Projekt Cestovnog spajanja južne Dalmacije dana je napokon završen puštanjem u promet zadnje dionice, stonske obilaznice duge nešto manje od osam kilometara. Tako promet koji ide preko Pelješkog mosta koji je otvoren lanjsko ljeto kao i ostatak pristupnih cesta neće više morati ići kroz Ston nego će preko obilaznice u mjestu Doli se uključivati na postojeću Jadransku magistralu.
Obilaznica Stona je morala pričekati otvaranje zbog zahtjevnosti radova na njoj jer primjerice trebalo izgraditi most Ston dug 485 metara između dva tunela Plakovica i Supava koji su dugi po 1.300 metara. Nemali broj puta sam bio na gradilištu Pelješkog mosta, a nekoliko puta sam obilazio gradilište pristupnih cesta tijekom njihove gradnje.
Obilazio sam most Ston dok se gradio, pratio sam i spajanje tog mosta kao probijanje Polakovice i Supave. Pratio spajanje mosta Ston što se moralo odgađati zbog bure. Obišao sam pristupne ceste u travnju prošle dok se pomalo završavala njihova gradnja i dok je Pelješki most čekao da se napokon na njih spoji. Tada sam prošao trasu 25 kilometara od magistrale na kopnu do postojeće pelješke ceste kod Prapratnog, uz stanku kod gradilišta mosta Ston. Dobar dio pristupnih cesta su tad dobrim dijelom već i asfaltirane te sam se uvjerilo da se na Pelješcu radi punom parom. Tad sam napisao da asfaltirani dio novih cesta na Pelješcu izgleda impresivno, kao aerodromska pista.
Moj osobni gušt
Tad je Pelješki most već gotov, prošao je tehnički pregled i za njegovo otvaranje još je trebalo završiti izgradnju pristupnih cesta. Nikome od medija nije bilo dozvoljeno da do otvaranje mosta prijeđe preko njega jer su u Hrvatskim cestama pošteno odlučili da nitko neće dobiti tu ekskluzivu nego da će svi dobiti priliku da prijeđu most kad za to dođe vrijeme. No sad mogu priznati da se tad u travnju kad sam krenuo u obilazak pristupnih cesta od mosta Ston prema Pelješkom mostu nisam vratio istim putem nazad prema Stonu nego da sam bio prvi novinar koji je prešao Pelješkog mosta, a da o nitko nije znao. Naravno sve je to bilo uz odobrenje ljudi iz Hrvatskih cesta, uz uvjet da ne taj prelazak ne objavim. To je bio moj osobni gušt. A riječ je riječ. I to nisam objavio. Naravno prvi prelazak preko mosta koji spaja Hrvatsku bio je impresivan, a i sad kad putujem put Dubrovnika i kad prelazim preko njega i vozim se pristupnim cestama dojam je isti.
Most svih mostova
Stonskom obilaznicom, kroz tunele Polakovica i Supava i preko mosta Ston sam prošao u veljači ove godine, kad je ta dionica bila već u visokom stupnju izgradnje i kad se najavilo da će biti otvorena za promet nakon Uskrsa. No taj privilegij su imali i još drugih 10-ak novinarskih ekipa jer je obilazaka te zadnje dionice bio organiziran od strane Hrvatskih cesta. I tad je taj obilazak bio dojmljiv jer iz jednog tunela izađete na most i zadivi vas lijepi krajolik, a onda opet ulazite u drugi tunel i vozite se trasom do čvora Prapratno. I dalje nastavite impresivnim cestama preko Pelješca sve do mosta svih mostova. ..
Članak je dobar uz malu primjedbu. Osjećam potrebu ,kao rođeni Dubrovčanin, a nakon spominjanja "spajanja južne Dalmacije", ukazati vam na činjenicu kako se mi , ovdje na jugu, smatramo posebnim područjem ,a ne dijelom Dalmacije . Niti jedan od starosjedilaca neće staviti Dubrovnik u Dalmaciju. Pozdrav. P.S. Pogledajte grbove na hrvatskoj službenoj zastavi. Drugi slijeva je dubrovački,a treći dalmatinski.