Kako je Škoro uletio u Rudanovu teoriju o ‘žrtvama dobrih rezultata’

Pred sudbonosnom smo dvojbom. Trebamo li i dalje slušati epidemiologe ili Miroslava Škoru, pitanje je sad. Ne mogu epidemiolozi biti isključiva mjera svega, ustvrdio je Škoro u maniri najboljih populista, u Facebook objavi kojom je pogodio u srž promišljanja dijela javnosti. Za one koji nemaju potrebe zagrepsti ispod površine, jer su davno prije “pročitali”, kako bruxelleskog “robota” Andreja, tako i odnedavno digitalnog “robota” Andriju, Škorina argumentacija je bila zadovoljavajuća, očekivana i zasoljena s njemu svojstvenim škorizmima. Obraćanje naciji idealno je tempirano, kad je epidemiološka situacija bila tako povoljna da su ne samo revni teoretičari zavjera već i oni nepokolebljivi počeli vrtjeti heretička razmišljanja kako nas epidemiolozi zapravo vuku za nos. Jer, na njihove smo mjere već toliko navikli da kao u onom znamenitom Pavlovljevom eksperimentu refleksno reagiramo na svaku novu aktivnost kojom bismo htjeli obogatiti svoju monotonu sadašnjost, propitujući se “a što na to kažu epidemiolozi”.

E pa, dosta bi toga bilo, ustao je Škoro netom prije nego što je Igor Rudan u svojoj posljednjoj analizi u Večernjaku zaustio kako Hrvatska postaje “žrtvom” vlastitih dobrih rezultata, koji su već takvi da se sve većem broju ljudi stroge mjere ne čine opravdanima pa ih počinju kritizirati.

“Ne razumiju pritom da su rezultati dobri upravo zato što su mjere bile pravovremene i stroge”, ustvrdio je Rudan. Škoro mu je svojim primjerom odmah dao za pravo čim je broj novozaraženih pao na 18, dakle kad je za očekivati da će sjeme razdora najbolje nicati. Škoro je zgrabio tu epidemiološku priliku koju mu je svojim mjerama pružio Nacionalni stožer, a još više građani koji su se u najvećem dijelu disciplinirano držali njihovih uputa za život te je, doduše, uljuđeno zahvalio “stožerokratima” na svemu što su učinili. A nama je dao dva tjedna da se oslobodimo vladavine epidemiologa i vratimo se u normalu.

VIDEO Vodeći hrvatski znanstvenici predviđaju kada bi mogla završiti pandemija

U protivnom, sudeći po Škorinoj objavi naciji, stižu nam četiri jahača apokalipse. Slijedi, kako je ustvrdio, potpuni kolaps države, rasprodaja obiteljskog srebra, gospodarski srednji vijek koji će uništiti budućnost naše djece i uz sve to još i rehabilitacija socijalističkog sustava. Je li moglo gore!? Rješenje po Škori je očito ono što su Donald Trump ili Boris Johnson kao rješenje vidjeli još prije nekoliko tjedana, a taj kobni gubitak vremena danas mnogi sugrađani u njihovim zemljama vide kao katastrofalnu grešku.

Po reakcijama, blago ćemo ih okarakterizirati pretjeranima i nesuvislima, očito je da su ovo jako teška vremena i za hrvatsku (izvan)parlamentarnu oporbu. Objektivno ne mogu bogzna što učiniti, osobito ne u okolnostima u kojima i kritika mora biti i te kako potkrijepljena, s obzirom na našu epidemiološku situaciju i povjerenje koje je stekao Nacionalni stožer unatoč tomu što se, kako se ponekad čini, do banalnosti uvukao u organizaciju naših života. Pokazalo se da građani vjeruju stručnim procjenama čak i kad se od njih traže teška odricanja pa mnogi, eto i SDP-ov gradonačelnik Vojko Obersnel, ne vidi problem ni u tomu da za svoje i zdravlje nacije na neko vrijeme poklone i dio svoje privatnosti, prepuštajući se lokacijskom nadzoru mobitela, kao što to već čine, dobrovoljno odajući svoju privatnost Googleu.

S obzirom na okolnosti bez presedana, u kojima i svjetske sile zbog teških gafova broje stotine i tisuće mrtvih, ima se razumijevanja i za greške i nespretnosti koje se ispravljaju u trku kako bi se spriječio katastrofični rast broja oboljelih. I rejting Vlade Andreja Plenkovića s koronavirusom je u uzlaznoj liniji. Najrizičnija dobna skupina ponajviše je HDZ-ovo biračko tijelo i lojalnost koju Vlada iskazuje teško će zaboraviti stariji dio pučanstva, a nije mali broj i mlađih generacija narušena zdravlja, koji su u riziku od zaraze koronavirusom. Stoga, što mladi i zagovornici liberalnijeg, ekonomskog pristupa više njurgaju, a Stožer i Vlada im se opiru, to bolje za Plenkovićev tim. Premda, što ova situacija više odmiče, to njezin ekonomski pa i goli egzistencijalni značaj sve više dolazi do izražaja i trebat će puno vještine i upravljačima i onima s kojima se upravlja da se izvučemo iz predstojeće krize, to teže što će dulje trajati stanje hibernacije. Stoga bit će sve više onih sklonih prepuštanju riziku.

Baš kad nam je najmanje potrebno srljati u paničnom strahu od iz dana u dan sve većih ekonomskih posljedica. Ishitrene reakcije bez nadzora epidemiologa sada su opasnije upravo zato što nismo iskusili kako je SARS CoV-2 u stanju u kratkom vremenu iskoristiti svaku nesmotrenost.