”Umjesto džamahirije imat ćemo kalifat, a umjesto Gadafijeve svete zelene knjige imat ćemo ISIL-ovu crnu zastavu”, rekao je jedan od zapovjednika brigade Misrata koja je odigrala glavnu ulogu u rušenju libijskog vođe Moamara Gadafija, Zafer Al Madani, nakon što je već postalo izvjesno da se kalifat iz Iraka i Sirije seli u Libiju.
ISIL se već učvrstio u Libiji iskoristivši nered u zemlji koji je nastao nakon svrgavanja Gadafija. Suparničke milicije međusobno ratuju, a dvije vlade bore se za vlast. ISIL i njegovi pristaše kontroliraju već sada veliki dio libijskog teritorija, a Zapad je zabrinut zbog njihove blizine Europi i učvršćivanja njihove kontrole nad libijskim gradom Sirtom. Osim što taj grad ima važan strateški položaj, ima i naftu, a nalazi se samo 300 kilometara od Sicilije. Sirt je grad smješten na sjeverozapadu mediteranske obale Libije.
SAD ga vidi kao alternativni centar i sigurno sklonište ISIL-a nakon što su brojni ISIL-ovci napustili položaje u Siriji i Iraku koje su napali ruski zrakoplovi, sirijska vojska i međunarodne koalicije.
Građanski rat
S druge strane, premijer Velike Britanije David Cameron priprema vojnu intervenciju u Libiji zbog straha da bi militanti Islamske države to svoje novo uporište na obali Sredozemnog mora, udaljeno samo nekoliko stotina kilometara od prvih europskih otoka, mogli koristiti za terorističke napade na Stari kontinent. Također, francuski premijer Manuel Valls otvoreno je pozvao na borbu protiv islamističkih ekstremista na području sjeverne Afrike jer, kako kaže, Francuska je u ratu s ISIL-om i ima neprijatelja kojeg mora uništiti u Siriji i Iraku, a uskoro i u Libiji.
Francuska, Velika Britanija i Italija već su se načelno složile s vojnom operacijom protiv ISIL-a u Libiji gdje bi zračnim udarima pružale potporu koalicijskim snagama koje bi činili Alžir, Tunis, Egipat i Maroko, zemlje koje su najviše ugrožene od širenja ISIL-a na teritoriju Libije. Libija, koja bi trebala biti predvodnik te operacije, već je skicirala plan intervencije u slučaju formiranja vlade nacionalnog jedinstva. Pozvala je na stvaranje europske koalicije koja bi libijskoj vladi dala vojnu podršku.
Francuski i američki špijunski avioni Libiju nadlijeću već neko vrijeme kako bi snimili položaje terorističke organizacije Islamske države u toj zemlji te kako bi bili što spremniji za početak vojne intervencije. Pariz je već prerasporedio oko 3500 vojnika korištenih u intervenciji u Maliju 2013. diljem zapadne Afrike i uspostavio bazu oko 75 kilometara od libijske južne granice radi borbe protiv terorizma. Čeka se samo formiranje vlade nacionalnog jedinstva u Libiji nakon dogovora dviju skupina koje sebe smatraju legitimnim vladama. Jedna je islamistička, povezana s Muslimanskim bratstvom koje kontrolira Tripoli, a druga, sekularnija, koju priznaje dio međunarodne zajednice, učvrstila se u Tobruku na krajnjem istoku Libije, blizu granice s Egiptom. Nakon formiranja vlade nacionalnog jedinstva, Libija bi dobila vlast s punim legitimitetom pa bi onda formalno mogla pozvati stranu silu ili više njih da joj pomognu u oružanoj borbi protiv ISIL-a.
Međutim, unatoč postignutom dogovoru između dviju libijskih frakcija o sastavljanju vlade nacionalnog jedinstva, teško je vjerovati da će doći do njezina sastavljanja. Jer Libija je nakon svrgavanja Gadafija upala u građanski rat u kojemu su se između više od 1500 frakcija i 200 različitih plemena iskristalizirale dvije suprotstavljene vlade. Njihov međusobni sukob i bezvlašće dobro je iskoristila Islamska država koja je svoju borbu s Bliskog istoka prenijela na sjever Afrike, praktički u krilo Europske unije.
Poznato je kako su se nakon svrgnuća Gadafija za vlast nad Libijom borile tri moćne i vojne skupine: Libijska nacionalna vojska koju vodi general Kalifa Haftar, kojeg je na to mjesto imenovala vlada u Tobruku te ima podršku Zintan milicije, Tebu milicije i Tuareg milicije. Novčanu i oružanu podršku ima iz Saudijske Arabije, Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Haftarove snage sada kontroliraju najveći dio istočnog dijela zemlje, dok ostalo nadzire savez Libijska zora, ogranak Muslimanske braće, koji podržavaju Katar i Turska, te kontroliraju glavni grad Tripoli. Najopasnije je za Libiju i za svijet što je u toj zemlji svaki dan sve dominantnija i jača teroristička organizacija Islamska država, ali i ostale islamističke skupine odane Abu Bakr Al-Baghdadiju.
Pobjednički pohod terorista ISIL-a u Libiji započeo je u listopadu 2014. u sjeveroistočnoj provinciji Darna koja je još za vrijeme Gadafija bila uporište islamista. Najzanimljivije je da je glavno uporište terorističke organizacije Islamske države upravo nekadašnje uporište Gadafija, grad Sirt, a plemena Qadhadhfa, Lamamra i Warfalla, koja su bila stup Gadafijevih snaga, danas su se masovno pridružila snagama ISIL-a.
ISIL ima veliku podršku i u Benghaziju gdje je i podignut ustanak protiv Gadafija, gdje se nalazi jako uporište džihadista iz grupe Ansar Al Shariya, koji su vojno odani kalifu Abu Bakr Al-Baghdadiju te su odgovorni za napad na američki konzulat u Benghaziju 11. rujna 2012. kada je ubijen veleposlanik Christopher Stevens.
Iako po službenim procjenama u Libiji ima tri do pet tisuća boraca ISIL-a, stručnjaci vjeruju da ih ima više od 15 tisuća. Naime, Tunižana koji su se pridružili ISIL-u u Libiji ima četiri do pet tisuća. Mnogo je i Egipćana, Marokanaca i Alžiraca, ali i oko 200-tinjak Francuza i oko 500 boraca iz ostalih zapadnoeuropskih zemalja.
Za razliku od Sirije i Iraka kamo borci ISIL-a sada ulaze vrlo teško, u Libiju ulaze potpuno neometano zbog propusne pustinjske granice s Nigerom, Čadom i Sudanom. Veliki broj pripadnika boraca terorističke skupine Boko Haram također se pridružio borcima ISIL-a u Libiji. Kao i u Siriji i u Iraku, gdje su se u početku koncentrirali na osvajanje područja bogatih nalazištima nafte, isto čine i u Libiji kako bi se mogli financirati. Još u listopadu 2014. godine teroristi su krenuli u ofenzivu na Sirt, grad na sjeveru Afrike koji žele pretvoriti u svoju prijestolnicu, poput Raqe u Siriji i Mosula u Iraku. Na području između toga grada i granice s Egiptom koncentrirano je 66 posto libijskih naftnih polja.
Naftna polja
Islamska država je već uspostavila isključivu kontrolu nad više od 150 milja sredozemne obale u području oko grada Sirta, od grada Abu Qurayna na zapadu do Nofaliye na istoku. Milicije iz obližnjeg grada Misrate, koje su nekoć obećavale da će protjerati ISIL, potpuno su se povukle i prepustile im naftna polja. Međutim, nakon što su joj obećali postotak zarade od preprodaje nafte, milicija iz Misrate im se pridružila.
Nedavno je ISIL zauzeo i grad Bin Jawad koji ima jedno od najvećih nalazišta nafte.
Bude li ili ne bude formirana nova libijska vlada nacionalnog jedinstva, do zapadne vojne intervencije u Libiji svakako će doći.
Ne samo zbog toga što je ISIL na vratima Europe nego i zbog toga što naveliko pod svoju kontrolu stavlja bogate naftne resurse Libije, zbog čije kontrole je i pokrenuta vojna intervencija Zapada za svrgnuće libijskog vođe Gadafija koja je zemlju dovela do kolapsa i anarhije. •