Mnogi koji rade na HRT-u, unatoč svim tamošnjim problemima i previranjima, ni pod koju cijenu ne bi napuštali Prisavlje. Među onima koji su se u jednom trenutku ipak odlučili otići, velik je broj onih koji su se svim silama potrudili, nakon duljeg ili kraćeg izbivanja, na HRT i vratiti. No, ima i onih rijetkih koji su se na HRT-u, iako posve neplanski, odlučili zadržati jako kratko i ne pada im na pamet nikada više tamo kročiti. Jedan od takvih je bivši član uprave HRT-a Marko Ugarković koji je, kako tvrdi, s Prisavlja sam odlučio otići jer je posumnjao u kriminal i pokušao ga spriječiti, ali u tome nije uspio.
Štoviše, prema njegovim riječima, oni koje je razotkrio uzvratili su udarac posve lažnim optužbama na njegov račun zloupotrijebivši pritom i policiju. Inače, Ugarković je nakon 14 godina vođenja različitih internacionalnih korporacija za područje JI Europe 1. prosinca 2010. došao na HRT postavši rukovoditelj prodaje, a 29. rujna 2011. izabran je za drugog člana uprave HRT-a. No, samo šest mjeseci kasnije, točnije 21. ožujka 2012., dao je ostavku na mjesto člana uprave želeći zauvijek napustiti Prisavlje. Nije išlo glatko.
Zašto ste nakon samo šest mjeseci dali ostavku?
Moj dolazak na HRT bio je motiviran, sad to vidim, naivnom i glupom željom da se poslovanje HRT-a dovede do razine svjetskih televizija. Bez obzira na sve što se s tom kućom u prošlosti događalo, HRT je i dalje izuzetno jak brend, a uzmemo li u obzir i vrlo solidne prihode kojima raspolaže – svi uvjeti za dobro poslovanje bili su tu. Bilo je, doduše, potpuno očito da je potrebno provesti dugo odgađano restrukturiranje poslovanja i, vjerujući da tome procesu mogu pridonijeti iskustvom i znanjima, odlučio sam se kandidirati za člana uprave. No, već do ožujka 2012. postalo je jasno da cijela rukovodeća struktura kojoj sam i sam pripadao u javnosti i u političkim strukturama nema podršku da provede taj posao.
Tad je već bilo jasno da se unutar HRT-a stvara kaos koji je trebao poslužiti promjeni uprave. Naime, kako prema tadašnjem Zakonu o HRT-u, uprava koja je izabrana nije mogla biti promijenjena nečijom političkom voljom, a bez zakonske osnove, vjerujem da je trebalo stvoriti kaos i loše stanje kako bi se opravdalo donošenje novog Zakona o HRT-u, čime su onda stvorene pretpostavke za nesmetano postavljanje nove uprave, tj. novog ravnatelja. Formalni povod mojoj ostavci bilo je odustajanje od već prihvaćene odluke o unutarnjem ustroju. Prema prihvaćenom hodogramu provedbe plana restrukturiranja, navedena odluka o ustroju predstavljala je nezaobilazan korak u provedbi cijelog plana pa je odustajanje od već prihvaćenog predstavljalo i odustajanje od provedbe bilo kakvog restrukturiranja.
Kolege iz uprave tražili su da se plan ustroja povuče jer okolnosti u društvu i političkim elitama nisu bile pogodne za to, s čime se dijelom i mogu složiti, ali nisam htio pristati na to odustajanje jer sam smatrao da, sve dok obavljamo poslove članova uprave, moramo i raditi ono što smo i predstavili u svojim programima kada su nas na te funkcije birali bez obzira na bilo kakve političke ili druge pritiske. A ako smatramo da za posao koji smo se primili više nemamo podršku u javnosti ili kod osnivača HRT-a (u Saboru), onda je ispravno napustiti tu funkciju. Zato sam tada želio dati ostavku i otići s HRT-a. No, bio sam prisiljen tamo ostati.
>>Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od nedjelje
Nije li ravnatelja HRT-a, gospodina Miroslava Radmana, koji voli da mu se donose štafete postavio g. Josipović, koji voli štafete? Ne bi li se onda g. Josipović trebao očitovati o kriminalu na HRT-u? HRT je porezni dužnik, na HRT-u se svakodnevno događa mobing, HRT gubi tržišni udio, a troši sve više novaca, i zapravo je država u državi. HRT samo što se nije preimenovao u Jutel. Molim očitovanje g. Josipoviča.