Politička šahovnica

Kako je moguća 'refašizacija hrvatskoga društva', kad je Tuđman bio hrvatski antifašist?!

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Kako je moguća 'refašizacija hrvatskoga društva', kad je Tuđman bio hrvatski antifašist?!
24.06.2015.
u 08:02
Očekivalo bi se da Tuđmana kao autentičnog hrvatskog antifašista zavnohovske tradicije današnja vlast koja se toliko poziva na antifašizam i vrednuje kao istinskog antifašista
Pogledaj originalni članak

Da nije bilo nedavne osječke samohvale predsjednice HNS-a Vesne Pusić, valjda bismo se još uvijek čudili i pitali kako su to fašisti "zauzeli" Hrvatsku!? Srećom, iz te je izjave nedvojbeno da je sadašnja vlast, a posebno HNS, "pružila otpor refašizaciji Hrvatske". Elementarna logika, pak, nalaže i zaključak da, ako je sada proces refašizacije, onda mu je valjda morao prethoditi proces fašizacije. Kako je uz komunizam apsurdno vezivati bilo kakav fašizam, a očito je da se misli na razdoblje od 2000. i koalicijske vlasti, onda je kao vrijeme "fašizacije" moglo biti samo vrijeme prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. No, po takvoj računici dolazimo do još većega apsurda, da je hrvatski antifašist Tuđman, stalnom propagandom pretvoren u fašista, a njegova vlast u "deset izgubljenih godina"! A upravo je Franjo Tuđman spadao u hrvatske antifašiste, poput sisačkih, po kojima se ovih dana slavio Dan antifašističke borbe.

Franjo Tuđman i sisački partizanski odred bili su hrvatski antifašisti. U partizane nisu morali bježati, u njih su odlazili dragovoljno. Sisački radnici, studenti i službenici nisu partizani postali zato što su to morali. Ta hrvatska komunistička linija bila je vodiljom i mnogim hrvatskim partizanima. Glavne su uloge u uređenju te partizanske Hrvatske imali Andrija Hebrang i Vladimir Nazor. Dok su oni trajali, trajala je i takva Hrvatska. Pjesnički je bard ubrzo nakon rata umro, a karizmatičnoga hrvatskog političkog lidera Andriju Hebranga režim je utamničio i ubio. Nakon njihove smrti, hrvatska je nacionalna struja u Komunističkoj partiji Hrvatske bila potisnuta, ali nije i nestala, kako će se pokazati 1971. Unutar te komunističke hrvatske zajednice imao je značajnu ulogu i sam Tuđman. Poslije gušenja hrvatskog demokratskog pokreta '71., Franjo Tuđman i drugi maspokovci bili su politički difamirani i pretvoreni u fašiste! Ali tu je falilo i poštenja i logike jer su među takve ubrajani i nekadašnji partizani poput Savke Dapčević-Kučar, Ivana Šibla, Mike Tripala, Šime Đodana, Janka Bobetka...

Nakon što je 80-ih počeo s pokretanjem političkog plana za ostvarivanje hrvatske samostalnosti, dr. Tuđman je opet dospio na zub protivnika takve Hrvatske. Njegov je HDZ postao, a mnogima i do danas ostao, "strankom opasnih namjera". Usprkos tome, Tuđman je ipak uspio stvoriti državu. Poslije "trećesiječanjeske revolucije" počelo je programirano provođenje tzv. detuđmanizacije. Taj je proces i unutar HDZ-a nastavljen za vlasti "dragog Ive". Tadašnja je sanaderizacija zapravo bila i svojevrsna detuđmanizacija. Kada je Ivo Josipović izgubio predsjedničke izbore, u javnost je puštena priča da je, još u izborima, počela "retuđmanizacija". No, pitanje je koliko je od Tuđmanovih ideja o patriotizmu i o suverenosti ostalo još i u samom HDZ-u?! Ali je indikativno da, kada god se u Hrvatskoj pojave suverenističke ideje, odmah se pojave i političke objede kako je na djelu primitivni hrvatski nacionalizam i antidemokratsko ponašanje. Najglasniji su u toj javnoj graji novi "antifašisti". Zanimljivo je pritom da su nam takvi antifašisti sve mlađi, a i da je Josip Manolić sve živahniji!

Premda je dr. Franjo Tuđman najzaslužniji za stvaranje samostalne Hrvatske, njega se i dalje na razne načine sumnjiči i umanjuje njegov nacionalni značaj. Netko njegovih povijesnih zasluga u nekoj bi nacionalno obzirnijoj, samosvjesnijoj i zahvalnijoj državi imao i svoj spomenik u glavnome gradu te države. Doduše, u Zagrebu je jedan travnjak s drvoredom dobio njegovo ime, a ove godine Trg je, uz obećanje gradonačelnika Milana Bandića da će postati "najljepši gradski trg", na Dan Grada Zagreba, prvi put dobio umjetnički i kulturni sadržaj, koji će valjda postati običaj. To, uz ovogodišnji, već tradicionalni gradonačelnikov vijenac na Tuđmanov grob povodom Dana antifašizma, možda i za druge bude naputak za početak istinskoga vrednovanja Tuđmanovih zasluga u stvaranju hrvatske države. Tuđman je bio autentični hrvatski antifašist zavnohovske tradicije, pa bi bilo očekivano da ga i današnja vlast koja se toliko poziva na antifašizam i vrednuje kao istinskog antifašista. Kako je moguća "refašizacija hrvatskoga društva", kad je Tuđman bio hrvatski antifašist?!? 

>> Pusić govorila o otporu 'refašizaciji i desničarskom ludovanju' 

>> Izbori pred nama su terenski rad, pokažimo da vrijedimo više od 2 posto

Pogledajte na vecernji.hr