Kada je početkom 90-ih FBI uhitio mafijaškog bossa Johna Gottija, bio je to početak pada američke mafije, odnosno Nacionalnog kriminalnog sindikata, kako mediji i policija ponekad zovu organizaciju koja je nastala početkom 19. stoljeća. Kada su osnovani, sami su sebe zvali Cosa nostra, po uzoru na Sicilijance i Talijane koji su u SAD došli trbuhom za kruhom, donijevši sa sobom svoje običaje i strukturu organiziranog kriminala.
Jedan od takvih bio je Vito Cascio Ferro, prvi sicilijanski capo di tutti capi koji je 1901. sa Sicilije pobjegao u SAD. Ferro je u SAD pobjegao od optužbi za iznudu i otmicu, a dolaskom u Ameriku osnovao je bandu Black Hand (Crna ruka), čiji su članovi bili okorjeli kriminalci pobjegli sa Sicilije. On se smatra ocem američke mafije, a iz SAD-a se 30-ih godina ponovno vratio na Siciliju, da bi na koncu skončao u čistkama koje su protiv mafije provodili fašistički sljedbenici Benita Mussolinija.
Piramidalna organizacija
Fašisti nisu voljeli mafiju, a progoni mafijaša, poglavito na Siciliji, sredinom 20-ih bili su takvi da ih je Mussolinijev perfekt na Siciliji vješao na stupove. Mafija, koja nikada ne zaboravlja vratiti svoje dugove, osvetit će se i Mussoliniju i fašistima tako što će, vjerovali ili ne, organizirati savezničko iskrcavanje na Siciliju 1943. godine i obilato ga pomagati. Saveznici će im to vratiti tako što će kasnije, svjesno ili nesvjesno, mafijine ljude imenovati kao nositelje lokalne vlasti na Siciliji.
Mozak te operacije bio je Lucky Luciano, legendarni američki gangster, koji je aktivno sudjelovao u sukobima između Salvatora Maranzana i Giuseppea Masserije. Taj rat dvojice mafijaških bossova bjesnio je 30-ih godina prošlog stoljeća u New Yorku, u njemu je pobijedio Maranzano, koji je odlučio osnovati pet mafijaških obitelji i sebe postaviti na čelo svega toga, kao bossa svih bossova.
Tada je odlučeno da će svaka obitelj imati šefa i podšefa, da će u svakoj biti savjetnik te da će imati i manje podorganizacije kojima će na čelu biti poručnici, dok će ispod njih biti obični mafijaši, tzv. vojnici. Kako se govorilo da će sve to biti organizirano kao “naša stvar”, organizacija je nazvana Cosa nostra.
Osim što je ustrojio organizaciju, Maranzano je odredio i neka pravila koja su podrazumijevala unutrašnju disciplinu, obvezatnu šutnju, a kazna za izdajice bila je smrt, članovi organizacije prema ženama su se trebali moralno ponašati, a pod prijetnjom smrću Maranzano je zabranio preljub sa ženom drugog člana organizacije.
Danas u SAD-u 24 mafijaše obitelji
O zajedničkim poslovima trebala je odlučivati Komisija, koju su sačinjavali i još uvijek je čine bossovi pet mafijaških obitelji iz New Yorka – Gambino, Genovese, Lucchese, Colombo i Bonanno, dok je Maranzano bio capo di tutti capi.
No na toj se poziciji nije dugo zadržao jer su ga 1931. godine likvidirali najbliži suradnici nezadovoljni pozicijom koju si je dodijelio. Nakon njegove smrti, funkcija šefa nad šefovima najprije je ukinuta, da bi to potom postao Luciano, nakon njega Vito Genovese, a zatim i Carlo Gambino. U njegovo vrijeme američka mafija proširila se po cijelom SAD-u, dok se danas smatra da u toj zemlji postoje 24 mafijaške obitelji s ukupno 1700 članova.
Nisu moćni kao u vrijeme Ala Caponea i Luckyja Luciana, kada su u džepu imali policajce, suce i političare, a legenda kaže da je svojedobno američka mafija svoje pipke stavila i na Johna F. Kennedyja, američkog predsjednika ubijenog 1963. godine u Dallasu.
Zlatno vrijeme američke mafije bilo je doba prohibicije, a osim krijumčarenjem alkohola, bavili su se drogom, prostitucijom i kockom. Među hrpom živopisnih likova ogrezlih u kriminal, najveću karizmu svakako je imao Al Capone, koji u zatvoru nije završio zbog bezbrojnih ubojstva i iznuda, nego zato što nije – platio porez.
Video - Likvidacija crnogorskih mafijaša u Ateni
Mrzili su Fašiste jer su ovi gotovo iskorijenili organizirani kriminal na tlu Italije.