Tatjana Mirić, nezavisna kandidatkinja za zamjenicu župana Vukovarsko – srijemske županije iz reda srpske nacionalna manjine položila je danas na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru ruže i zapalila svijeće u spomen na sve ubijene i nestale tijekom Domovinskog rata. Za vukovarske prilike neobičan je to događaj s obzirom da je poznato kako velika većina političkih predstavnika Srba odbija posjetiti Memorijalno groblje, Ovčaru i slična mjesta.
- Napravila sam ovo prije svega iz ljudskosti, a ne radi bilo kakve kandidature i politike. I ranije sam ovdje dolazila, a posjećivala sam razna druga mjesta stradanja na kojima su živote izgubili ljudi bez obzira na nacionalnost. Smatram da je ovo jedan ljudski čin i da je ovo najmanje što bilo tko od nas može i treba napraviti. Zapalila sam svijeće i položila ruže u spomen na sve, bez obzira na nacionalnost, i radi li se o Srbima, Hrvatima, Bošnjacima ili bilo kome drugome. Odala sam počast svima stradalima, rekla je Mirić u izjavi za Večernji list.
Podsjetila je i kako je rat nešto najgore što se dogodilo na ovim prostorima kao i da je mišljenja da je trebalo napraviti sve, pa i više od toga, da se on spriječi i samim tim ne dogode ovolika stradanja.
- Domovinski rat je nešto što se dogodilo i što se ne treba i ne može zaboraviti. Posebno ga ne mogu zaboraviti obitelji ubijenih i nestalih. Međutim, rat je se dogodio prije 30 godina i on je daleko iza nas. Vrijeme je da se okrenemo budućnosti i počnemo raditi u korist naše djece i generacija koje dolaze iza nas. Svaka žrtva je žrtva i svaka majka isto plače i tuguje bez obzira na nacionalnost. Prošlost promijeniti ne možemo, ona je se dogodila i takva je kakva jeste. Zato možemo jako utjecati na budućnost svih nas te stoga pozivam sve da učine maksimalno koliko mogu u cilju normalnijih i sretnijih vremena, rekla je Mirić.
Video - Obljetnica dana kada su radnici Đure Đakovića svojim tijelima spriječili JNA da odveze tenkove iz tvornice
Prije svega, rat se nije "dogodio". Počeli u ga gopođini srpski sunarodnjaci jer nisu željeli priznati samostalnu hrvatsku državu u kojoj su se zatekli - da, doslovno, u kojoj su se ZATEKLI , jer ju ne vole. Umjesto da nastave normalni suživot sa većinsikm hrvatskim narodom i da svima bude bolja budućnost u EU, oni su se uputili u suludu avanturu stvaranja nekakve "SAO"u svezi sa Srbijom, koja je rezultirala nepotrebnim tisućama poginulih na obje strane. Ali, kako gospođa veli, 30 godina je prošlo od rata koji se "dogodio", ali Srbi u Hrvatskoj ni sada ne misle kao i onda. Uzput, zašto se ne prizna postojanje Hrvatske prevoslavne crkve protiv koje nitko normalan nema ništa i koja bi vjernicima pravoslavne vjere omogućila legalno ispovijedanje svoje vjere.