Pojam pušenja u našem je jeziku zasluženo mjesto mogao pronaći tek nakon što je prvim prekooceanskim turama duhan stigao iz Amerika. To bi na lenti vremena bilo vjerojatno negdje u 16. stoljeću, ako smo bili dovoljno otvoreni u prihvaćanju novotarija ovisnosti. Prije toga vjerojatno se pušilo iz lonaca i ponešto kod ognjištarenja, ali sveobuhvatno korištenje ovog višenamjenskog glagola zaživjelo je tek s duhanskom industrijom. Što opet znači da je iza nas petstotinjak godina njegova korištenja i nekoliko tisućljeća njegova nepostojanja. Ono što je u cijeloj toj priči posebno zanimljivo jest – kako su onda stari Hrvati nazivali fellatio? Sva sreća da tada nismo pretjerano ni govorili hrvatski pa smo lakše usvajali pojedine bogohulne termine na božanskom jeziku latinskih popova i Crkve.
No pitanje kada je fellatio postalo narodsko "pušenje" ne zanima me kao erotomanska ili pornografska kategorija nego kao hrvatski politički credo. Objektivno je narodu bilo teško objasniti što rade oni koji vole da ih se zove društvenim elitama kada ga zastupaju pred stranim izaslanstvima. Laknulo nam je kada je onaj uvijek prisutni neimenovani genijalac među nama, kojeg smo tako mahnito okrali i sve pojedinačne mudrosti ugurali u narodne poslovice, skužio foru i stvar nazvao pravim imenom. Sve je postalo tako jednostavno, sva pitanja su imala odgovor. Što su hrvatska politička vodstva radila Avarima, Bizantincima, Francima, Mlečanima, Austrijancima, Turcima, Mađarima, Srbima, Talijanima, Nijemcima, Amerikancima? Popušila su im. Jednostavno i točno, a točnost se uglavnom i krije u jednostavnim stvarima. Ili je obrnuto? Nije sad toliko ni važno, kad je duhanska revolucija pridonijela preciznoj definiciji naše političke filozofije. Uz dužno poštovanje latinskom, ali fellatio je ipak izgledao nekako previše akademski, sakristijski, nekako je vukao na zijevanje kod usisavanja hostije, bez one podaničke sreće u zadovoljavanju, što znači da je Kolumbo s otkrivanjem novog svijeta doista pridonio otkrivanju novih svjetova za Hrvate.
Zabranjivati danas pušenje u kafićima, pokrivati duhanske proizvode na policama pitanje je zdravlja samo u nevještom opravdanju, jer braniti Hrvatima da puše znači braniti im da se ponose tradicijom svojih najmudrijih glava. Naši vođe su oduvijek znali da pušenje možda i izaziva rak, ali također izaziva i osobno bogaćenje, instaliranje na položaj, zadovoljstvo na licu pokrovitelja koji su nakon toga dozvoljavali da ih od milja zovemo saveznicima. A nama su bivala puna usta njihovih povijesnih veličina. Zato je duhan najpodcjenjenija presudna stvar u hrvatskoj državotvornoj povijesti, a mi ga sada krvnički želimo sasjeći u korijenu. Nevjerojatno je koliko smo kadri stvari uzimati zdravo za gotovo i s koliko se nezainteresirane lakoće odričemo prava na razumijevanje. Sada će vas opet zapljusnuti izbornim agresijama i opet ćete vjerovati da birate između različitosti, a ne da birate opcije zadužene za jednakomjernu pušačku ovisnost. Uostalom, što vam se nudi? Trenutačno vladajući SDP koji će u Sabor moći ući jedino da koristi odredbe Zakona o manjinama. Glavna oporbena stranka koja je kolektivno osuđena za kriminal. HNS koji u imenu ima pridjev narodna premda je baš ona najviše napravila protiv naroda. HSLS za kojeg neće glasati ni najuža rodbina njegova vodstva. Novoosnovani reformisti koji bi se u stvari trebali zvati transformeri jer omogućavaju da bivše kažnjenike osuđene za ubojstvo u prometu transformiraju u pretendente na vlast. ORaH kojem sa sigurnošću možete navesti samo jednu stranačku članicu. Laburiste koji su nestali čak i brže od radnika koji nestaju u Hrvatskoj. Pravaši kojih je toliko da vam se smile koliko su jadni u svojoj političkoj bijedi. Jesam li koga zaboravio? Nadam se. Oko svih nabrojenih kovitla se dim političkih komora za pušenjem. I nije tu pitanje koliko oni toga popuše dnevno nego je pitanje samo koliko će to njihovo pušenje koštati sve nas.
P. S. Dobio sam ovih dana razglednicu iz Vodica. Potpisao ju je moj imenjak Goran Alfirev. U nekoliko divno složenih rečenica skupljeno je više mudrosti i ponosa nego u svoj domaćoj historiografiji. Ako Alfirev pročita i ove retke, bit će mi drago da zna kako zbog njega i njemu sličnih mislim da u ovoj državi još uvijek postoji i društvo nepušača.
>>Tvitaj, guglaj, lajkaj, šeraj, esemesaj, plaćaj, plaćaj i umri