Feniks se uzdigao, zašto ne bi i Pevec? Upravo se to ovih dana događa u Vrbovcu, gdje Višnja i Zdravko Pevec, puni elana i želje, ponovo pokreću posao nakon financijskog sloma. Crni su dani iza njih, bili su na vrhu, došli do dna, no ustali su. Ne daju se. Simpatični su, nasmijani, veseli što rade. Proveli smo dan s njima u malom novootvorenom dućanu Pevec oprema.
– Krećemo ispočetka kao i prije 32 godine! Ne mogu nas zaustaviti – govore unisono Višnja i Zdravko. Nekad su imali četiri tisuće zaposlenika, sada ih mogu nabrojiti na prste. Maja, Tihomir, Matea, Nina i Ivan te još sedmero u skladištu veleprodaje regala i polica. Posao vodi njihov sin Davorin.
Kosilica za rođendan
– Kao srednjoškolka sam u bjelovarskom Pevecu radila na praksi, danas sam prva žena dućana Pevec oprema – govori šefica dućana Maja Horvat (36), a serviser Tihomir Đipalo (40) dodaje:
– Mušterije se interesiraju što im je najbolje, što najpovoljnije. I kupuju! Pa i ja sam oduvijek kupovao kod Peveca, znalo se da su kod njih najbolje cijene. I danas je opet tako – govori zaposlenik Peveca.
– Krenulo je, pa da vidimo što će biti! – govori veselo Zdravko Pevec pa dodaje tjerajući šalu:
– Znate li da Višnja ima i – privatni otok?
Koliko je veliki otok, pitamo.
– Dva s dva metra. Stane stolica, možda i dvije. Možda bismo mogli nagurati i stolić za kavu. To je otok usred malog ribnjaka. Ali, makar i na selu, otok je otok! – smije se Pevec.
Višnja na mobitelu pokazuje fotografiju minijaturnog otoka usred malog ribnjaka i veli:
– Jedva se vidi, ali je moj...
Takve ih, otvorene, oduvijek i pamtimo. Dućan su otvorili pretprošlog tjedna, na 60. rođendan Višnje Pevec. U 13 sati i 13 minuta 13. travnja.
– Nama je 13 sretan broj, tada se rodila moja Višnja! A za rođendan sam joj poklonio električnu kosilicu tvrtke Alpina čiji smo zastupnici. Usto, prije 13 godina smo i ostali bez tvrtke Pevec, za nas je to sve simbolika. Nisam joj za jubilarni rođendan mogao kupiti skupocjeni gliser ili veliki brod, već traktorčić. Ali veseli je, voli prirodu, guštat će u poklonu! – kaže Zdravko.
Kako je izgledao prvi početak? Iz bjelovarske garaže 1990. godine?
– Slično. Bila su to vremena pred raspad bivše države. Zdravko je nakon vojske počeo raditi u tvornici Tomo Vinković, a ja sam radila u bjelovarskom Vrtu. Moj nam je otac Slavko ostavio kuću na čijem smo mjestu izgradili prvi poslovni prostor – govori Višnja.
Koja je bila, tada, prva velika zarada?
– Znate, kad smo zaradili prvih 10 tisuća maraka, čak sam se tih prvih dana i uplašio pitajući se "što sad, hoće li to biti svakodnevno ili neće?" Srećom, krenulo nas je. Firma je samo rasla i rasla... Sve dok nije naprasno stalo – govori Pevec.
Kako gledate na dane koji su iza vas, u kojima ste ostali bez svega što ste desetljećima gradili?
– Vidite, svi znaju, kako kažu i vrapci na grani, da Pevec nije uništio firmu Pevec. Ona je odlično poslovala, bila je među pet najvećih u državi, u neprehrani je bila prva u zemlji. A kada stvorite tako veliku i uspješnu firmu, postoje veliki apetiti da je netko i preuzme. I to se nama, nažalost, dogodilo. Ostali smo bez svega. Uostalom, svi vide i danas da je ta naša firma i dalje ostala broj jedan, kao što je i nekad bila. Nismo je uništili, stavili lovu u džep i otišli dalje. Ne, firma je i dalje najuspješnija, a nas dvoje danas kao pogorelci krećemo od nule...
Što se danas prodaje u Pevec opremi?
– Od 1 eura do 4000 eura, od gumenih rukavica, crijeva, lopata, štihača, pumpi, prskalica, motornih pila, drobilica, puhalica, trimera, rezača živica sve do ručnih i traktorskih kosilica. Eto, ova koju sam dobila za rođendan, model Alpina AT4 84, električna je, puni se na utičnicu. Motori su razvikane tvrtke Stiga. Prodavat ćemo i asortiman Makite, DeWalta, Luxa, Würtha, dakako i police, stolove i regale, pa i naša vina chardonnay i syrah za koja smo dobivali zlatne medalje – govori Višnja.
Kako ste živjeli ovih godina?
– Teško, svaki s mirovinom od 4000 kuna na zaštićenim računima. To su računi za blokirane, minimum koji je potreban za život. Eto, na to smo spali. Usto, nismo ovoga puta krenuli čak ni od nule, već iz minusa.
Srećete li zaposlenike tvrtke Pevec, radilo se o tisućama ljudi, imali ste 18 centara po cijeloj regiji veličine od 10.000 do najvećeg od 40.000 m²?
– Kako da ne! Popijemo i kavu kad se sretnemo, s nekima smo i prijatelji. Pamtim kad smo u Slavonskom Brodu otvorili malu trgovinu, otac i sin Mile i Dragan, izbjeglice iz Bosne, radili su kod konkurenta te došli pitali bi li mogli prijeći raditi u Pevec. Primili smo ih. Kad smo otvarali trgovinu u Zadru 1996. godine, rekli su: "Zdravko, bi li mogli mi na more?" Preselila su se obojica, bili su nosioci razvoja. I bilo je simpatično, kad bi Milu Dalmatinci pitali: "Koliko ta freza zapada?", misleći koliko košta, oni bi rekao: "Do osovine!" Kad je Mile išao u mirovinu, dobio je skuter na poklon. I danas se njime vozi po Zadru. Bilo je tu još lijepih priča.
Kakva je situacija s logom Peveca?
– Vodi se 17 sporova! Negira se vlasništvo mojeg žiga. A gledajte, to je naš logo od samog osnutka. Mijenjali smo ga tijekom godina, ali je uvijek bio – Pevec. Pijetao. Naš sin Danijel za rođendan je od frendova dobio malog minijaturnog pevca, ja sam se digao prije zore, prije svitanja, i čekao s fotoaparatom. Kad se on popeo na stup, zakukurikao i propeo se, ja sam ga fotografirao. I onda na papir preslikao tog pijetla. Sad tvrde da nije moj logo, da ga nisam ja stvorio...
Tko vam je danas podrška?
– Javljaju nam se, iz dana u dan, novi dobavljači. Pristižu nam ponude, mnogi misle da imamo ponovo centar od 30 tisuća kvadrata pa nude sve, od bijele tehnike, sanitarija, guma, prehrane. Čak su zvali iz Mađarske, Italije, pa i iz Južne Koreje! Iz Seula zovu, imaju u nas povjerenja u cijelom svijetu.
Kad se ujutro ustajete?
– U tri ujutro. Legnem tamo negdje iza Otvorenog ili RTL-ova Direkta. U četiri ujutro već sam naložio peć i kuham čaj. Ujutro već radim svu pripremu za posao.
Znanje ne mogu oduzeti
Zašto tako rano?
– Pa ja sam Pevec!
Biste li, kad biste imali financijsku potporu domaćih ili stranih investitora, ponovo podigli trgovačko carstvo?
– Siguran sam milijun posto! Dobra stvar je što – imamo znanje. To nam ne mogu oduzeti...
Što vas opušta?
– Zadar, to nam je drugi dom – govori Višnja pa objašnjava:
– Imamo sjajno društvo, prihvatili su nas u Arbanasima kao svoje iako smo Bilogorci. Roštiljamo, pjevamo, družimo se. Dođu i Bepo Matešić i Mladen Grdović, izvade gitare, pjevamo iz sveg glasa. Usto, ja sam jedina gospođa u tom muškom društvu – kaže Višnja.
Vjerujem da ih je drzava, kao i Todorica, unistila.