- Ne, nisam sirotinja. To su oni koji stalno nešto dobivaju, Boga mole da imaju još više i nikada im nije dosta. Ja to nisam. Doduše, osjećam se poniženo i kao da prosim kad moram susjede tražiti da kod njih u hladnjaku ostavim hranu. Da mogu samo pritisnuti prekidač, bila bi to prava senzacija – priča 66-godišnji Petar Sabljak Peja iz Oštarskih Stanova 145 pokraj Rakovice. Sa statusom hrvatskog branitelja i 2300 kuna mirovine živi u zidanoj kući, točnije u jednoj prostoriji, bez struje i vode. I dok su svi njegovi susjedi “pobjegli” bliže cesti kako bi imali osnovne uvjete za život, Peja od Oluje živi na brdu sam. Kako kaže, jedini članovi obitelji su mu Brki i Mači, pas i mačak.
Prati prognozu
Može jedino slušati radio, a najviše ga zanima vremenska prognoza. Ako je vrijeme lijepo, zna da će se moći spustiti u svijet, među ljude.
– Kupim dva, tri kruha pa ih zamotam u papir da se ne osuše. Što ću, ne mogu svaki dan u trgovinu, a ne treba meni puno. Zimske duge noći su mi najgore. Brzo padne mrak i onda ne znam što bih sa sobom. Dovoljno mi je pet, šest sati sna, ali kako ubiti ostalo vrijeme. Dobro je jedino to što mi sada barem neće propasti hrana. Hladi na sve strane – pronalazi prednosti ovakvog surovog i teškog života naš sugovornik.
Ne znaju političari...
Priznaje da je imao promašaja u životu, ali i da je na neki način bio izigran. Borio se za državu, u kojoj danas pod stare dane živi uz svjetlo svijeće.
– Znam kod susjeda pogledati televiziju. Onda vidim one naše političare kako se svađaju i svega mi bude dosta. Ma, ne znaju oni kako ljudi žive. Bio sam ja u Sloveniji i Zagrebu. Znam što je život. Ne tražim sada ništa nemoguće. Tu sam se rodio i ne želim nikamo, samo da dobijem struju – apelira Sabljak, već naviknut na mračnu svakodnevicu. Postao je pravi majstor u preživljavaju jer, osim bez struje, treba izdržati i bez pitke vode.
– Donesem u kantama oko 25 litara i to imam desetak dana. Da si mogu skuhati kavu ili juhu. U kišnici se kupam. Kada bi mogao birati, prvo bih se odlučio za struju. Bez nje ništa ne možeš, a za vodu ću se uvijek nekako snaći – razmišlja Sabljak u nadi da će ipak dočekati da živi kao – čovjek.
Privremeni priključak
Županijski vijećnik HSS-a Đuka Brajdić pokrenuo je inicijativu da se pomogne Sabljaku. Živi u Rakovici i informiran je o njegovu problemu. Na njegov zahtjev župan Ivan Vučić obećao je pomoći sa 20.000 kuna.
– To bi bilo dovoljno za privremeni priključak. Zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa pitanje je bismo li mogli dobiti pravi. Mještani bi pomogli u nabavi materijala, stupova, kopanju... – kaže Brajdić.
relaksiran je svih briga....ne gleda vijesti, nema internet, super mu je-rekla bi jaca! fuj, gadi mi se ova država!