Kako spasiti Hrvatsku od trule vlasti i demografske katastrofe, Juraj Križanić otkrio još davne 1666.

Razumije se da truljenje ili narodno bolovanje nastaje zbog raznih uzroka: kada kraljevstvo padne pod vlast drugih naroda, kada se mora plaćati danak kojemu drugomu narodu, kad naš narod biva prilikom pregovora i trgovine varan i oštećivan lukavštinom susjednih naroda, kad nema valjanoga suda i uprave, kad zločinci slobodno kradu, a jači vrijeđaju slabije; kad su carski zakoni nepravedni, kruti i bezbožni, kad se silovito ubiru porezi i vrijeđa narod, kad zbog toga narod živi uvijek u nevolji, kad jadikuje i žudi za promjenom…” Ove su misli nastale negdje oko 1666., kad je hrvatski mislilac Juraj Križanić prekinuo pisanje svog nikada dovršenog djela “Politika”.

U jeku beskrvnih rasprava u Hrvatskom saboru, raspravljano je i o tomu da bi Sabor mogao ovu godinu proglasiti “godinom Jurja Križanića”, no to nije objavio gotovo nitko. Bila je važnija i značajnija svađa oko otprilike 380 amandmana SDP-a na Zakon o LNG-u na Krku. Križanić je naš Niccolo Machiavelli jer je i on ustvari pisao preporuke za uspješnu vladavinu. Križanić je, međutim, bio daleko širih horizonata i djela.

Kratko telegrafski, uz njegovo se ime ipak najčešće spominje da je bio začetnik panslavizma i državnog i crkvenog spajanja pravoslavlja i katolicizma (s time da pravoslavci prijeđu na katoličanstvo), a kako su u to vrijeme, krajem 17. stoljeća, od Slavena jedino Rusi imali narodnog vladara, bilo mu je logično da cijeli taj projekt vodi ruski car. I tada je to mnogima, od Vatikana pa do samog cara Alekseja Mihajloviča Romanova, bilo “sumnjivo” pa je Križanić morao nekoliko godina i u progonstvo u Sibir.

Gotovo je 200 godina moralo proći dok mu u Moskvi, 1859., ipak nije tiskana “Politika”, a na ovim prostorima tiskala ju je Matica Hrvatska 1947. Već i iz onog prvog pasusa vidljivo je koliko je Križanić dobro i duboko “gađao” sve što rezultira bolešću naroda. Pa tako kaže i da “tko ne nastoji da učini svoje carstvo boljim, stvara ga bezuvjetno gorim. Nijedno carstvo ne može ostati dugo u istom obliku, već postaje ili boljim ili gorim”.

Križanić je, inače, vrijednim jedino smatrao rad, ratarstvo i zanatstvo, a prezirao je besposleno plemstvo. Kao dobrog vladara spominje češkog kneza Filipa koji je govorio da se dobro vladanje poznaje i po dobrim sudovima – kad svi lako dođu do suda i do pravde. Kao i one Machiavellijeve, i Križanićeve misli o vladarstvu izuzetno su razumljive i izvan konteksta njegova doba. Potvrda je to samo da su tajne mudrog vladanja otkrivene još duboko u ljudskoj povijesti, a stvar je kako nagnati aktualne državne vladare da se tih uvijek važećih mudrosti i pridržavaju.

Piše dalje Križanić da država nije bogata kad ima punu blagajnu srebra i zlata, već kad ima mnogo državljana. Danas bismo rekli da je mislilac iz 17. stoljeća razumio problem demografije. U prijevodu, kad naš premijer kaže da nam je državna blagajna u suficitu, to ne vrijedi ako je naroda sve manje. “Najglavniji je temelj državne moći množina naroda... Malena je korist vladati nad prostranom zemljom ako je pusta. Zato kralj mora nastojati da bude mnogoljudna”, piše naš Juraj dalje u svojoj Politici. Dodaje da ugled vladara ništa ne uzdiže tako kao bogatstvo podanika... “Gdje je jedino državna blagajna puna, a cijela zemlja siromašna, ondje brzo ponestaje snage…”

Kako su i u 17. stoljeću bila turbulentna vremena, Križanić i dalje inzistira na glavnim problemima tadašnjih država i tumači: “Kad su zakoni nepravedni, i najplodnija zemlja ostaje pustom i naseljenom malobrojnim pučanstvom. Kad su zakoni pravedni, i loša je zemlja napučena.” Križanić objašnjava, dakle, da su dva temelja kojim osiguravaš demografski napredak države – jedno je izdašno promicanje korisnih zanimanja, a drugo naseljavati puste zemlje dajući ljudima olakšice.

I danas je ovo Križanićevo djelo aktualno u Hrvatskoj, gdje traje, nažalost, nesaniranje posljedica našeg zaostajanja i depopulacije, posebno u zadnjih per godina od kada je Hrvatska u EU. Umjesto sanacije posljedica, premijer Plenković i predsjednica Grabar-Kitarović imaju svaki svoj plan za demografsku obnovu, i to bez minimuma suglasnosti oko mjera. I za kraj još jedna “zločesta” Križanićeva poruka o “gotovanima” na pozicijama koji, ne radeći ništa, “žderu kao skakavci u dokolici muku i znoj drugih ljudi... očevidno je da ovakvi ne mogu biti trpljeni ni u jednoj državi bez činjenja nepravde svim čestitim ljudima, već ih treba smatrati kugom domovine...”.

U Križanićevoj godini, kada obilježavamo 400 godina od njegova rođenja, barem pročitajmo savjete ovog hrvatskog mudraca koji je još prije 352 godine napisao kako izaći iz bolesnog stanja u kojem smo i sada zatvoreni.