Tko će biti kriv ako propadne projekt istraživanja nafte i plina u Jadranu, a time i njihova eksploatacija ako nam morem leži energetski potencijal? Hoćemo li Zoranu Milanoviću svako malo spominjati mater jer je ovu stvar pustio na referendum? Ili ćemo sretno i opušteno buljiti u čisto more, žmirkati na suncu i zadovoljno trljati ruke dok se bude zbrajao prihod od tri mjeseca turizma – koliko nam objektivno traje sezona?
Premijer je neki dan na Rabu dao neočekivanu izjavu. Rekao je da o tome ne može odlučiti sam i, ako treba, da idemo na referendum. – Imamo ponude najrenomiranijih svjetskih istraživača koji će u to uložiti. Možda ne nađu ništa. Ali, ako nešto nađu, ako nađu milijarde, što ćemo onda? Hoćemo li propustiti tu šansu? –pitao je Milanović i rekao da ovaj put on kaže da idemo na referendum. Pa kako bude.
Nije se ni vratio s Raba u Zagreb, a već se počelo analizirati koliko je neodgovorno to što je rekao. Je li ovakvom porukom obeshrabrio ulagače, ugrozio posao i stavio na kocku da im plaćamo odštete koje će se brojiti u milijardama kuna?
Naravno da nije lud i neće raspisivati referendum prije nego što se provedu istraživanja. Time bi na sebe osobno preuzeo krivnju za eventualno propadanje posla i plaćanje penala. Ali će svejedno biti kriv ako kojim slučajem protivnici istraživanja Jadrana bez njegove pomoći raspišu referendum i voljom naroda zaustave projekt. Bit će optužen da nije slušao glas građana.
Ako pak istraživački projekt izgura do kraja, opet će biti prozivan jer se njime ugrožava okoliš.
Ma kako da ispadne, neće biti dobro, a Milanović će biti odgovoran. Ne zato što je Zoran Milanović. Potpuno bi isto bilo i šefu HDZ-a Tomislavu Karamarku da je na njegovom mjestu. Biti će prozivan na odgovornost zato što je predsjednik Vlade, a mi živimo u svom svijetu u kojemu je za apsolutno sve odgovorna vlast. Iako smo prije 25 godina izašli iz socijalizma, i dalje robujemo uvjerenju da nam država mora riješiti ama baš sve. Mora osigurati radno mjesto, dobar standard, najbolju zdravstvenu zaštitu, besplatne škole i fakultete....
Sve to stoji. No, gdje je naša odgovornost? Odgovaraju li ikome udruge i pojedinci koji tvrde da će istraživanje plina i nafte u Jadranu ugroziti turizam a da za to nemaju ni jedan, valjani argument? Hoće li tko pitati za račun Meri Cetinić i Olivera Dragojevića koji se protive bušenju Jadrana, a pritom umjesto argumenata zamajavaju javnost i lupetaju floskule o lijepim plažama i dobroj ribi?
Naravno da neće, jer mi ne želimo razmišljati o vlastitoj odgovornosti. Za sve su krivi SDP i HDZ – ovisno o tome tko je trenutačno na vlasti. Svi bi željeli efikasnije i jeftinije pravosuđe, ali nitko ne bi da se ukine sud u njegovu mjestu. Htjeli bi jeftiniju i kvalitetniju lokalnu samoupravu, ali nitko ne bi da se ukine njegova županija, smanjili bismo državnu upravu, ali se protivimo otpuštanjima s državnih jasala. Stranka koja bi najavila otpuštanje 40.000 ljudi iz javnog sektora (koliko ih je, po procjeni Željka Lovrinčevića s Ekonomskog instituta Zagreb, višak) ne bi prošla ni izborni prag.
Ukratko, sve bismo htjeli, ali se ničeg ne bismo odrekli. Onda raspisujemo referendume. Tako su Dubrovčani koji žele živjeti od turizma, i žele da im sezona traje cijelu godinu, referendumom (doduše neuspješnim zbog premalog odaziva) ustali protiv investicije u golf na Srđu. Ne želimo uvoziti struju, ne bismo da je skupa, ali nećemo ni graditi elektrane. Projekt hidroelektrane u Ombli vrijedan 154 milijuna eura zaustavljen je jer su šišmiši važniji od struje i radnih mjesta. Ploče slave jer su zaustavili gradnju termoelektrane, a ista se sudbina sprema termoelektrani Plomin C.
Ukratko, mi bismo državu koja bi sve rješavala. Kakvi smo, to bi uspjela jedino država koja građane ništa ne pita kao ona otprije 25 godina.
Ljudi na Jadranu strahuju da će more biti zagađeno a naš zajednički interes je jeftini energent ako ga ima . Sve zemlje su našle dobra riješenja pa ćemo i mi Problem je baš u tome da našoj državnoj administraci ne vjeruju ni domaći ni stranci, uvijek se misli i to sa razlogom da će neki lopovi pokrast novac i ne osigurati dobro bušotine, da će prodati bušotine jeftino a da mi iz toga nećemo imati ništa i slično.