Što su doznali prikriveni njemački policijski istražitelji koji su se Krunoslavu Pratesu predstavili kao izdavači koji će njegov uzbudljivi špijunski život pretočiti u knjigu?
O tome je bilo riječi na današnjem ročištu u procesu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pred Višim zemaljskim sudom u Münchenu za pomaganje u ubojstvu Stjepana Đurekovića.
Svoje iskaze dali su šefovi policijskih istražitelja, koji su 2005. godine danima razgovarali s Pratesom. Njihovi se iskazi u jednom možda važnom detalju ne slažu: jesu li razgovori s Pratesom snimani samo kad je on za to znao, misleći da će iz toga nastati knjiga, ili postoje i snimke ama baš svega što je nekadašnji Udbin suradnik u hrvatskoj emigraciji u Njemačkoj govorio.
Ti su iskazi važni kako bi se ustanovilo pod kojim je okolnostima Prates izjavio da je Perkoviću dao ključ garaže u kojoj je ubijen Stjepan Đureković. Obrana nastoji dokazati da je Prates spomenuo ključ tek kad su mu rekli da nema ništa od knjige jer je njegova priča dosadna. Prates je u vrijeme kad su s njim razgovarali istražitelji bio, kažu oni, siromašan, preživljavao je radeći kao skladištar i popravljajući stare automobile. Uhićen je u srpnju 2005.
>> U posljednjem pismu Đureković tvrdi da nije imao veze s Vanjom Špiljkom
Zločinačka partija očajnički se bori i boji da se ne počne odmatati klupko zločina titovih partizana, udbaša, partije, jer partija je do koljena ukopana u krvi nevinih žrtava. Zašto hrvatski narod prilikom glasovanja nije smio znati da su i mesić i josipović sinovi titovih zločinaca ? a s druge strane ti naši mediji nam mogu pokazati tko je baka i odakle predsjednika Obame