Vjerojatno je to ljudima cirkus i zabava, ali meni je kao liječniku strašno. Razmišljam da ne budem ni na jedan način dio tog cirkusa i da jednostavno bojkotiram izbore. Pitam se i zašto predsjednici Hrvatske liječničke komore ne bi radili pro bono, volonterski? Zanima me bismo li i tada bili u ovoj situaciji kao što smo danas – govori prim. dr. sc. Marcel Židak.
Kirurg iz zagrebačkog KB-a Dubrava otvoreno i emotivno kaže kako se osjeća kao liječnik, u ovom trenutku liječnik birač, dok svjedoči borbi za čelna mjesta strukovne organizacije kojoj i sam pripada. Ili, kako ističe, kojoj mora pripadati jer je članstvo liječnika u Hrvatskoj liječničkoj komori obavezno. Obvezno članstvo aktivni liječnici plaćaju 150 kuna mjesečno, što kroz puni radni vijek, kako je izračunao prim. Židak, iznosi ukupno oko deset tisuća eura.
– Supruga i ja ćemo do mirovine, dakle, dati 20 tisuća eura Komori. Ja ne znam kako se to troši ni što se s tim novcem radi. U našem društvu ima puno komora, ali ne znam za predsjednike nijedne od tih drugih komora niti za ikakve predizborne kampanje – otvoreno kaže dr. Židak.
A upravo u izborima za “njegovu” Hrvatsku liječničku komoru lansiran je općepolitički termin “predizborna kampanja” koja i ima sva obilježja klasične političke utrke. Tu su, dakle, suprotstavljeni tabori, prozivke do jučer bliskih suradnika, prijave institucijama, policiji, slogani, leci, transparenti... Sav taj dekor karakterističan za političke stranke i izbore danas se događa pri izborima za jednu strukovnu organizaciju, i to liječničku. Angažirane su PR agencije, kandidati predstavljaju svoje izborne programe, obuhvatili su i online svijet lansiranjem predizbornih Facebook stranica, internetskih stranica. U pozadini se gotovo svakodnevno čuju nove neslužbene informacije, predizborne kombinacije, lobiranje unutar liječničkog biračkog tijela. Cijeli politički, slobodno ga tako nazovimo, cirkus preslikan je na ove izbore. Pa tako i obavezni “sastojci”: sumnja u poštene izbore i obećanja biračima. Sumnja u poštenje izbora za HLK prati ih od samog raspisivanja budući da je riječ o prvim elektroničkim izborima u Hrvatskoj dosad. Birači, u ovom slučaju hrvatski liječnici, posljednjih tjedana stoga mogu svjedočiti lavini informacija koje način tih izbora čine upitnim.
Za glasovanje im je potrebna elektronička iskaznica i čitač, a alternativa im je bila poslati zahtjev Hrvatskoj liječničkoj komori za dopisno glasovanjem. Samo što je taj zahtjev, prema izbornim pravilima HLK, morao do središnjice te ustanove doći do 19. travnja. “Oporba” upozorava da su liječnici do tog datuma mogli poslati zahtjev, a “vlast” tumači da je do tog datuma zahtjev morao već doći do HLK. “Oporba” prijavljuje sumnje i dvojbe te apelira na Ministarstvo zdravstva, među ostalim, da nečije biračko pravo ne smije ovisiti o brzini poštanskih usluga. “Oporba” proziva da se mnogi liječnici birači ne znaju služiti e-sustavom, u nekim bolnicama taj sustav ne funkcionira, a “vlast” odgovara kako su organizirali edukaciju i da će svi glasački punktovi funkcionirati.
Sumnja u poštene izbore
Dakle, retorika i intrigantne okolnosti identične su klasičnoj politici, a krajnji rezultat jest taj da oko šest tisuća liječnika neće moći pristupiti tim izborima. Osim sumnje u poštene izbore, tu su dakako i obećanja biračima. Ovdje su birači liječnici, barem oni s pravom glasa. Njima se u klasičnoj političkoj predizbornoj euforiji obećavaju “brda i doline”. I površni poznavatelji zdravstvenog sustava i propisa lako će primijetiti da su neka obećanja nerealna jer se uopće ne tiču komorskog rada ni širine ovlasti. Neka se obećanja, dakako, ponavljaju i liječnici ih slušaju već godinama. Baš kao inače i građani.
– Sve je to sad dobilo obilježja političke kampanje. Odudara od smisla jer liječnici trebaju imati utjecaj na politiku, a ne se sami ponašati kao političari – govori akademik Ivica Kostović koji je u prvoj hrvatskoj Vladi bio zadužen za društvene djelatnosti te je inicirao ponovno pokretanje Hrvatske liječničke komore 90-ih godina prošlog stoljeća. Tada su, kaže, kao delegacija išli u Njemačku vidjeti na koji je način ondje organizirano udruživanje liječnika budući da model komora nije univerzalan jer postoji samo u srednjoeuropskim zemljama.
– Ondje su slobodni liječnici, organizacija u kojoj članstvo nije obavezno, a uloga organizacije je da promovira struku, zdravstvene probleme, dok komore imaju po pojedinim saveznim državama i one imaju određene nadležnosti. Kada smo osnivali Hrvatsku liječničku komoru, ideja je bila da Ministarstvo zdravstva “prebaci” dio nadležnosti Komori i to je njezina svrha. Dakle, da se Ministarstvo zdravstva ne brine o tečajevima usavršavanja liječnika, davanju licencija, etičkim pitanjima... No u međuvremenu se HLK razvio toliko da je postao jači od Ministarstva. Kad pogledate najnoviji Statut Hrvatske liječničke komore, to što rade sva ta povjerenstva i sam HLK, pa to je preveliki broj zadataka i cijeli je sustav zdravstva prožet funkcijama. U pitanju je dosta velik novac, 21 milijun kuna godišnje samo iz članarina, i to je na neki način i utjecaj i moć i značenje pa nije čudo da su mnogi poželjeli poziciju predsjednika. Ali opseg tih poslova koje ima HLK po statutu tolik je da bi trebali sve više profesionalaca, a u Americi, recimo, sve to radi takozvani board, dodjeljuje dozvole za rad, ispite, specijalističke potvrde, nema nikakvih komora. Hrvatska liječnička komora previše je raširila svoju djelatnost, postala je preznačajna, a Ministarstvo zdravstva je zaostajalo. Kad smo ga osnivali, ideja je bila da HLK bude dopuna Ministarstvu i surađuje s Hrvatskim liječničkim zborom i medicinskim fakultetima, to je njegova svrha – opisuje akademik Kostović dodajući kako Hrvatska liječnička komora nije pravni sljednik Liječničke komore iz 1923. godine, kako se navodi.
– Oni su osnovani 1995. godine i gotovo – jasno kaže Kostović zaključujući da se ovlasti HLK ne smiju još više širiti.
Troše na luksuz
Da je Komora na neki način “pojela” Ministarstvo, jasno je i iz ove predizborne kampanje. Nalazi inspekcije Ministarstva, njegovi dopisi sa zamolbom da omoguće svim članovima, odnosno liječnicima glasovanje na izborima djeluju tek kao pucanj u prazno. Sve što dobije Ministarstvo, koje bi u tom odnosu trebalo biti, da tako kažemo, gazda, jest eventualno kakav formalan odgovor, a situacija na terenu ostaje nepromijenjena. Pokazala je i ova komorska kampanja da Ministarstvo zdravstva nema nikakvog utjecaja na Hrvatsku liječničku komoru. Štoviše, posljednjih godina s te dvije adrese čuli su se takvi tonovi kao da je riječ o suprotstavljenim ustanovama umjesto suradnim institucijama što je bila ideja i namjera pri osnivanju ove liječničke organizacije u Hrvatskoj.
– Ministarstvo koje ju je osnovalo ima pravo izvršiti nadzor i predložiti Vladi određena rješenja. A onda Vlada, koja sigurno ne smije biti direktno nadležna Komori, može im izdati preporuke. Treba temeljita revizija HLK koja mora početi od Ministarstva zdravstva jer ono ima na to zakonsko pravo – govori prof. dr. sc. Andrija Hebrang, ministar zdravstva 1995. godine, kada je HLK i osnovan. Tada je, opisuje prof. Hebrang, bio cilj da hrvatski liječnici dobiju tijelo koje će prvenstveno štititi ugled liječničke struke, promicati edukaciju i liječničku etiku te međusobno povezivati liječnike.
– Kad smo radili prvi Zakon o komori, bilo je suglasje između Ministarstva s jedne i liječništva s druge strane. Polemike su se vodile samo oko nekih ovlasti HLK za koje smo smatrali da ih ne treba sve odmah aktivirati nego postupno. I HLK je profunkcionirao te doista odgovarao takvim ciljevima. Onda dolazi do jednog nemilog preokreta, uvodi se vrlo visoka godišnja članarina za sve članove HLK tako da se u Komori neopravdano velik novac i danas je to više od 20 milijuna kuna. Zašto je to loše? Zato što u takvim situacijama novac postaje cilj, a ne sredstvo za ostvarenje ciljeva, što se upravo i dogodilo s našom Komorom. Osnovala je trgovačko društvo, počela kupovati stanove, trošila luksuzno, takav jedan skup na kojem sam bio pozvani predavač održan je u jednom luksuznom hotelu što sam odmah kritizirao jer je situacija u zdravstvu daleko od toga da se nalazimo na tako skupim mjestima – opisuje dr. Hebrang i zaključuje da je komora izgubila svoj smisao te da javne sukobe među pojedinim kandidatima ne može ni gledati.
– Ti sukobi predstavljaju izrazito srozavanje razine liječništva i mogu samo zamisliti kako se osjećaju naši pacijenti kad gledaju ovakve svađe ljudi o kojima im ovisi život. I to je ono što me duboko vrijeđa te mi je žao da se HLK uklopio u, rekao bih, jedno beznađe hrvatskog zdravstva jer bi HLK trebao biti lider u predlaganju rješenja i rješavanju problema, a ne stvaratelj novih velikih problema u zdravstvu – poručuje dr. Hebrang koji smatra da će sve ove okolnosti oko komorskih izbora demotivirati izlazak liječnika na glasanje. Osim svega opisanog, bivši ministar zdravstva navodi i jednu, kako kaže, krupnu primjedbu što se tiče same procedura komorskih izbora.
Nužno smanjenje članarina
– Pravilnik kojim je izmijenjen način biranja donesen je nekoliko mjeseci prije samih izbora, a pravilo svih izbora je da sve promjene mogu vrijediti tek od onog idućeg mandata, a ne od prvog sljedećeg. Mislim da je za tešku bolest naše komore jedini lijek drastično smanjenje članarina i tako smanjenje proračuna što bi, smatram, otklonilo uzrok svih ovih nesporazuma – zaključuje prof. Hebrang.
Kako bilo, izbori u HLK postali su vijest i tema dana, pitanje koje zauzima dnevno medijski prostor premda je, barem u teoriji, riječ o biranju unutar jedne struke. Kao i na općim izborima, najmanje se čuje glas birača, u ovoj priči liječnika, onih koji nisu uključeni ni u jedan izborni stožer, onih koji svjedoče svim ovim događanjima i trebaju donijeti odluku o svojem izboru, dok Ministarstvo zdravstva u svemu ovomu djeluje nemoćno.
VIDEO Liječnica dr. Jadranka Belan-Žuklić savjetuje kako spriječiti nastanak raka
Svi nezbrinuti pacijenti će dobiti lentu i blagoslov