Ovdje sam čuo riječi koje kažu da su nevjernici oni, koji još nisu osjetili Božju ljubav, jer onaj koga takne Božja ljubav i milosrđe, koji su neodoljivi, ne može se oduprijeti.” To je rečenica koju je u svojoj propovijedi u subotu, u međugorskoj crkvi sv. Jakova, izgovorio posebni papin izaslanik za Međugorje mons. Henryk Hoser. Da je ta ista rečenica izgovorena na nekom drugom mjestu i u neko drugo vrijeme, ni izdaleka ne bi imala to značenje koje je imala upravo zato što je izgovorena baš tada u Međugorju.
Prvo, bila je iz usta osobnog papinog izaslanika (praktički, kao da sam papa progovara), a drugo bile su to riječi jedne međugorske vidjelice, koja se u petak susrela s mons. Hoserom. Naime, kada ju je mons. Hoser upitao je li njezina misija moliti za nevjernike, rekla mu je kako ne koristi riječ “nevjernici”, već “ljudi koji nisu osjetili Božju ljubav”. Da, vidjelica mu je to rekla!
S jedne strane, senzacionalno je da upravo papin izaslanik citira u svojoj propovijedi riječi međugorskih vidjelaca i to šalje snažnu poruku o stavu crkvenog vrha prema međugorskom fenomenu i daje naslutiti što se u budućnosti događati s Međugorjem. No, s druge strane otkriva i onu dubinsku poruku Međugorja, a ona upućuje na štovanje Boga, tj. Isusa Krista. Jer, kako veli mons. Hoser, koga takne Kristova ljubav i milosrđe, on se ne može oduprijeti.
Odnosno, svatko tko se tome dogodi postaje svjedok onoga “što spašava život”, kako je rekao, naglasivši da smo upravo mi ti “svjedoci onoga što spašava svijet”. Poruka je to da je Međugorje kristocentrično i da je međugorski fenomen i sve što se dogodilo u Međugorju vodi prema Isusu Kristu, spasitelju svijeta. Odnosno, da se radi o onome što teolozi nazivaju putem do Isusa preko Marije. Tj. nikakvom stvaranju paralelnog božanstva od Blažene Djevice Marije, koja bi bila “konkurencija” Kristovom božanskom liku.
I to treba biti jasno ne samo onima koji takve kritike upućuju Međugorju, nego možda još više onima koji ondje dolaze kako bi se susreli s Bogom, a lako mogu dospjeti u zavodljivu kušnju da traže nekoga svoga Boga, po svojim mjerilima i kriterijima, čak i u liku Djevice Marije, koja se ondje najsnažnije štuje. To lako može postati sklizak teren za krivovjerje, odnosno klanjanje idolima koje je sam sebi čovjek napravi. “Vidioci i ukazanja bili su samo okidač, detonator. Sve ovo što je uslijedilo nakon toga, u ovih 36 godina je važno”, rekao nam je nakon nedjeljne mise u Međugorju jedan ugledni međugorski teolog i franjevac.
A to važno odmah je prepoznao papin izaslanik mons. Hoser: ispovijed i pokora, molitva i euharistija. To su kristocentrični stupovi međugorske pobožnosti. Sve ostalo bila bi sladunjava priča. Teško održiva svih ovih godina. Koja ne bi opstala ni mjesec dana, a kamo li 36 godina. Jer bi bila djelo ljudi, a ne nebeske intervencije, koja je, kako veli mons. Hoser, sadržana u doticaju Božje ljubavi i milosrđa. Koji su neodoljivi i ne može im se oduprijeti. A očito ni suprotstaviti i stati na put, dodali bismo.
Gdje je ova vijest bila skrivena mjesec dana da ju nitko nije komentirao? I Hosera je dotaklo Međugorje, vidi se po njegovim propovijedima i izjavama da ga je zavolio. Bogu hvala i Kraljici Mira.