strepjela. Danas se Nikolić udaljio od Šešelja u pragmatično političkom smislu, ali Šešeljeve ekstremno hegemonističke stavove o Hrvatskoj i o velikoj Srbiji i dalje dijeli.
Kada se sve to zna, onda nije nikakvo čudo da je inače uglađeni i miroljubivi Filip David, primajući nagradu u Narodnoj biblioteci Srbije, odlučio prekršiti nepisana protokolarna pravila o ponašanju u društvu prvog čovjeka neke države. Pa se prije nego što je pročitao kratku zahvalnicu javno ogradio od “prisustvovanja gospodina Tome Nikolića”. I rekao da poštuje instituciju predsjednika Republike, ali da mora reći da se od početka devedesetih godina nije slagao s političkim stavovima i politički djelovanjem gospodina Nikolića te da osjeća obvezu da to veli u Narodnoj biblioteci Srbije pred samim predsjednikom! Oči u oči. Istina, nije baš uobičajeno da se jedan pisac, ovako javno, pred brojnim auditorijem i brojnim novinarima distancira od politike jednog političara pa bio to i notorni Tomislav Nikolić.
Ne događa se to tako često ni u zemljama gdje su strasti zbog mentaliteta uzavrele i gdje umjetnici puno češće, i to bez pardona, metaforički šamaraju političare i državnike. Ali u našim “ni vrit ni mimo” prostorima, takve su iskrene umjetničke reakcije prije iznimka nego pravilo. Stoga bi Filip David mogao biti pionir nove umjetničke prakse koja se ne obazire na protokol, nego otvoreno i bolno gađa političare u njihovu kvarnu politiku.