Kako je počela Škarina šesta, zatvorska karijera: Ja sam duša od čovjeka

USKOK je pokrenuo istragu protiv Lovre Kuščevića, no mi se sada time ne stignemo detaljnije baviti jer je u Crnu kroniku upao novi HDZ-ovac, s puno ozbiljnijim optužbama. Cinične su to riječi kojima je Zoran Šprajc, voditelj i urednik RTL-ova Direkta, najavio još jedan HDZ-ov skandal, odnosno priču o Damiru Škari, uglednom HDZ-ovcu, koji je kao i mnogi prije njega posrnuo, a to posrnuće, barem za sada, odvelo ga je iza zidina Remetinca.

Ovaj put sumnje koje se Škari stavljaju na teret toliko su odiozne da ga je čak i HDZ, koji baš i nije poznat po brzini reagiranja i osuđivanja (ne)djela svojih prominentnih članova, praktički osudio isti dan kada je uhićen. I ne samo da ga je osudio, već se iz tona priopćenja koje je javnosti odaslano iz te stranke, može zaključiti i da se HDZ Škare odrekao, odnosno da će vjerojatno biti izbačen iz HDZ-a. Takva reakcija HDZ-a poprilično je logična svakome tko je bacio oko na u međuvremenu ugašeni Škarin Facebook profil koji je bio prepun njegovih fotografija snimljenih u društvu stupova hrvatskog društva. Škaro se naslikavao s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, premijerom Andrejem Plenkovićem, poznatim sportašima, svećenicima, političarima... A svi ti stupovi društva sada ne žele biti povezani s čovjekom koji se sumnjiči za – silovanje.

Jer upravo ta optužba, koju je javno u televizijske kamere izrekla 42-godišnja djelatnica Autokluba Siget, bivšeg je saborskog zastupnika HDZ-a, osvajača olimpijske medalje, aktualnog predsjednika AK Siget, člana Upravnog odbora HAK-a te čovjeka koji se na svojoj osobnoj web-stranici, također u međuvremenu ugašenoj, hvalio da ima pet karijera, sada odvela u Remetinec. Druženje s političarima i VIP osobama, daleka putovanja i misna slavlja, koje je Škaro, ako je suditi po njegovim objavama na društvenim mrežama, jako volio, sada će zamijeniti skučena zatvorska ćelija. U njoj će, kako sada stvari stoje, boraviti najmanje mjesec dana jer mu je određen jednomjesečni istražni zatvor zbog opasnosti od ponavljanja djela i mogućeg utjecaja na svjedoke. Ta je odluka toliko razljutila njegova odvjetnika Krešimira Krsnika da se po izlasku sa sudskog ročišta, obrušio na – novinare.

– Pazite što pišete i kako izvještavate jer bih vas zbog nekorektnih tekstova punih netočnih navoda i informacija mogao i tužiti – kazao je Krsnik novinarima.

Škarin odvjetnik ubrzo je s riječi prešao na djela pa je tražio i da se sudski zabrani emitiranje emisije Provjereno u kojoj je prikazana ispovijest Škarine žrtve. Krsnik je svoj zahtjev objasnio presumpcijom nevinosti i tajnošću postupka, no sud sluha za njegov zahtjev nije imao pa je javnost imala priliku čuti potresnu ispovijest žrtve.

– On je mene doslovno napao s leđa, primio me oko struka, nabio me na sebe i u tom trenutku mi je ruku stavio u grudnjak. Obje ruke stavio mi je iza leđa, stavio me u klinč. Lijevom rukom držao je moje obje ruke, nisam se mogla istrgnuti. Molila sam ga da prestane, a onda mi je rekao: “Nemaš ti meni što govoriti da prestanem! Radit ću što hoću, a budeš li nastavila, bacit ću te na krevet i silovati...” Mislim da se svaka žena koji doživi tako nešto boji reći bilo što. Sve svaljujemo na sebe. Znam da to nije ispravno, ali tako to doživljavam. Nisam ništa krivo rekla i napravila, nisam mu dala dozvolu nikad ni za što – kazala je žrtva.

Njezina trauma tu nije prestala jer joj je, kako je kazala, koji sat nakon prijave policiji Škaro zaprijetio.

– Kako su ti djeca? – pisalo je na zaslonu njezina mobitela u poruci koju joj je njezin šef poslao.

U tom trenutku, ispostavit će se kasnije, on je već bio na putu u BiH, čije državljanstvo ima. Tamo je ostao sve do srijede, za kada je prema nekim informacijama policiji najavio svoj povratak. Za njim je bila raspisana tjeralica, a uhićen je čim je stupio na tlo Hrvatske. Škaro, kako se može neslužbeno čuti, niječe optužbe te tvrdi da je riječ o namještaljci. Tim tvrdnjama sud i tužiteljstvo za sada nisu povjerovali, a kako će se dalje stvari razvijati, tek se treba vidjeti. Tijekom istrage ispitat će se nekoliko svjedoka, a među njima, prema neslužbenim informacijama, i žene koje su navodno također bile žrtve Škarina seksualnog uznemiravanja. Ima li takvih žena još, teško je reći, no u tom kontekstu znakovita je bila izjava Slavka Tušeka, predsjednika HAK-a.

Raskopavanje svih sfera života

– Žao mi je zbog svega što se dogodilo, žao mi je zbog žrtve, no ona nije jedina – kazao je Tušek novinarima.

Je li se on tom izjavom zaletio ili zna nešto o mogućem Škarinu neprihvatljivom ponašanju, stvari su koje će Tušek vjerojatno morati objasniti i istražiteljima, čiji je posao da tijekom istrage jednostavno raskopaju sve sfere Škarina života. U međuvremenu, nakon što je Škaro završio u Remetincu, malo je bilo onih koji su o njemu, njegovu karakteru, ponašanju ili životu htjeli javno govoriti.

– Sjećam ga se s veteranskog nogometa. Pamtim ga samo po bahatom i arogantnom ponašanju. Stalno je nešto glumio, govorio da je on bivši boksač koji sada igra nogomet – kazao je jedan od onih koji je imao (ne)sreću da mu se životni putevi ukrste sa Škarinim.

A da je Škaro, blago rečeno, osebujan lik, svjedoče i njegove riječi izgovorene prije tri godine u emisiji katoličke televizije Laudato TV.

– Ja sam duša od čovjeka. Rođen sam na Dušni dan, a tko se rodi na Dušni dan, po logici stvari je duša od čovjeka. Rođen sam u Zagrebu, tata mi je rođen u Tomislavgradu, a majka u Rami. Iz tog povijesnog grada gdje je navodno krunjen kralj Tomislav 925. Išao sam čak na DNK analizu nekidan pa su dokazali da mi je kralj Tomislav bliži rođak. Moji su porijeklom iz BiH, ali su protjerani tijekom Drugog svjetskog rata. Mama je otišla 1943., a tata je 1945. morao otići u Križevce, u rudnik sa starijim bratom – kazao je Škaro u prosincu 2016. voditelju Dubravku Šimencu.

Objašnjavao mu je tada i kako je počeo svoju boksačku karijeru koja je bila vrlo uspješna. Jer u toj karijeri Škaro je osvajao olimpijska i svjetska odličja, a u njegovoj sportskoj biografiji stoji i impresivan podatak da je od 450 odboksanih mečeva izgubio samo njih 12.

– Tada, 70-ih i 80-ih godina, svi su mladići željeli biti što jači. Svi smo imali uzore poput Mate Parlova ili Muhameda Alija. Svi smo se htjeli poistovjetiti s najpopularnijim sportom, a tada su to bili boks ili nogomet. Okušao sam se u nogometu. Probao sam u Dinamu, no nisam prošao jer su tražili da kupim treneru televizor. To nisam htio i, kada sam to čuo, pokupio sam se i otišao u boks. Pokazao sam se kao tvrdoglavo i žilavo dijete i za dva mjeseca postao sam prvak Hrvatske – kazao je Škaro u razgovoru sa Šimencom.

Preciznije, boksačku karijeru počeo je 1976., a već godinu dana kasnije, na prvenstvu Balkana, osvojio je zlatnu medalju u juniorskoj konkurenciji. Uskoro počinje nastupati i za reprezentaciju tadašnje države, prvo u juniorskoj, a zatim i u seniorskoj konkurenciji. Kada je počeo boksati, bio je član Trešnjevke, da bi potom prešao u Borovo, za koji je u seniorskoj konkurenciji 1980. osvojio titula prvaka Jugoslavije. Te godine se kvalificirao i za svoju prvu Olimpijadu. U Moskvi nije prošao dalje od prvog kola, no taj je rezultat popravio za četiri godine u Los Angelesu kada je izgubio u četvrtfinalu od kasnijeg olimpijskog pobjednika. Najveći uspjeh postigao je četiri godine kasnije u Seulu, kada je osvojio brončanu medalju, a prije tog odličja, 1983. i 1984., bio je prvak Balkana, 1986. na Svjetskom prvenstvu osvojio je brončanu medalju, a bio je i pobjednik Mediteranskih igara.

Vrlo uspješna boksačka karijera okončana mu je upravo u Seulu jer je do bronce došao boksajući s napuknutim rebrom i razbijenom arkadom pa su mu liječnici nakon toga savjetovali da se ostavi aktivnog boksa, a on ih je poslušao. Zbog osvojene olimpijske medalje ušao je i u Klub hrvatskih olimpijaca, a 2007. dobio je i nagradu “Franjo Bučar” koja se dodjeljuje za izuzetna sportska dostignuća.

– U individualnom sportu morate biti fanatik. Normalan čovjek ne može uspjeti jer moraš prvo sebe pobijediti da bi pobijedio protivnika. Prvo to moraš napraviti na treningu, a onda moraš i u ringu tom plemenitom vještinom pobijediti protivnika. U međuvremenu primiš puno udaraca u glavu. Boks je opasan sport i od njega svi malo skrenu. Ja sam već bio malo skrenut pa sam se bojao da ne ostanem defektan – objašnjavao je Škaro Šimencu 2016. svoju boksačku filozofiju.

Jesu li brojni udarci u glavu koje je tijekom karijere primio na Škari ostavili trajnijih zdravstvenih posljedica, teško je reći, no nakon prekida boksačke karijere okrenuo se ugostiteljstvu. To je u neku ruku bio i logičan potez jer je Škari, kako je sam rekao, Anđelko Runjić, bivši predsjednik Sabora, bio obećao kafić ako osvoji olimpijsku medalju. Medalju je osvojio, a je li Runjić svoje obećanje ispunio, nije poznato, no Škaro uskoro otvara zagrebačke klubove Papaya i Champion. Ugostiteljstvom se bavio do konca 80-ih, kada se odlučuje politički aktivirati. Dobro ocijenivši kakvi politički vjetrovi pušu, 1990. učlanjuje se u HDZ, što će mu se kasnije višestruko isplatiti. Jer kao jedan od omiljenijih sportaša dr. Franje Tuđmana, Škaro, koji je u svakoj prigodi isticao svoje hrvatstvo, katoličanstvo i domoljublje, 1995. postat će saborski zastupnik HDZ-a.

Nakon toga će u intervjuima u više navrata isticati da je njegova kandidatura na izborima bila osobni izbor Franje Tuđmana. Prije no što je 1995. postao saborski zastupnik, Škaro je sudjelovao u Domovinskom ratu kao pripadnik Sportske satnije u kojoj je bio zapovjednik. Pod sudjelovanjem u Domovinskom ratu, u službenoj biografiji, Škaro je uračunao i odlazak na utakmicu između Dinama i Crvene zvezde 1990., a navodio je i da se protiv Jugoslavije borio i ranije, kada se javno križao, klečeći na koljenima prije ulaska u ring. Isticao je i da je krajem 1991. pred zgradom UN-a organizirao prosvjed i štrajk glađu, koji je bio medijski dobro popraćen jer su mu se u prosvjedu, kako je navodio, pridružili košarkaši Stojko Vranković i Dražen Petrović, koji su u to vrijeme igrali u NBA.

Iz Sabora vodio građevinsku tvrtku

Što se tiče akademske karijere, Škaro je pohađao prometnu školu, a na Ekonomskom fakultetu diplomirao je 1994. Dok je bio u Saboru, uspio je 1997. ne samo magistrirati, već je kao saborski zastupnik paralelno vodio građevinsku tvrtku koja je poslovala u Austriji i Njemačkoj. Uz sve to, uspio je napisati i prve dvije knjige od svojih pet knjiga, a nakon što 2000. HDZ izgubio izbore, Škaro odlazi iz Sabora na novu političku sinekuru. Preuzima ogranak HDZ-a u Maksimiru koji je vodio do 2010. Iako je cijelo vrijeme politički aktivan, u medijskim istupima Škaro je tvrdio da je – politički marginaliziran.

– Kada je Ivo Sanader, za kojeg sam glasao jer sam mislio da je puno pogodniji za vođenje stranke nego ultradesničar Pašalić i njegova grupa istomišljenika, preuzeo stranku, potpuno sam marginaliziran. Bio sam običan član bez ikakvih funkcija – požalio se Škaro novinarima.

I tako “marginaliziran” 2004. došao je na čelo Autokluba Siget, u kojem je u to vrijeme bjesnio pravi rat suprotstavljenih struja unutar HDZ-a. Jer Autoklub Siget tada i sada bio je zlatna koka koja je onome tko je njime upravljao donosila mnogo novca. U to vrijeme se po medijima špekuliralo da je Škaro na čelno mjesto te tvrtke dospio uz pomoć ratnih veterana, od kojih su neki i danas u upravnim i nadzornim tijelima tvrtke. Govoreći kako je zasjeo na šefovsko mjesto u AK Siget, Škaro je jednom prigodom rekao da je “u klub došao na zamolbu skupine djelatnika koja ga je to molila jer su neki ljudi klub upropastili”. Tvrdio je da je zatekao 12 milijuna kuna duga, a taj je dug, kako je kazao, zahvaljujući svom fanatizmu uspio vratiti. Njegovo šefovanje AK Siget popraćeno optužbama za prijetnje, autokraciju, gospodarski kriminal te paležom njegovog automobila, sada bi moglo biti okončano zbog optužbi za silovanje. A Škaro je nakon pet karijera kojima se hvalio sada započeo i onu šestu – zatvorsku.