Nema više labavo. Kad su prije desetak godina neki manji gradovi poput Krka i Preloga počeli isticati teme o gospodarenju otpadom, nitko se nije na njih previše obazirao. Kakav otpad?! Pa to rješavaju komunalci. Strpaš sve u kantu, netko to pokupi, odveze i odloži na deponij, daleko od očiju i noseva. Nema tu neke filozofije, pa nije to atomska fizika...
No, pokazalo se da je zbrinjavanje otpada za vlasti u većim gradovima nešto nalik razumijevanju djelovanja velikog hadronskog sudarača (ova usporedba ne vrijedi za fizičara Ivicu Puljka, on se još nije stigao ozbiljnije pozabaviti smećem). Zato odluka gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića o novom sustavu naplate odvoza otpada i standardiziranim vrećicama za miješani komunalni otpad iz dana u dan izaziva oprečne reakcije, od onih da je to najpravedniji model jer više plaćaju oni koji otpad ne odvajaju, a manje oni koji to rade, do kritika tko će to skužiti i iskontrolirati.
Građane, logično, najviše zabrinjava cijena, no stručnjaci upozoravaju da je prošlo vrijeme jeftinog zbrinjavanja otpada. Što je veći gospodarski rast, raste i količina otpada koji neće sam od sebe nestati, osim, dakako, biootpada za koji se pobrine sama majčica Zemlja preko svoje vojske mikroorganizama. Problem su sve brojnije vrste plastike koje je već toliko da ih ni strojevi u sortirnicama ne uspijevaju prepoznati. Nitko ne želi tuđe smeće. Više od 90 posto otpada nastalog u Europskoj uniji zbrinjava se u zemlji u kojoj je nastao, a pritom se provodi načelo blizine. No, zbog u znanstvenim radovima opisanog sindroma NIMBY (skraćenica engleske složenice Not In My Back Yard ili u prijevodu "ne u mom dvorištu"), vlasti teško uspijevaju provesti do kraja zacrtane projekte zbrinjavanja otpada. Nitko u svojoj blizini ne želi spalionicu, reciklažno dvorište, kompostanu ili sortirnicu.
Mnoge zemlje EU muče se s pronalaženjem rješenja kako zbrinuti otpad a da to bude prihvatljivo za okoliš, a posebno za džepove građana te da se još pritom dobije što više kvalitetnih sekundarnih sirovina. Sve se zemlje muče kako povećavati standard građana i istovremeno smanjivati količine otpada, a to ne ide bez problema, otpora i edukacije, edukacije, edukacije... Hrvatska ni tu nije otok, koliko god se pravili pametni.
VIDEO: Maloljetnika koji je naoružan došao na prosvjede pred HDZ-om sumnjiče za terorizam
nije problem reciklirati, problem je sto taj otpad dalje ne sluzi svsri jer ga ne oporabljavas u novu vrijednost, ttejac je trebao prvo izgaditi kompostane,spalionice itd.. ovako mi odvajamo a sve to se slaze na hrpu, čemu? da bi neko zaradio na vrećici?