Tajna jedinica američke vojske Task Force Smoking Gun bila je tijekom 2017. i 2018. godine stacionirana na Grobniku kako bi koordinirala akcijom prebacivanja tona streljiva iz europskih država, konkretno Srbije, prema Siriji, pokazuju dokumenti koji su isplivali u javnost i koje je objavila bugarska istraživačka novinarka Dilyana Gaytandzhieva na specijaliziranom internetskom portalu www.armswatch.com.
Ova je novinarka 2017. godine objavila dokumente koji su ukazali na sličnu praksu dostave oružja iz svoje države, Bugarske, prema Siriji i drugim državama, a naknadno se ispostavilo da je riječ o dokumentima koje su pribavili hakeri Anonymous Bulgaria provalivši u email azerbajdžanskog veleposlanstva u Bugarskoj. Aerodrom u Bakuu, glavnom gradu Azerbajdžana, bio je jedna od stanica preko koje je oružje završavalo na ratištima, a kupci oružja i posrednici bile su američke kompanije koje su imale ugovore s Pentagonom.
Tko je ovaj put dostavio dokumente Gaytandzhievoj, zasad se ne zna, no objavljena je velika korespondencija između srpskih državnih tvrtki, proizvođača oružja, predstavnika američkih tvrtki koje su naručile oružje te drugih tvrtki koje su to oružje platile i sudjelovale u otpremi i dopremi. Velika količina dokumenata potječe iz tvrtke Krušik iz Valjeva, državnog proizvođača oružja, ali i druge državne vojne tvrtke Jugoimport SDPR pa se sumnja da je riječ o dokumentaciji koja je odatle procurila.
Preko Bugarske i Hrvatske
Zanimljivo je da je objava tog istraživanja došla u vrijeme kada je UN objavio izvještaj u kojem ističe da su SAD, Francuska i Britanija sudionici u ratnom zločinu u Jemenu prodajom oružja i vojne opreme, pružanjem informacija i logističke potpore arapskoj koaliciji koju predvodi Saudijska Arabija. Istražitelji UN-a koji su pripremili izvještaj preporučili su da sve države uvedu embargo na oružje zaraćenim stranama kako bi spriječile njihovu uporabu u činjenju teških kršenja međunarodnih zakona.
U za sada objavljenim dokumentima obrađene su dvije priče: oružje koje je završilo u rukama Islamske države u Jemenu te oružje koje je početkom ove godine viđeno u rukama sirijske vojne skupine SDF, koju je obučavao SAD za borbu protiv Islamske države, ali i u rukama terorističke skupine Al-Nusra, ogranka Al-Qa’ide u Siriji, koja ratuje protiv snaga sirijskog režima.
Zajedničko je objema tim pričama da je riječ o oružju proizvedenom u srpskim državnim tvrtkama Krušik Valjevo te Prvi partizan Užice. I dok je oružje za Jemen išlo preko Bugarske, oružje za Siriju išlo je preko riječke zračne luke na otoku Krku. Nije ovdje riječ ni o kakvom švercu oružja, jer je ono uredno plaćeno i isporučeno, ali je bitna stvar da su kao konačne destinacije tog oružja bili upisani Afganistan i Katar, ali je ono, vidljivo je iz brojnih snimki na internetu, završavalo na ratištima u Siriji i Jemenu.
Još početkom listopada 2017. hrvatske vlasti priznale su da se aerodrom na Krku koristi za transfer oružja i vojne opreme u američkoj organizaciji iz zemalja istočne Europe na odredišta u trećim zemljama, demantirajući da se radi o pošiljkama upućenim u Siriju, kako su tada nagađali mediji.
– To je nešto što partner, saveznik i prijatelj radi – kazao je tada ministar obrane Damir Krstičević na pitanje koriste li Amerikanci riječki aerodrom na otoku Krku za transfer oružja porijeklom iz istočnoeuropskih zemalja na odredišta u trećim zemljama.
Isto tako, predsjednik agencije Alan Ivica Nekić tada je kazao da je riječ o normalnom poslovanju, pogotovo zbog činjenice da je Hrvatska povoljno smještena na svim prometnim koridorima. – Sve što se radi, radi se po zakonu, a sve pretpostavke koje se mogu pročitati ne stoje – poručio je.
– Mi kažemo da su te stvari normalne i zakonite i da međunarodno priznate zemlje koje nemaju nikakvog embarga kupuju, prodaju i provoze kroz Republiku Hrvatsku, isto kao što izvoze kroz susjedne zemlje i mnoge druge zemlje na kugli zemaljskoj – kazao je Nekić također demantirajući navode kako je riječ o pošiljkama Siriji, kazavši kako su takve tvrdnje neutemeljene i ne stoje. – Ne samo Amerikanci, nego svi naši NATO-partneri, a i zemlje koje nisu u tom savezu voze kroz Hrvatsku, a to se događalo i prije – tvrdi Nekić.
Identiteti američkih vojnika
Time se još jednom potvrđuje i priča o kojoj je pisao i Večernji list, o tajanstvenim letovima s krčkog aerodroma koji su prevozili oružje, no dokumenti sada pokazuju da je u vojnim objektima u grobničkom Zahumu zbog cijele te akcije bila stacionirana i posebna jedinica američke vojske, čija veličina nije konkretizirana.
Kako se vidi u dokumentima, Pentagon je u Hrvatskoj rasporedio Task Force Smoking Gun 2017. kao potporu programu obuke i opremanja pojedinih sirijskih pobunjeničkih skupina (Train-and-equip program in Syria) koju je provodio USSOCOM, zapovjedništvo američkih specijalnih operacija. Prema tim dokumentima Task Force Smoking Gun je djelovao iz vojnih skladišta u Podhumu pokraj Rijeke, a s obližnjeg aerodroma oružje je prevoženo tvrtkama Atlas Air i Kalitta Air u američku bazu Al-Udeid u Kataru. Riječ je o zračnim prijevoznicima koji imaju ugovor s Pentagonom. Oružje su u Srbiji kupovale četiri američke tvrtke koje imaju ugovor s Pentagonom o kupnji nestandardiziranog oružja (koje se ne koristi u američkoj vojsci) – Sierra Four Industries, Orbital ATK, Global Ordnance i UDC.
Inače, prema službenim podacima MORH-a, spomenuti vojno-skladišni kompleks na Grobniku služi za privremeno skladištenje ubojitih sredstava koje koristi agencija Alan za potrebe prikupljanja ubojitih sredstava namijenjenih prodaji.
Dokumenti objavljuju i identitete američkih vojnika i vojnih službenika uključenih u te akcije, što bi trebalo zabrinuti i američke vlasti. Među dokumentacijom su i preslike nekoliko putovnica osoba uključenih u proces nabave oružja, čija se imena mogu naći u javnim izvorima u tekstovima o dodjeli priznanja američke Vlade zaslužnima za uspješnu provedbu obuke određenih jedinica sirijske oporbe, u službenom Syria Train-and-equip programu SAD-a.
Kao što rekosmo, zajedničko za obje priče su proizvođači oružja iz Srbije, točnije jedna tvrtka – Krušik Valjevo. Velik dio objavljene dokumentacije odnosi se upravo na korespondenciju te tvrtke s predstavnicima američkih tvrtki, ali i drugih zemalja. Krušik je tvrtka u stopostotnom vlasništvu Republike Srbije, osnovana 1939., uništena u bombardiranju NATO-a 1999. godine i obnovljena. Danas je, prema službenim podacima, SAD među glavnim kupcima njihovih proizvoda, a iz godine u godinu Krušik povećava svoju proizvodnju, prodaju i izvoz. 2017. godine imali su promet od gotovo 98 milijuna dolara te 3200 zaposlenih. Krušikovo streljivo prodaje se u više od 70 država, a najveći kupci su trenutačno SAD, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Vijetnam.
U tim narudžbama oružja za Siriju, koje su išle preko aerodroma na Krku, a koje su koordinirali američki vojni službenici s Grobnika nalazile su se Krušikove minobacačke granate 60, 80 i 120 mm, vidljivo je u dokumentaciji, vrijedne milijune dolara. Prema objavljenoj dokumentaciji, minobacačke granate koje su bile u pošiljkama koje su 2017. i 2018. godine išle iz Krušika preko Grobnika i Krka završile su u američkoj bazi Al Udeid Air u Kataru.
No videosnimke na internetu pokazuju da su granate iz tih dokumentiranih pošiljki završile u rukama SDF-a, koji Amerikanci treniraju, ali i u terorističkoj Al-Nusri, nasljednici Al-Qa’ide, koja se bori protiv sirijske regularne vojske. A put tih granata iz Krušika bio je sljedeći.
Prema dokumentaciji, prvi kontakt s Krušikom zbog ove operacije imao je britanski trgovac oružjem Lynn Timcke (53), direktor tvrtke Imber Enterprises Limited, koji je s Krušikom početkom 2016. dogovarao dostavu oružja za USG Special Operations Command (USSOCOM) sa završnim korisnikom iračkim ministarstvom obrane. Tražilo se 50.000 raznih minobacačkih granata. Prema toj korespondenciji kupac je američka tvrtka Sierra Four Industries, ali će plaćanje ići preko britanske kompanije Charles Kendall & Partners Ltd. Prvotni plan bio je da se oružje dostavi preko zračne baze Mihail Kogălniceanu u Rumunjskoj, no kasnije će sve biti prebačeno na riječki aerodrom. U tom cijelom dijelu ostaje nejasno zašto oružje koje kupuje američka vlada, koja ima ugovor s tvrtkom Sierra Four Industries o nabavi nestandardiziranog oružja za SAD i saveznike, plaća britanska tvrtka.
Kao izvoznik iz Srbije pojavljuje se također državna tvrtka Jugoimport SDPR čiji su mailovi također procurili.
Naručeno i plaćeno oružje u konačnici je kamionima prevezeno iz Krušika u skladišta u Podhumu, koje koristi hrvatska državna agencija Alan, što se vidi na otpremnicama koje su zalijepljene na pošiljke oružja upućene iz srpske tvrtke, a koje su također objavljene u sklopu hakirane dokumentacije. Te su pošiljke zatim s obližnjeg aerodroma na Krku poslane avionima za Katar. U tekstu se ističe i kako je u to vrijeme agencija Alan imala dvogodišnji ugovor (od travnja 2017. do travnja 2019.) vrijedan 17,6 milijuna dolara s Pentagonom o nabavi nestandardiziranog oružja. Je li u avione na Krku, osim srpskih minobacačkih granata, utovareno i štogod hrvatskog oružja, iz dokumentacije nije vidljivo.
Kao američka osoba za kontakt i dostavu u Podhumu naveden je Zachariah Franklin, čiji je profil javno dostupan na LinkendInu gdje je navedeno kako je 2017. i 2018. služio u 528. pratećoj brigadi američke vojske. Tu nema navoda o njegovoj službi u Hrvatskoj te se ne spominje Task Force Smoking Gun. Dokumenti pokazuju i redovne inspekcije američkih državnih službenika u Krušiku, a objavljene su i preslike njihovih putovnica.
Bugarska novinarka ističe i kako su oružje s riječkog aerodroma na Krku prevozile dvije američke zračne kompanije, Atlas Air i Kalitta Air. Odredište je bila zračna baza Al-Udeid u Kataru. Novinarka nije utvrdila točan broj letova koje su te kompanije imale s riječkog aerodroma. Utvrdila je sedam letova u 2018. koji su imali tzv. camber pozivni znak, koji je zajednički znak za vojne transportne letove američke vojske. Inače, te zrakoplovne tvrtke imaju ugovore s Pentagonom, a u tekstu se ističe da su neki raniji dokumenti pokazali kako Kalitta Air naplaćuje Pentagonu milijun dolara po letu u ratne zone.
Priču otkrili serijski brojevi
U nastavku teksta opisuju se ugovori spomenutih američkih tvrtki o kupnji velike količine oružja, koje je sve išlo preko riječkog aerodroma i grobničkih skladišta. Tako je 98.160 komada minobacačkih granata izvezeno u studenome 2017. i siječnju 2018. Naručitelji su bili Global Ordnance, Sierra Four Industries, Alliant Techsystems Operations (ATK) i UDC. U korespondenciji oko nabave 30.200 komada minobacačkih granata u siječnju 2018. navodi se kako je „hrvatsko skladište prepunjeno“ pa se razmatra odgoda slanja pošiljke. Daljnjih 198.906 komada minobacačkih granata od Krušika te 11,88 milijuna komada metaka 7,62x 54 mm Alliant Techsystems Operations (ATK) u to vrijeme kupuje od Prvog partizana.
Sve se to isporučuje preko Grobnika i riječkog aerodroma.
Da oružje hrvatske i srpske proizvodnje završava u Siriji (iako se ne prodaje direktno u Siriju), nije tajna, o tome se govorilo i 2013. i 2017. godine, no objavljeni dokumenti prvi put ukazuju na postojanje posebne američke vojne jedinice nepoznate veličine u Hrvatskoj koja je 2017. i 2018. koordinirala otpremu oružja. Još 2012., i kasnije, znalo se da je Hrvatska isporučivala oružje i Jordanu i Saudijskoj Arabiji. Dio tog oružja završavao je i u rukama terorističkih skupina u Siriji.
No dosad nije zabilježeno da je oružje iz srpske tvornice, i to preko američkih dobavljača, završilo kod Islamske države u Jemenu, gdje godinama bjesni građanski rat u koji su upetljani i UAE, Saudijska Arabija i Iran. To je pokazala druga priča koju je Dilyana Gaytandzhieva otkrila temeljem curenja dokumenata iz srpskih tvrtki.
Priča je započela 27. lipnja 2019.kada je Islamska država u Jemenu objavila brutalnu videosnimku u kojoj režu glave zarobljenim vojnicima te se hvale ratnim plijenom među kojima su i minobacačke granate srpske proizvodnje. Kada su novinarki dostavljeni dokumenti, po serijskim brojevima uspjela je povezati prikazane granate s isporukama oružja iz tvornice Krušik iz Srbije američkoj tvrtki Alliant Techsystems LLC koja se spominje i u prijevozu oružja preko Hrvatske za Katar.
Izvoznik je i ovdje srpska državna tvrtka Jugoimport SDPR, a dokumenti pokazuju da su granate sa snimke isporučene u Afganistan afganistanskoj nacionalnoj vojski i policiji avionskom linijom Beograd – Baku - Kabul. Dio oružja išao je iz Beograd preko aerodroma Burgas u Bugarskoj za Kabul. Tu se ukrcavalo i bugarsko oružje, koje je u konačnici, osim kod afganistanske vojske, završilo i u Jemenu. A tamo su ga se dokopali teroristi Islamske države.
Zrakoplovna kompanija, koja je bila unajmljena za prijevoz oružja, u ovom je slučaju bio Silk Way koji je u svibnju 2018. polijetao s aerodroma “Nikola Tesla” u Beogradu.
Silk Way Airlines, kojem je američka vlada povjerila prijevoz oružja iz Srbije i Bugarske u ovom slučaju, državna je tvrtka iz Azerbajdžana.
Najmanje 68 zrakoplova
Diplomatske bilješke koje su novinarki Gaytandzhievoj predane 2017. pokazale su da je Silk Way Airlines od 2014. do 2017. imao 350 diplomatskih letova diljem svijeta s oružjem za militantne skupine u Siriji, Afganistanu, Jemenu i Africi, a neki od tih aviona nakratko su sletjeli i u zračnu luku na Krku u Hrvatskoj. Sve su platili, prema tim dokumentima, Pentagon, Saudijska Arabija i UAE. Oružje je prevoženo u Baku, u tursku zračnu bazu Incirlik i u zračnu bazu “Princ Sultan” u Saudijskoj Arabiji.
Evidentno je da su mnoge zemlje bivše Jugoslavije, među kojima Hrvatska, Srbija, BiH, Crna Gora, te zemlje istočne Europe, Bugarska, Češka, Rumunjska i Slovačka , u razdoblju od 2013. i 2017. godine s najmanje 68 zrakoplova prevozile velike terete oružja iz središnje i istočne Europe prema Bliskom istoku i Turskoj, što je objavila i Balkanska istraživačka mreža (BIRN) i Mreža za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije (OCCRP) u svom istraživačkom radu.
Zemlje odredišta su, kako BIRN i OCCRP navode, Sirija i Jemen, dvije države koje su u krvavim ratovima posljednjih godina sasvim razorene. Autor istraživačkog članka Patrick Wilcken iz Amnesty Internationala tvrdi da se radi o ilegalnom izvozu oružja tvrdeći da je od 2012. na takav način prije svega u Siriju prevezeno oružje vrijedno 1,2 milijarde dolara.
>> Pogledajte video: Oružja koja se proizvode u Hrvatskoj
Pa zar je moguće da su Amerikanci to radili ?!Ja u to ne vjerujem !