Sindikat graditeljstva Hrvatske i SSSH koji zastupaju interese bivših radnika Međimurje Visokogradnje u stečaju protive se sklapanju izvansudske nagodbe s tvrtkom Ingra iz Zagreba i odvjetnicima jer se, smatraju, time u potpunosti isključuje mogućnost namirenja radničkih potraživanja priznatih u stečajnom postupku, a pogoduje se vjerovnicima koji sudjeluju u izvansudskoj nagodbi.
– Radi se o egzistencijalnim potraživanjima radnika – navodi predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske Jasenka Vukšić u dopisu Visokom trgovačkom sudu u Varaždinu.
Propala Međimurje Visokogradnja već se godinama spori s Ingrom oko naplate poslova u Rusiji i Libiji. Prvi je spor pokrenut prije 24 godine! Čakovečka tvrtka u stečaju je 2003. godine pravo na naplatu tražbine u visini od pet milijuna kuna za poslove u Rusiji prenijela na odvjetnički ured.
Trgovački sud u Varaždinu 2016. donio je rješenje kojim je Ingri naloženo da isplati pet milijuna kuna ime parničnog troška, no sporovi su se nastavili. U ovih dana predstavljenom nacrtu nagodbe uz ostalo stoji da će Ingra u stečajnu masu uplatiti 1,7 milijuna kuna, od čega 1,66 milijuna kuna odlazi odvjetnicima, a obje će strane potom povući sve žalbe i tužbe.
Bivšim radnicima u tom slučaju, upozoravaju sindikalisti, ne bi ostalo ništa. Stečajni upravitelj Zvonko Hrain u više je navrata upozoravao da u stečajnoj masi nema dovoljno novca za namirenje troškova u slučaju gubitka sporova s Ingrom.
U predmetu vezanom uz Libiju, gdje je čakovečka tvrtka prije tridesetak godina sudjelovala u izgradnji 2870 stanova u Tripoliju i potraživala oko 6,2 milijuna američkih dolara za radove i izgubljenu opremu, Vrhovni sud odbio je zahtjeve Visokogradnje.
Za dug iz Rusije postoji mogućnost naplate pravomoćno dosuđenih troškova u iznosu od pet milijuna kuna, no i tu, upozoravao je Hrain prije nekoliko mjeseci, postoji rizik zbog uloženog zahtjeva Ingre za reviziju. Priča o Visokogradnji svojevrsna je studija slučaja o propasti jednog velikog sustava.
Osnovana je 1990. na temeljima giganta Građevinskog kombinata Međimurje, i 1992. godine imala je oko 1900 zaposlenika. Pretvorba i privatizacija nisu provedene po zakonu. Tvrtka je ubrzo počela gomilati dugove, krajem 1997. broj radnika pao je na 1280, a u 1999. godinu ušla je s 455 milijuna kuna duga, s blokiranim žiro-računom, prekinutom proizvodnjom, uništenim informatičkim sustavom, zaključenim štetnim ugovorima, lošom organizacijom i nerazmjerom između proizvodnih i režijskih radnika.
Unatoč podršci Vlade, dva programa sanacije i restrukturiranja nisu uspjela i tvrtka je tonula sve dublje. U lipnju 2000. na prijedlog vjerovnika otvoren je stečajni postupak. Žiro račun je u neprekidnoj blokadi bio točno 2007 dana. Započela je rasprodaja imovine, a radnici su završili na ulici. Njih oko 900 potraživalo je 22 milijuna kuna za plaće i otpremnine, a nada im je svih ovih godina bila naplata poslova u Rusiji i Libiji.
lopovska država... sve ste uništili...tj pokrali: ."Ingra u stečajnu masu uplatiti 1,7 milijuna kuna, od čega 1,66 milijuna kuna odlazi odvjetnicima"... kako vas nije sramota!!!!!