Smije li Hrvatska tri od četiri svoja velika brodogradilišta prepustiti poduzeću s jednim zaposlenim, s registriranom djelatnošću koja nema veze s brodogradnjom, kojemu je jedini osnivač off-shore tvrtka s javnosti nedostupnom vlasničkom strukturom? A upravo to će se dogoditi ako tvrtka Kermas energija iz Zagreba, d.o.o. za proizvodnju i trgovinu električnom energijom, vlasnica trogirskog brodogradilišta, postane i većinska vlasnica pulskog Uljanika, a s njim i riječkog “3. maja”.
Tada će vlasnikom ukupne aktive od gotovo pet milijardi kuna u tri velika hrvatska brodogradilišta postati tvrtka praktički bez spomena vrijednog vlastitog kapitala. Preciznije, tvrtka s glavnicom od samo 2,4 milijuna kuna, kojoj vlastiti temeljni kapital u ukupnim izvorima financiranja čini tek simboličnih 2,5 posto. Kermas energija, naime, u bilanci iskazuje aktivu od 267,8 milijuna kuna, ali čak 260 milijuna kuna su obveze, financijske i poslovne, odnosno dug.
Ne bi li se Vlada premijera Plenkovića nad tim, svakome dostupnim činjenicama trebala ozbiljno zamisliti, ako ne i zabrinuti? Osobito nakon što je SDP-ova Vlada Brodosplit za samo 3,7 milijuna kuna prodala maloj samoborskoj tvornici šarafa, a ona je u tom daleko najvećem i najvažnijem hrvatskom škveru čeličnu brodogradnju srezala na jedan manji brod u dvije godine? Kao vlasnik Kermas energije, pa tako i budući “kralj hrvatske brodogradnje”, istupa poduzetnik Danko Končar.
U sudskom registru, međutim, stoji da je neposredni vlasnik Kermas energije tvrtka Kermas Holding Ltd. s Malte. Taj holding osnovao je u Hrvatskoj 34 poduzeća, većinom “tvrtke specijalne namjene” (eng. SPV) za poslovanje nekretninama, zatim za hotelijerstvo, turizam, servisiranje, održavanje i popravak plovila. U Segetu Donjem trebao bi postojati i Kermas Casino. Sin Danka Končara, Nenad Končar, bio je ili još jest osnivač, direktor, član uprave ili nadzornog odbora u 98 hrvatskih poduzeća, pa tako i u trogirskom brodogradilištu koje je do prije dva tjedna bilo u petogodišnjem restrukturiranju u koje su hrvatski porezni obveznici uložili 370 milijuna kuna. U tih pet godina Brodotrogir je sagradio tri kemijska tankera i dva trupa manjih brodova ukupno vrijedna nešto manje od sto milijuna dolara ili oko 600 milijuna kuna.
Jedan od tih tankera, “Songa Fortune”, 2015., kad i Uljanikov senzacionalni kabelopolagač “Isaac Newton”, proglašen je “svjetskim brodom godine”. No, to nije bila zasluga Končarevih jer taj je brod projektiran i započet puno prije njihova dolaska u Trogir. Zagrebačka Kermas energija i malteški Kermas Holding, koliko je javnosti poznato, u proteklih pet godina hrvatskoj velikoj brodogradnji nisu donijeli ništa vrijedno spomena. Danko Končar ovih dana rado daje opsežne intervjue, predstavlja se kao veliki domoljub, u što ne treba sumnjati, pokazuje se kao iskusan međunarodni poduzetnik i mudar čovjek. Ali, to je sve neka opća mudrost, o brodogradnji u Uljaniku i “3. maju” od njega nismo čuli ništa osim da “ima veliki potencijal”.
Previše uloga na jednu kartu.Miljenik SDPa i IDSa,a IDS prešutno HDZa.Kolo vodi g.Jakovčić naš svjetski poznati demokrat,mislilac,zastupnik,enolog,čuvar istarskog napuštenog sela,leader,dušobrižnik pokojne Jovanke Broz,promotor pola i tko će ga znati što još koji je pak duboko očaran g.Končarem pogotovo financijskim injekcijama koji ovaj njemu širokogrudno polučuje.I tako Danko vlada dobrima Istre zahvaljujući našem Velom Ivanu. Kao zaključak:Po načini predaje brodogradilišta vidi se da Republiku Hrvatsku ne vode ozbiljni ljudi.