Kako je Pentagon planirao razoriti internetski portal za zviždače

U javnost je iscurila tajna protuobavještajna analiza iz Programa Ministarstva obrane SAD-a za obavještajne analize (DIAP). U dokumentu namijenjenom Glavnom stožeru i Pentagonu, datiranom 18. ožujkom 2008., a s ažurnošću podataka kojima je analitičar Michael D. Horvath baratao datiranom do 28. veljače 2008., vojni špijunski analitičar upozorava na opasnost web stranice Wikileaks kao sigurnosnu prijetnju Sjedinjenim Američkim Državama. Na 32 stranice analize taj se portal, koji objavljuje izvorne kompromitirajuće dokumente a štiti identitet onih koji ih dostavljaju, zaključuje da protiv tih stranica treba nešto poduzeti. Pritom se poziva na praksu Kine, Izraela, Sjeverne Koreje, Rusije, Tajlanda, Zimbabvea i drugih zemalja koje su Wikileaksima blokirale pristup, a posebno što si Kina, Izrael i Rusija uzimaju za pravo da istražuju tko je dokumente dostavio, te "time vjerojatno imaju razvijene tehničke uvjete da to i ostvare".

Treba ih uništiti, jer bi mogli objaviti...

Autor se zauzima ne samo da se zviždači razotkriju i kazne, nego da se i portal uništi kontrašpijunskim djelovanjem na način koji bi od takva nauma ubuduće odvratio kakvu skupinu sa sličnim namjerama! A sve to pod pretpostavkom da bi se u budućnosti na tim stranicama mogao objaviti kakav povjerljiv dokument koji bi Pentagonu prouzročio neugodnost. Dakako, vojni se analitičar više drži opasnosti od otkrivanja slabih mjesta i rasporeda snaga na prekomorskim ratištima poput Afganistana i Iraka, ali svatko s malo razuma zna da zviždače prvenstveno vode moralni razlozi za objavljivanjem kompromitirajućih dokumenata, pa njihova inteligencija (a i patriotizam) često nisu upitni. Pravi, pak, špijuni, nemaju razloga da vojne tajne objavljuju na Wikileaksu.

Michael D. Horvath se u toj analizi dotiče i stalnog napretka besplatnog ili otvorenog softvera koji stoji u temelju Wikileaksa na temelju čega on zaključuje da bi se njegovim razvojem takvi podaci mogli sintetizirati s fotografijama i zemljopisnim podacima, na temelju čega bi se mogli sastavljati profili pojedinih jedinica pri čemu bi one mogle postati ranjivije na terorističke napade.

Uzeli ih na zub zbog Abu Ghraiba i Guantanama

Zanimljivo, taj dokument objavljen je upravo na Wikileaksu, a ipak ima stanovitu aktualnost, jer je sastav Ministarstva obrane iz ere Gerogea W. Busha s Robertom Gatesom na čelu, kada su se predsjedniku mogle prodavati takve paranoidne priče, ostao isti i za novoga predsjednika Baracka Obame. Jedina razmjerna neugodnost činovnicima u Pentagonu, zbog čega su ih mogli uzeti na zub, objavljena na tom portalu bile su grozote iz zatvora Abu Ghraib u Bagdadu i ranije postupci s uhićenicima na Guantanamu.

Te su internetske stranice pravi zlatni rudnik za istraživačko novinarstvo, pa i hrvatsko. Unatoč tome, neprofitna tvrtka Sunshine Press koja upravlja Wikileaksom, od svoje djelatnosti ne misli napraviti biznis opterećujući portal reklamama, nego se radi vlastite vjerodostojnosti financira isključivo malim donacijama.
Početkom ove godine upali su u veliku financijsku krizu, između ostaloga iscrpljeni u stotinjak sudskih procesa. U veljači su uspjeli prikupiti minimum novca za rad. Poznato je da su upravo oni koji najviše zarađuju na takvim provalama, medijske kuće, ostale prilično suzdržane na pozive za financijku pomoć Wikileaksu.

Wikipedija zviždača seli na Island?

Wikileaks, koji djeluje na softveru kojim je izgrađena i Wikipedija, djeluje javno od siječnja 2007. godine. Dvanaest mjeseci poslije kada su objavili da u pripremi imaju 1,2 milijuna neugodnih dokumenata. Ima 1200 prijavljenih volonterskih suradnika širom svijeta. Glavni im je cilj da novinari koji se služe tim dokumentima ne završe u zatvoru, poput kineskog novinara i pjesnika Shi Taoa koji je dobio 10 godina zatvora jer je objavio elektroničku poruku kineskih državnih dužnosnika o postupanju u povodu obljetnice pokolja prodemokratskih prosvjednika na pekinškom Trgu nebeskog mira u svibnju 1989. godine. Kineske su vlasti osobito na udaru, a Wikileaks su postali glavni izvor epizoda u surovoj kineskoj cenzuri. Ali istaknute provale nisu obojene zemljopisno ili ideološki. razotkrili su korupciju obitelji kenijskog predsjednika Daniela Arapa Moija, procedure sa zatvorenicima u Guantanamu, scijentologe, istovarivanje otrovnoga otpada u Africi, peruanski skandal s naftom 2008., pola milijuna poruka s dojavnika i mobitela stradalih 11. rujna u 2001. u WTC-u koje su iz nerazumljivih razloga proglašene državnom tajnom, e-mailove Klimagatea, nekoliko opakih afera s bankama.

U Njemačkoj su policajci napravili premetačinu u stanu vlasnika internetske domene Wikileaksa, a nedavno objavljena namjera da se poslužitelji i tvrtka presele na Island, gdje im jamče punu slobodu rada, vjerojatno je dopunski osnažilo objavljivanje međudržavne ucjenjivačke prepiske "pregovora" Velike Britanije i Nizozemske s tamošnjom vladom o odštetama stranim pohlepnim klijentima propale banke Icesave. To suočenje s istinom sigurno je pripomoglo Islanđanima da na referendumu gotovo jednoglasno odbiju isplaćivati odštete stranim štedišama.