Sredina je prosinca 2013. Malo poslije 11 sati Petru Pripuzu, “kralju otpada”, kako ga počesto tituliraju mediji, zvoni mobitel. S druge strane je Mate Juričić koji kaže Pripuzu:
– Javljam ti se na raport.
– Javit će ti se Crni. Znaš ga? – pita Pripuz Juričića.
Ovaj se nasmije, a Pripuz mu kaže:
– Posudi Crnom 50.000 kuna.
– Dogovoreno. Usput, mogu li platiti neke račune jer trebam vratiti 900.000 kuna koje sam posudio od Reciklažnog dvorišta? – pita Juričić Pripuza.
Kakav je odgovor dobio, nije jasno zabilježeno, a četiri godine poslije i Pripuz i Juričić naći će se na udaru istražitelja, zbog sumnje da su bili dio zločinačkog udruženja koje je preko manjih poduzeća iz Pripuzove tvrtke CE-ZA-R od početka 2012. do svibnja 2017. izvuklo 98 milijuna kuna. Među tim poduzećima, kako tvrdi USKOK, bili su i Reciklažno dvorište te Crni i obojeni metali. Obje se tvrtke, sumnja USKOK, spominju u razgovoru Juričića i Pripuza koji je tajno snimljen jer je Pripuz, pokazat će se, godinama bio tajno praćen i prisluškivan.
Zbog svojih poslova s otpadom Pripuz je postao zanimljiv istražiteljima i poreznicima pa je taj diplomirani ekonomist s dobrim vezama u politici i gospodarstvu pod mjerama tajnog nadzora u više navrata bio tijekom 2013. i 2014., te zatim 2016. i 2017. Tajno praćenje i nadziranje Pripuza u 2014. prekinuto je u listopadu, kada je s Milanom Bandićem, zagrebačkim gradonačelnikom te još 14 osoba bio uhićen u aferi Agram.
I tada kao i nedavno, Pripuz se na udaru istražitelja našao zbog poslovanja svojih firmi. U aferi Agram sporan je bio ugovor između Zagrebačkog holdinga i tvrtke CE-ZA-R, vrijedan 7,7 milijuna kuna, koji je sklopljen bez javnog natječaja. Prema dogovoru između holdinga i CE-ZA-R-a, odnosno Bandića i Pripuza, tvrtka ovog drugog trebala se pobrinuti za uklanjanje glomaznog otpada sa zagrebačkih ulica. Iako se spomenuti dvojac branio da se radilo o žurnom poslu, koji je zbog toga proveden bez javnog natječaja, USKOK smatra da se taj posao mogao i drugačije obaviti i to po znatno nižoj cijeni. Takvo poslovanje Pripuzove tvrtke sa Zagrebačkim holdingom na koncu se našlo i u optužnici protiv Pripuza i Bandića, a prije no što je optužnica u aferi Agram postala pravomoćna, Pripuz se našao u novim pravnim problemima. Koncem svibnja istražitelji su mu opet pokucali na vrata, a formalno uhićenje uspio je izbjeći jer se dan prije toga sklonio u bolnicu Sveti Duh.
Hospitaliziran je zbog problema sa srcem, a osim činjenice da se u bolnicu sklonio samo nekoliko sati prije uhićenja, zbog čega se posumnjalo da je znao što mu se sprema, zanimljivo je da je kojih mjesec dana prije u istoj bolnici hospitaliziran i Bandić. I to večer prije no što je sud trebao odlučivati o pravomoćnosti optužnice u aferi Štandovi. Bandić je odlaskom u bolnicu sebi omogućio da po novi gradonačelnički mandat ide bez pravomoćne optužnice, dok je Pripuz u bolničkom krevetu dočekao da mu se odobri obrana sa slobode uz jamčevinu.
No u Remetincu je ipak prespavao jednu noć, i to dok je čekao da sud potvrdi uplatu jamstva od 7,5 milijuna kuna. Jamčevinu je ponudio i Pripuzov sugovornik s početka teksta, no dok je Pripuz bez problema u samo 24 sata skupio 7,5 milijuna kuna, Juričiću prikupljanje 500.000 kuna ide malo teže, pa će još neko vrijeme boraviti u Remetincu. I dok Pripuzova obrana tvrdi da su najnovije optužbe protiv njega šuplje, USKOK ga sumnjiči da je bio mozak operacije čiji je cilj bio izvlačenje novca iz CE-ZA-R-a. Kako sumnja USKOK, CE-ZA-R je imao viškove metalnog otpada, no nije ih tako evidentirao u svom poslovanju, nego ih je preko poduzeća, koja su vodili Pripuzu poznati ljudi prikazivao kao nove nabave. Za takve su nabave bile izrađene fiktivne fakture i potrebna dokumentacija, na temelju koje je E-ZA-R spomenutim tvrtkama plaćao. Novac se zatim podizao s računa određene tvrtke te nosio Petru Pripuzu i njegovu sinu Anti, koji je također osumnjičen u ovoj priči.
Kako je to u praksi izgledalo, može se iščitati iz primjera tvrtke Appello, koja je kako sumnjaju istražitelji, tijekom 2012. i 2013. Reciklažnom dvorištu prodala metalni otpad vrijedna 5,6 milijuna kuna, dok je istovremeno CE-ZA-RU prodala otpad vrijedan 20 milijuna kuna. Fakture su uredno plaćene, a novac je potom podignut s računa tvrtke te podijeljen među osumnjičenicima. Osnivač i direktor Appella, barem prema podacima iz sudskog registra, bio je Miloš Petojević, slovenski državljanin. I to ne bi bilo ništa čudno da Petojević, s prijavljenim prebivalištem u Ljubljani, prema podacima slovenske policije nije osoba koja živi od – socijalne pomoći. I takav, bez kune u džepu, bio je direktor u tvrtki preko čijeg su računa prošli milijuni kuna.
Usto, tvrtka Appelo koja je osnovana 2012. registrirana je u Aržanu, na kućnoj adresi Ante Ljubičića, još jednog od Pripuzovih suosumnjičenika. Istražujući kako tvrtka, koja nikada nije imala kapacitete za prikupljanje glomaznog otpada i koja nema ni uvjeta za skladištenje otpada, može imati račun preko kojeg je prešlo 20 milijuna kuna, istražitelji su došli do zanimljivih podataka. Doznali su da je sjedište tvrtke prebačeno u Zagreb i to na istu adresu na kojoj su bile registrirane i tvrtke Retrovizor te Ekopirc metali. Prvu je osnovao Marko Vasović, također slovenski državljanin, a ujedno i prvi susjed Miloša Petojevića u Ljubljani. Vasovićeva tvrtka je 2015. CE-ZA-R-u isporučila glomazni otpad vrijedan 1,3 milijuna kuna.
Retrovizor je poslovao i s Ekopirc metalima koji su mu 2015. te početkom 2016. prodali metalni otpad vrijedan 10 milijuna kuna, a taj otpad Retrovizor je dalje prodao CE-ZA-R-u. Direktorica Ekopirc metala bila je Anja Pirc, također slovenska državljanka, susjeda Vasovića i Petojevića u Ljubljani. No troje Slovenaca zapravo su samo figurirali kao direktori i osnivači spomenutih tvrtki, dok su tim poduzećima zapravo upravljali Ante Ljubičić i Jakša Michieli Tomić. Ovaj posljednji javnosti je poznat i kao suosnivač tvrtke čiji je tegljač u srpnju 2006. izazvao stravičnu nesreću u tunelu Ledenik u kojoj su poginule četiri osobe.
Da je upravo Michieli Tomić stvarni voditelj ranije spomenutih tvrtki, istražitelji smatraju i na temelju tajno snimljenog razgovora iz studenog 2016. Michieli Tomić tog je dana nazvao suprugu kako bi joj priopćio da je bio na sudu zbog nesreće u splitskoj Dujmovači. Nesreću je, kaže Michieli Tomić supruzi, skrivio “dečko iz Slovenije po prezimenu Vasović”, no Michieli Tomić je krivnju za nesreću preuzeo na sebe. Zajedno s Ljubičićem, Michieli Tomić sumnjiči se da je dogovarao fiktivnu suradnju s Pripuzom i ostalima, za što su istražiteljima dokaz fakture koje je Michieli Tomić slao s faksa solinske Hvidre. Riječ je o faksu kojim se on i inače koristio. Sumnjiči ga se i da je za spomenute poslove znao angažirati i neke druge ljude, a jedan od njih je bio je Vjekoslav Knežević, također sada osumnjičen. Knežević, koji se u sudskom registru navodi kao direktor i osnivač Kozari metala, kazao je da je 2015. u Zagrebu upoznao Ljubičića i Michieli Tomića. Ponudili su mu da bude direktor spomenutog poduzeća, na što je on pristao.
– S osnivanjem i poslovanjem te tvrtke nisam imao ništa jer se nikada nisam bavio otkupom metalnog otpada. Nisam potpisivao otkupne blokove i narudžbenice, a sve što sam potpisivao, bili su papiri koje mi je donosio Michieli Tomić. On je našao i knjigovotkinju koja je vodila poslovne knjige Kozari metala, a meni je rekao, da toj knjigovotkinji, Miri Ćurić, moram predati stotinjak vlastoručno potpisanih bjanko papira na formatu A4 zajedno sa štambiljem tvrtke. To sam i učinio, kao što sam po nalogu Michieli Tomića otvorio račun uime Kozari metala. Opunomoćeni za podizanje gotovine bili su suprug M. Ćurić i Ljubičić, a sav novac koji sam osobno podigao davao sam Ljubičiću i Michieli Tomiću. Oni su me vodili u banku, za podizanje novca su mi davali naknadu, a iz njihovih razgovora, zaključio sam da to nije njihov novac, već ga oni moraju odnijeti nekom drugom – kazao je Knežević istražiteljima.
A taj drugi, prema sumnjama istražitelja, bio je upravo Pripuz. On je u iskazu koji je istražiteljima dao iz bolesničkog kreveta zanijekao ono što mu USKOK stavlja na teret.
– Što se tiče poslovanja CE-ZA-R-a, tu je sve bilo čisto. Kako su poslovale ostale tvrtke, ne znam, a većinu njihovih direktora i ne poznajem. Ovo što tvrdite da se radilo, nije bilo ni tehnički moguće izvesti – kazao je Pripuz istražiteljima, detaljno opisujući na koji je način poslovao CE-ZA-R.
No istražitelji Pripuzovim tvrdnjama ne vjeruju, pa upiru na sadržaj tajno snimljenog razgovora između Pripuza i njegova sina Ante iz ožujka 2014. Njih dvojica razgovaraju kako su različite količine robe evidentirane na papiru, dok su puno veće količine stvarno preuzete.
– Imamo veliku zalihu – kaže Pripuz sinu.
– Juričić mi je rekao da je tu sve išlo po starom principu.
Da nešto s količinama robe ne štima, prema istražiteljima, vidljivo je i iz tajno snimljenog razgovora iz studenog 2013. kada je Pripuza nazvala njegova sestra Tonka.
– Imam informaciju da se u Poslovnoj jedinici Split nalazi oko 10.000 tona rezanih željeznih granulata – kaže Tonka Pripuz bratu.
– Ma ne, to nije točno. Radi se samo o par stotina tona – odgovara joj on.
Što je točno taj razgovor značio, Pripuz će vjerojatno imati prigode objasniti tijekom nedavno pokrenute istrage, u kojoj bi trebalo biti ispitano 50-ak svjedoka. Među tim svjedocima je i Pripuzova kći Iva Pripuz Špekuljak, koja je u poslovnom smislu očeva desna ruka jer vodi važan segment poslovanja u Pripuzovim tvrtkama. A tih tvrtki je poveći broj jer je, prema podacima s Poslovne Hrvatske, Petar Pripuz na ovaj ili onaj način povezan s 28 poslovnih subjekata. U različitim vremenskim razdobljima negdje je bio direktor, drugdje član uprave ili Nadzornog odbora. No ono po čemu je Pripuz najpoznatiji jest poslovanje s glomaznim otpadom, a apsolutni gospodar na tržištu u Hrvatskoj i regiji na tom je području Pripuzova tvrtka CE-ZA-R. U toj tvrtki on je bio predsjednik uprave do 2014., kada je nakon uhićenja u aferi Agram dao ostavku. Na čelu tvrtke zamijenio ga je njegov sin Ante, koji je s njim uhićen u toj posljednjoj aferi i trenutačno je još uvijek u Remetincu jer sud još uvijek nije raspravljao o njegovu zahtjevu da se pusti na slobodu uz jamstvo od četiri milijuna kuna. Prema podacima s Poslovne Hrvatske, ovogodišnji su prihodi CE-ZA-R-a 415 milijuna kuna, dok mu je neto dobit oko 16 milijuna kuna. Prema istom izvoru CE-ZA-R je najveće prihode, 738,5 milijuna kuna, imao 2012., a te je godine imao i najveću neto dobit od gotovo 50 milijuna kuna. Od tada do 2017. CE-ZA-R-u se svake godine smanjuju i prihodi i neto dobit, a najmanju neto dobit imao je 2014., jedva pola milijuna kuna. Do uhićenja u listopadu 2014. Petar Pripuz je bio poprilično samozatajna osoba, koja se rijetko mogla vidjeti u javnosti.
O njemu se znalo da se bavi glomaznim otpadom, da vodi obiteljsku tvrtku, a u zagrebačkom Rudešu, kvartu u kojem je odrastao, bio je poznat i kao podupiratelj NK Rudeš, kluba koji je nedavno ušao u prvi HNL. Znalo se i da s obitelji živi na Pantovčaku, a nakon što je uhićen u aferi Agram, doznalo se i za njegove bliske odnose s Milanom Bandićem. Vidljivo je to bilo iz snimki tajno snimljenih razgovora u kojima je Bandić Pripuza zvao Kondorom, a ovaj njega Leopardom. Posla sa sudom imao je i listopadu 2016. kada je zbog prijevare tražio da se provede istraga protiv jednog poznatog zagrebačkog novinara.
Tom je novinaru Pripuz još 2013. posudio 250.000 kuna, i to na nagovor vlasnice jedne PR agencije te jednog zagrebačkog političara. Novinar je pozajmicu tražio jer su mu svi računi bili blokirani, a Pripuzu je kazao da će je vratiti u roku od šest mjeseci jer očekuje prihode od knjige koju izdaje te od Agrokora za koji je radio marketing. Kako novinar u zadanom roku novac nije vratio, Pripuz je tražio da se protiv njega pokrene istraga zbog prijevare, no prijedlog je odbačen, uz obrazloženje da nije riječ o prijevari jer je Pripuz, dajući pozajmicu novinaru, znao da je riječ o rizičnom pravnom poslu u koji je dobrovoljno ušao.
hahaha..uvijek isti cirkus i kazalište za naivne od države i aparata...