Kako se Jugoslavija borila s jednom 'od najzaraznijih i najopasnijih bolesti čovjeka'

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) zatražila je da se strogo prate kontakti osoba zaraženih virusom majmunskih boginja nakon što je zabilježeno sve više slučajeva u Europi i Sjevernoj Americi. Velika Britanija prva je 6. svibnja prijavila slučaj kod osobe koja je bila u Nigeriji, a u srijedu su objavili da je ukupno devet identificiranih slučajeva.

Slijedile su prijave slučajeva iz drugih zemalja u Europi pa je tako osam zaraženih prijavljeno u Španjolskoj, dok ih je 20-ak u Portugalu. Slučajevi su prijavljeni i u Švedskoj i Italiji. Virus je prijavila i Kanada u dva slučaja, a istražuje se i 17 drugih prijava. Sumnjiv slučaj majmunskih boginja zabilježen je i u Australiji.

Majmunske boginje slične su ljudskim boginjama od kojih su blaže. Prvi put zabilježene su u Kongu 1970-ih godina, a u proteklom desetljeću porastao je broj slučajeva zaraze u zapadnoj Africi. Simptomi uključuju groznicu, glavobolje i svrbež koji započinje na licu, a zatim se širi na ostatak tijela. Poznata je i velika epidemija velikih boginja u Jugoslaviji 1972. godine. Donosimo vam kakva je tada bila situacija u Hrvatskoj i što se sve pisalo o epidemiji.

Velike boginje u Jugoslaviji

– Impresioniram sam poduzetim mjerama za suzbijanje velikih boginja, izjavio je nakon šestodnevnog boravka na Kosovu i obilasku ugroženih područja u Socijalističkoj Republici Srbiji, dr. Reinhar Lindner, stručnjak Svjetske zdravstvene organizacije za velike boginje. Bolest je lokalizirana i pod kontrolom je naših zdravstvenih radnika. Mjere sigurnosti koje su odmah poslije otkrivanja bolesti poduzete – masovno cijepljenje stanovništva u cijeloj zemlji – jamče da će naša zemlja do kraja travnja biti izbrisana s popisa zaraženih. Već sredinom ovog proljeća Jugoslavija će biti najsigurnija europska zemlja – ovako je Večernji list pisao u travnju 1972. godine o velikim boginjama koje su poharale Jugoslaviju.

U tekstu se navodi kako su velike boginje stigle u Jugoslaviju s Bliskog istoka te da je 'taj 'izlet' opake bolesti na evropsko tlo zabilježen poslije Drugog svjetskog rata desetak puta'. U tekstu se piše i o prvim pokušajima da se cijepljenjem suzbiju boginje i zaštite ljudi, no ta cjepiva nisu imala nikakvog učinka. 

– Uspješno cjepivo koje suzbija i sprječava širenje velikih boginja pronašao je tek godine 1796. engleski liječnik Eduard Jenner – piše u tekstu i dodaje se kako je to cjepivo kasnije usavršavano.

– Velike boginje teška su i opasna bolest koja na čovjeku, ako ih preživi, ostavlja teške i vidljive posljedice na licu. Konačna pobjeda te bolesti bit će izborena tek onda kad budu zauvijek uništena žarišta u područjima gdje je udomaćena. Taj je zadatak preuzela svjetska služba za suzbijanje velikih boginja – zaključuje se u tekstu.

U izdanju od 27. ožujka 1972. godine prof. dr. Josip Fališevac napisao je tekst o velikim boginjama koje je opisao kao jednu 'od najzaraznijih i najopasnijih bolesti čovjeka' koja je 'bila poznata od davnine u Aziji i Egiptu' te se s tih područja širila po svijetu. Dodaje kako virus obično ulazi u organizam kroz sluznicu dišnih puteva. Kao glavne mjere za suzbijanje navodi izolaciju bolesnika, cijepljenje i karantenu kod 16 dana svih osoba koje su bile u kontaktu s bolesnikom.

Epidemija je bila zaustavljena u roku od dva mjeseca, a u samo nekoliko tjedana cijepljeno je 18 milijuna ljudi. Morali su ga primiti svi, osim onih kod kojih bi to izazvalo kontraindikacije, a cjepivo u tom trenutku, ono koje se kod izdavanja “žutog kartona” plaćalo 20 dinara, ne košta više ništa. Za državu ga je proizvodio zagrebački Imunološki zavod, koji je uspio napraviti i do 700 tisuća doza za jedan vikend, a kasnije počinje i s proizvodnjom gamaglobulina.

Mogući i teški slučajevi

U Nigeriji je, po WHO-u, od 2017. prijavljeno 558 sumnjivih slučajeva majmunskih boginja. Potvrđeno ih je 241, a osmero ljudi je umrlo. Virus majmunskih boginja strukturom je sličan virusu velikih boginja i uzrokuje sličnu, ali puno blažu bolest. No mogući su i teški slučajevi.

Simptomi bolesti su groznica, glavobolja, bolovi u mišićima, natečeni limfni čvorovi i osjećaj umora. Slijedi ih karakterističan osip, koji na koži stvara mjehuriće i kraste. Vrijeme od izlaganja virusu do pojave simptoma je oko 10 dana, a simptomi obično traju dva do četiri tjedna. Bolest se prenosi kapljičnim putem, bliskim tjelesnim kontaktom i kontaminiranim predmetima. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 1980. velike boginje iskorijenjenima zahvaljujući masovnom cijepljenju.