Korizmeno vrijeme prava je prigoda za susret s glazbenikom Alanom Hržicom. S jedne strane jer je to vrijeme posebnog duhovnog naboja, u kojemu molitvena zajednica "Srca Isusova" sudjeluje svojom "uličnom evangelizacijom", tradicionalnim okupljanjem svakog utorka molitvom krunice na zagrebačkim Kamenitim vratima, a s druge jer je u ovoj korizmi došlo priznanje u obliku dva Porina za duhovnu glazbu za nosačzvuka "Kamenita vrata live", s prošlogodišnjeg koncerta na kojemu je nastupio s Ninom Badrić, sestrama Husar... No, jedna je korizma prije pet godina snažno obilježila njegov duhovni put.
– Tada sam se počeo baviti duhovnom glazbom, tj. kad se dogodilo moje obraćenje. Konkretno, pravo obraćenje bilo je prije pet godina – kaže Hržica, koji je trenutačno priprema koncert, koji će 14. travnja u Tvornici kulture biti njegov prvi solistički duhovni koncert, uz sudjelovanje vrhunskih glazbenika i "Srca Isusova", koja okuplja svaki utorak 500 do 700 ljudi na Kamenitim vratima na molitvu krunice.
– Trenutačno imamo 16 podružnica diljem Hrvatske, koje se u isto vrijeme i na isti način okupljaju na ulicama. Oni koji nisu još spremni za ulicu, osnažuju se u crkvenim prostorijama, ali uskoro će se i oni pridružiti uličnoj evangelizaciji – kaže Hržica.
Na pitanje što znači "pravo obraćenje", Hržica kaže kako "u Hrvatskoj 80 posto ljudi kaže da vjeruje u Krista i to su tradicionalni vjernici, no obraćenje znači promjenu mišljenja, osjećaja i djela.
– Kada čovjek napravi konkretnu promjenu u svome životu". On sam mnogo toga je promijenio u svome životu. Izbacio sam psovku iz svojih usta, uredio sam svoj život, disciplinirao se, nema kod mene više noćnih izlazaka kao prije, počeo pomagati drugima, biti ovdje za siromašnog, bolesnog, onoga koji je u bilo kakvoj potrebi. Posvetio sam se svojim talentima i darovima. Sve što sam imao u svome svijetu bilo kao pozitivno ili kao negativno, sve sam okrenuo na pozitivnu stranu – kaže Hržica, sjećajući se kako je to vrijeme bilo doba "niza kraćih podražaja", na koje gleda kao na "Božji poziv".
– Tijekom korizme, upravo u ovo vrijeme, odlučio sam se na radikalnu promjenu u svome životu. Prestao psovati, izlaziti, nisam bio s djevojkama... Napravio sam potpuni rez u korizmi i tada se otvorio prostor za Božju ljubav. Na jednoj "običnoj" misi ja sam se rasplakao i tada je krenulo moje obraćenje. No, to je proces i nije jednostavan put, nego traje godinama i čovjek se sve više učvršćuje i uči, kako o sebi tako i o samoj našoj vjeri, koja je prekrasna i nema joj kraja kad je čovjek počne proučavati – priča Hržica, koji danas o tome svome iskustvu svjedoči na tribinama i susretima s mladima.
– Činim to zato, jer sam živio kao veliki broj mladića koji u jednome dijelu svoga života žive burnije. I ja sam imao takvu fazu divljanja u izlascima, u neodgovornom ponašanju prema djevojkama, no sve me to koštalo velike ispraznosti i besmisla. Tako sam u 22. godini obolio od depresije i krenuo sam se liječiti od nje. Nakon tri godine borbe s depresijom, što sam rješavao molitvom i posvećenjem Bogu, doživio sam fizičko ozdravljenje. Međutim, još tada nisam bio spreman za pravo obraćenje, da se potpuno promijenim. To je, doduše, bio Božji znak da je blizu i da djeluje, ali ja tada još nisam bio posve spreman za potpunu promjenu – kaže Hržica, a na pitanje kako mladi mogu pasti u depresiju, kaže kako je depresija rastuća bolest današnjice i sve više ljudi oboljeva od nje, osobito mladih.
– No bez obzira što sam par godina vodio dosta buran život, ne bih rekao da je samo to bilo u pitanju kod mene, većda je moja duša naprosto vapila za Božjom prisutnošću. I Bog je dopustio da se to dogodi da bih mu se ja približio. Ozdravio me i danas sam sretan i ispunjen, zdrav čovjek i pun optimizma – kaže Hržica, otvoreno govoreći o svojim prijašnjim problemima, što je rijetkost, jer ljudi skrivaju svoje nedostatke.
– Mi svojom životnom pričom možemo pomoći drugima i prići nekome svjedočeći o onome što smo prošli sa svojim iskustvima, bolima i patnjama. Meni je u to vrijeme mnogo značilo kada bih s nekim mogao podijeliti to specifično iskustvo, ali nisam baš mogao pronaći nekoga za razgovor, jer ljudi to skrivaju. Odlučio sam se otvoriti i svoju životnu priču podijeliti s ljudima koji su u problemima, a ima ih vrlo mogo. I nastojim im ukazati da je vjera pravi put za rješavanje takvih problema, jer kad čovjek iznutra dobije snagu i radost za životom, koju upravo daje vjera, onda se sve mijenja u njemu – kaže Hržica, objašnjavajući kako je vjera radikalna "u smislu da se čovjek mora odlučiti jesi ili nisi".
– Kod mene je to bio proces, ali kad sam se odlučio i kad sam ozbiljnije krenuo putem vjere, doživio sam niz prekrasnih stvari i ljudi. Dobio sam i nova prijateljstva koja su posebna i obogatila su moj život. Mislim da će molitvene zajednice biti ono što će držati Crkvu budnom u dolazeće vrijeme, jer se u malim zajednicama upravo pokušava živjeti onaj autentični život kakvim su živjeli prvi kršćani poslije Isusa Krista. Naime, život naroda u Crkvi kao da je s vremenom postao sterilan i nije bilo tih iskri, ali danas svega toga ima više. Danas se rađa tisuće molitvenih zajednica, u kojima se živi autentično kršćanstvo – kaže on, a na pitanje zašto se odlučio baš za uličnu evangelizaciju, objašnjava da mu se isprva svidjela zajednica Božja pobjeda s Jaruna.
– Oduševio me način na koji ti ljudi žive vjeru i poželio sam da i mi imamo nešto takvo kod isusovaca u Palmotićevoj. No, kako Bog daje pečat svakoj zajednici, mi smo dobili zadatak ulične evangelizacije. Na jednoj molitvi krunice u Palmi osjetio sam snažan poticaj da odvedem ljude na Kamenita vrata i da se ondje pomolimo. Kad smo došli gore i pomolili se, razgovarali usput s nekim ljudima, vidio sam da na takav način možemo lakše donijeti Boga narodu i ostali smo na Kamenitim vratima. Bilo nas je 10-ak i počelo dolaziti po 50, pa 100 ljudi i sad nas bude i do 700800 – priča Hržica, dodajući kako se za molitvu krunice na Kamenitim vratima odlučio zato što je krunica njemu osobno pomogla.
– Moje obraćenje bilo je povezano s krunicom. Svaki dan sam je molio kad sam imao problema s depresijom i bez obzira koliko bi mi bilo teško, uporno sam je vrtio u rukama. Majka Božja imala je velikog udjela u mome ozdravljenju, po njenom zagovoru sam ozdravio. Molio sam se i bl. Ivanu Merzu. Zato mi je pala na um krunica, pa Kamenita vrata s Gospom. Nakon 78 mjeseci otišli smo u Međugorje. Bio je veliki odaziv. Bilo je druženje s pjesmom i molitvom. Vidio sam da su ljudi željni Boga. I to osobito kroz druženje. Tako su naša hodočašća svojevrsna duhovna zabava, jer čovjek ima i duhovnu koncentraciju, koja se može potrošiti, osobito na početku toga hoda. Pa naša hodočašća privuku i po 200 mladih, što je velika brojka za hodočašće – kaže Hržica, dodajući kako je to zajedništvo privuklo i neke njegove kolege s glazbene scene, pa su zajedno nastupili lani na duhovnom koncertu na Katarininom trgu, pred 4.000 ljudi.
– Duhovna glazba danas je itekako slušana i gledana. I prije je bilo odličnih pjesama i autora, poput autora Luke Balvana, koji je napisao predivne pjesme, koji smo i mi pjevali, ali nedostajala je vrhunska produkcija. Mi smo angažirali Antu Gelu, Gorana Kovačića kao producenta i Sašu Miočića za Bono fest i dobili smo vrhunsku produkciju. Ona je skupa, ali Bogu dajemo najbolje! Dosad su to bile male kućne radinosti i to nije imalo prođu, pjesme nisu mogle prodisati kako treba. Radijski voditelji neće pustiti pjesmu koja nije u rangu s ostalima, a sad je to moguće. S druge strane, raste broj ljudi u vjeri i u Crkvi, pa tako raste i broj mladih koji vrhunski pjevaju i naša će duhovna scena uskoro biti vrlo zanimljiva s dobrim koncertima. Uostalom, to postaje tržišno i treba kvalitetno odgovoriti na tu potražnju – tumači Hržica sve veću popularnost duhovne glazbe, koja je odličan medij za komunikaciju s mladima.
Ipak, najbolja komunikacija mladima je Facebook, pa zajednica Srce Isusovo ima 14.500 aktivnih korisnika. U svega dva dana preko Facebooka napunili smo Katarinin trg za spomenuti koncert. Imamo i po 380 dijeljenja neke teme i to je velika platforma. Zajednica koristi i druge suvremene anale komuniciranja, potpuno smo se poslužili tehnologijom, imamo youtube kanal, koji je jako gledan, zatim wats up grupe, preko kojih se šalju molitvene nakane za nekoga ili nečije potrebe, pa se npr. 150 ljudi u kratko vrijeme uključi se u molitvu za nekoga – kaže Hržica, koji itekako dobro poznaje potrebe i probleme današnje mlade generacije. Problem mladih danas, primjerice, fizičko je nekretanje, koje možda na prvi pogled nema veze s duhovnosti. Studirao sam kineziologiju i ljudi se ne kreću, svi su za računalima i internetom, što je danas najveća ovisnost. Svi su zabuljeni u svoje telefone. Zatim, mladi ljudi potpuno neodgovorno stupaju u seksualne odnose. Potpuno su neosviješteni i needucirani. Kršćanstvo i molitvene zajednice o tome vrlo jasno govore i postoji veliki broj mladih ljudi koji danas žive predbračnu čistoću, koja je za mnoge druge čisti užas i čude se što mi to pričamo. Ali tu se izbjegavaju npr. spolne bolesti, koje danas ima svaka druga ili treća osoba, od bakterija do HPV virusa. A tu su i psihičke i duševne rane, jer čovjek danas promijeni 10ak partnera, ulaze u veze s tim ranama, sakat sakatog vuče i ako se i vjenčaju, razvode se za nekoliko godina. Ljudi ne znaju da kada spavaju s nekim da se s njime i duhovno povezuju. I apeliramo na tu vrstu odgovornosti. Tako žive desetine tisuća mladih ljudi, ali o tome se u javnosti malo zna. To nije manjina ili pojedinačni slučaj, nego tako živi veliki broj ljudi – kaže Hržica, dodajući, dakako, probleme s drogom i alkoholom.
– Nekad je bio problem s heroinom i kad ga je netko trošio, znalo se da je narkoman i da mora na liječenje, a danas imate kokainskih vikendaša koji se drogiraju 20 ili 30 godina – kaže on, a na pitanje o pisanju nekih medija da je i sam imao problema s drogom kaže kako nikada nije bio ovisnik.
Nikad nisam bio liječen od ovisnosti ili u nekim takvim krizama, skidao se s nečega. Moj problem bilo je par godina mangupskog življenja, ali nikad nisam bio ni blizu neke ovisnosti. Ali svjedočim o ispraznosti i besmislu toga svega i da ta ispraznost može čovjeka dovesti do ulaska u neke još veće i teže probleme. Moja generacija jako je bila nastradala od droge, jer je to bilo poslijeratno vrijeme, kada je droge bilo na ulici više nego ikada prije i poslije. Cijeli su se gradovi topili pod tim zlom. Ja sam bio sportaš, pet godina sam vodio boksački klub, bio sam trener, bavio se nogometom, bio sam blizu seniorskog profesionalnog bavljenja nogometom i morao sam se odlučiti za glazbu ili sport. I odlučio sam se za glazbu, jer je ona moja najveća ljubav – svjedoči Hržica.