Ulazak Hrvatske u EU i taj čarobni datum 1. srpnja 2013. s nestrpljenjem i velikom neizvjesnošću se očekuje, posebno u onim sferama gdje znamo kako su stvari kod nas jako kompleksne i neadekvatno regulirane, a vidimo kako nije takva situacija u nekim drugim zemljama iz okruženja, posebno ako su one članice EU.
Slaba poduzetnička klima, spora i kompleksna birokracija i nesigurnost naplate potraživanja samo su neki od problema koji muče hrvatske gospodarstvenike i poduzetnike. Puno se govori i piše o tom kako je zapravo jako teško i komplicirano osnovati poduzeće u Hrvatskoj, kako se dugo čeka na Trgovačkim sudovima, kako je teško smisliti ime koje bi poduzeću omogućilo internacionalizaciju, a da ujedno odgovara propisima o imenu poduzeća prema važećim zakonima u Hrvatskoj. Prema nedavnim izmjenama zakona, uzrokovanih intervencijama hrvatskih poduzetnika Vlada RH će prilagoditi zakonsku regulativu u tom segmentu.
Što je to novo i koje mogućnosti će se otvoriti nakon ulaska u EU? Prema zakonodavstvu EU nove mogućnosti postoje kroz Europsko dioničko društvo, Europsko gospodarsko interesno udruženje, za kojih su već prilagođeni nacionalni zakonski okviri 2007.g. kao i Europsko društvo s ograničenom odgovornošću. Od ovdje navedenih novih mogućnosti najpoznatije je Europsko dioničko društvo, dok su druga dva oblika za sada ponajviše zastupljena u teoriji i znanstvenim raspravama, a ponajmanje u gospodarskoj praksi EU.
Europskih dioničkih društva (lat. Societas Europea SE), je 2011.na teritoriju EU bilo oko 700, a neslužbene brojke sada govore o 2000 takvih SE na tržištu od 500 milijuna stanovnika. Osnivanje SE trebalo bi olakšati poslovanje trgovačkog društva na unutarnjem tržištu EU, funkcionirajući kao kompromis brojnih zakonskih regulativa i pravnih tradicija među članicama EU.
Što se tiče drugih novina na koje mogu računati hrvatska pouzeća u EU praksa je pokazala to da bilo koje trgovačko društvo koje je registrirano u jednoj članici može poslovati (kroz podružnicu ili društvo kćeri) u bilo kojoj drugoj članici EU pod jednakim uvjetima kao i društva koja su osnovana u toj državi. Najbolja ilustracija za to su poduzetnici koji su otišli iz Danske osnovati poduzeće u Veliku Britaniju, zbog nižih zahtjeva za temeljnim kapitalom nego što je to bilo prema važećem zakonu u Danskoj. Svoje poslovanje su nastavili u Danskoj i pri tom bili optuženi za zaobilaženje propisa. Čitava dilema je riješena na Luxsemburškom sudu pravde, koji je presudio u korist trgovačkog društva, zastupajući tako temeljne vrijednosti EU o slobodi kretanja robe, ljudi i kapitala. I hrvatski poduzetnici su i do sada osnivali poduzeća u inozemstvu, ali ne zbog problema kapitala, nego prespore birokracije.
Ono što se najbolje dogodilo za buduće hrvatske poduzetnike svakako je mogućnost osnivanja Jednostavnog d.o.o. koji je nastao kao rezultat svijesti Vlade RH da visoki inicijalni troškovi otvaranja poduzeća, kao i spora birokracija ne idu u prilog poboljšanju poduzetničke klime u Hrvatskoj. Iako je taj oblik poduzeća jako popularan u Hrvatskoj trenutno su i tu dojmovi iz prakse u suprotnosti s promoviranim. Poduzetnici koji su prošli proceduru osnivanja takozvanog Jednostavnog d.o.o. kažu da ista nije bila ni najmanje jednostavna, posebno u dijelu izbora imena poduzeća, trajanja procedure, a i sami troškovi iznose prosječno oko 1400 - 1500 kuna, od kojih je temeljni kapital društva 10 kuna, a ostalo otpada na birokraciju. Pri tom je potrebno naglasiti da se kompleksnost birokracije odnosi čak i na dio u kojem poduzetnici otvaraju račun u komercijalnoj banci, za kojeg su dva suvlasnika poduzeća morala potpisati ukupno oko 40 dokumenata.