Kako nakon presude: kao napadnuta zemlja tražiti odštetu, kao pobjednik biti nadmoćan

Utorak 3. veljače

Usporedite vrijeme Račanove, Mesićeve i Sanaderove vladavine s presudom Haaškog suda za pravdu, pa ćete vidjeti kako ta presuda za Hrvatsku i nije tako loša. Usporedite s presudom te godine u kojima je Hrvatskom zapravo vladala Carla del Ponte koju su obožavali i Račan i Sanader, kojoj su ljevičarski mediji pisali hvalospjeve, i od koje su se, kad je otišla iz Haaškog tužiteljstva, sa suzama oprostili. Usporedite je s Mesićevim i Račanovim slanjem kamiona dokumenata u Haag, među njima i onih koje države što drže do sebe ne otvaraju desetljećima. Usporedite je sa Sanaderovom bjesomučnom potragom za Antom Gotovinom, s progonom kojem je Jadranka Kosor zbog topničkih dnevnika izvrgnula neke članove Gotovinina odvjetničkog tima, s obiljem napisa u Hrvatskoj u kojima se očekivala, željela ili podrazumijevala presuda generalima, presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj, presuda Oluji. Uoči izricanja te presude, u mnogim medijima, uključujući i Hrvatsku televiziju, već je sve bilo spremno za trijumfalni obračun s “hrvatskim ratnim zločincima”, s “ratnim zločincem Tuđmanom”, na nekim portalima tekstovi puni zluradosti bili su i objavljeni da bi poslije izricanja oslobađajuće presude netragom nestali.

Treba se sjetiti i žestokih osuda Oluje koje su počele kad i ta oslobodilačka akcija, pogotovo sramotnih optužbi Carla Bildta punih laži, istog Bildta kojemu je u jeku detuđmanizacije omogućeno da kupi vikendicu na Korčuli te da i danas ispred nje namače stražnjicu, da uživa u državi na koju je huškao Srbe očekujući da će je zbrisati s lica zemlje. Usporedite današnju haašku presudu s presudom kakvu su Bildt i mnogi drugi svjetski moćnici bili namijenili Hrvatskoj pa ćete vidjeti da smo, s njihova stajališta gledajući, još i dobro prošli. Srbija nije osuđena za genocid, ali nije ni iskupljena za agresiju. Stoga Hrvatsku ništa ne sprečava da, uz informacije o nestalima, povratak pokradenog blaga te još okupiranog teritorija, traži i ratnu odštetu. Sve dok je ne dobije, bit će u ovoj zemlji nezadovoljnih i, koliko god odnosi dviju država uznapredovali, ostat će pamćenje pokolja i razaranja u Hrvatskoj, nekažnjenog zla i nepodmirene žrtve. Sada srbijanski dužnosnici izražavaju zadovoljstvo, sretni su što je odbačena hrvatska tužba, a premda je odbačena i njihova, hvataju se za pojedine riječi i zareze iz obrazloženja presude, kako bi, po navici, još jednom optužili Hrvate. To je investicija u zaborav, u krivotvorenje prošlosti i povijesti, bez čega je Srbiji komunikacija s Hrvatskom nezamisliva. No Hrvatska više ne smije prelaziti u defenzivu, popuštati i slabjeti u odnosu prema Srbiji, nego kao napadnuta i žrtva u ratu tražiti reparacije te kao pobjednik u tom ratu držati se nadmoćno. Da Srbi nisu osjetili kako smo u desetljećima jugoslavenskog terora oslabjeli, da nisu na svojoj strani imali jugovojsku i, pogotovo isprva, međunarodnu potporu, sigurno nas ne bi napali. Stoga, s haaškom presudom u povijest, a pamet u glavu.

Subota 31. siječnja

Za policiju i DORH 67 milijuna kuna preveliko

Kad je Goran Radman imenovan za glavnog ravnatelja HRT-a, govorilo se kako je “Josipovićev čovjek”, što često pojavljivanje predsjednika države na HTV-u i nije poricalo. Kao što to ne poriče i činjenica da je prošloga ljeta potpisan ugovor između HRT-a i ZAMP-a, s kojim je Josipović interesno povezan, a pisalo se da je to učinjeno pod njegovim snažnim pritiskom na Nadzorni odbor HRT-a. Dvaput je NO odbio Radmanu dati suglasnost za taj ugovor, jer ga je smatrao štetnim za HRT. Sad policija istražuje jesu li članovi NO bili pod prisilom, ali ne treba očekivati da će išta otkriti niti da će Državno odvjetništvo protiv Josipovića pokrenuti istragu. Prevelika je svota 67 milijuna kuna koliko vrijedi spomenuti ugovor, policija i Državno odvjetništvo više se pale na “kriminalce” poput Mira Lace koji je uhićen na brutalna način, jer je navodno državu oštetio za 18.000 tisuća kuna. Osim toga, bilo bi vrlo neugodno kad bi se ustanovilo da je Josipović u svoj džep i džep svojih prijatelja, u duhu nove ljevičarske pravednosti, usmjeravao novac što ga Radman u sramotnim ovrhama uzima od sirotinje zbog neplaćanja pristojbe za HRT.

Nedjelja 1. veljače

Iznimka u rukometu 
zove se – Slavko Goluža

Za razliku od političara, koji ovu zemlju bogatih resursa čine sve siromašnijom, u mnogim sportovima dobra vodstva, izbornici i treneri, bogatstvo talenata u siromašnim hrvatskim uvjetima pretvaraju u bogatstvo uspjeha. Ima, dakako, i iznimaka, a jedna se zove – Slavko Goluža. Već godinama, unatoč svjetskim igračima koje, ima niže svjetske neuspjehe, ali poput mnogih političara pokazuje vještinu održanja na mjestu izbornika rukometne reprezentacije, iskupljujući sebe optuživanjem svih oko sebe, pa i publike i medija. A poslije debakla u Kataru smislio je “originalnu” obranu. Čujmo: “Srbijanski mediji meni daju podršku, a naši ljudi se ovako odnose prema nama”. I istinu govori - dok je neuspješan, srbijanski mediji mu daju podršku, a da je Hrvatska postala svjetski prvak, u hrvatskom slavlju tražili bi i našli ustaška obilježja.

Ponedjeljak 2. veljače

Balkansku uniji danas promovira televizija N1

Uz Ivu Sanadera i Jadranku Kosor, Vesna Škare-Ožbolt je najveća dika HDZ-ove prošlosti. Pokazuje to i njezina najnovija izjava jugoteleviziji N1. “Ne možemo više biti dio balkanske unije, moramo se usredotočiti na napredak i razvoj”, rekla je u povodu dočeka Branimira Glavaša u Osijeku, koji ju je podsjetio na “atmosferu devedesetih”. No što je to strašno bilo u devedesetima, u godinama uvođenja demokracije, osnutka, stasavanja i herojske obrane države, u vrijeme najvećeg ponosa u koje se, po njoj, ne bi trebalo vraćati? Bila je strašna baš Vesna Škare-Ožbolt, koja se cijelo desetljeće nije micala od Tuđmana, osim kad se udvarala ljevičarskim medijima i novinarima, pa i sadašnjem šefu TV N1 Dubravku Merliću, čije su tadašnje emisije na HTV-u izgledale kao da su rađene za beogradsku televiziju. Dotle je Glavaš junački branio i obranio Osijek upravo od balkanske unije koju danas promoviraju televizija N1 i njezini gosti poput Vesne Škare-Ožbolt.

Srijeda 4. veljače

Za zamjeranje premijer ima vremena do izbora

Navodno su američki stručnjaci Zoranu Milanoviću savjetovali da iduće parlamentarne izbore svede na svoj dvoboj s Karamarkom. Napravili su i anketu po kojoj 12 posto više građana smatra da bi predsjednik SDP-a bio bolji premijer od predsjednika HDZ-a. Tko zna koliko je vjerodostojna ta anketa kao i druge po kojima su ova dva lidera najnepopularniji. Ne zna se ni kome nije mio Karamarko, dok se prilično točno zna kome se – katastrofalnom politikom, uvredama, omalovažavanjem, sprdnjom, ironiziranjem... – zamjerio Milanović. Dakle – radnicima, i zaposlenim i nezaposlenim, nastavnicima, liječnicima, policajcima, intelektualcima, znanstvenicima, seljacima, braniteljima, Slavoncima, Dalmatincima, polovici vodstva pa valjda onda i članstva SDP-a, novinarima, oporbenim zastupnicima u Saboru, pojedincima - poznatim i manje poznatim... Ako je još netko ostao, ima vremena do izbora, a premijer je uvijek u dobroj formi.

četvrtak 5. veljače

Zašto se ne razvede i ne oženi crvenokosom!?

U tekstu potpredsjednika HDZ-a Drage Prgometa u kojem zahtijeva od ratnih invalida da se sa Savske ceste vrate kući i da više ne krše zakon, od branitelja su mnogo crnji likovi ministar Matić i Vlada. Po tome bi bilo logičnije da je napisan kao poziv vlasti da odstupi umjesto kao poziv prosvjednicima da se raziđu. Istina, on se očešao o Vladu i o ministra, ali onako usput, pa je zapravo na njihovoj strani, na strani ljevice koja “šatordžije” ustrajno ocrnjuje. U Prgometovu tekstu ima i optužujućih aluzija na HDZ, koje su mu zapravo i najvažnije, kao i svaki put kad javno istupi. I svaki se put ponaša kao muž koji ženi ostavlja poruku – večeras sam kod ljubavnice, vraćam se. Pa zašto se ne razvede i ne oženi svojom dragom crvenokosom!?

petak 6. veljače

Vegeterijanci, ne otimajte odreske mesojedima

Na trenutak ću se ukloniti od politike. Uostalom, često u novinama pročitam baš sve, pa sam pročitao i kako je najpopularnija svjetska pjevačica Beyonce postala vegeterijanka. A to savjetuje i svim svojim obožavateljima. Samo da vam se, podlegnete li tom mitu, ne dogodi ovo... Kad sam bio student, jednom sam, iznimno gladan, u čajnoj kuhinji u studentskom domu ispekao dva velika odreska, a dok sam skoknuo u kantinu po kruh, moj cimer, zakleti vegetarijanac, oba ih je smazao i još mi se grohotom smijao. No još gori je od njega bio najslavniji vegetarijanac u povijesti, veliki književnik Tolstoj, koji je u provali prirodnog apetita na obiteljskom ručku znao prvom do sebe za stolom oteti meso i požderati ga. U slast!