Kant i Čaruga

Poslije svih silnih priča o velikim principima i samo nekoliko dana nakon prigovora i zamjerki HDZ-u za korupciju, sve je izvjesnije da su SDP "i Jambo korak do dogovora o vlasti u Dubrovniku"! Samo mjesec dana nakon što je Vesna Škare-Ožbolt morala predati ključeve kabineta ministrice pravosuđa HDZ je snubi da u Velikoj Gorici s njim podijeli vlast!

Istodobno kažu da praćenje političkih simpatija puka pokazuje da je sklonost SDP-u, praćena godinu dana, danas najveća. Po lokalnim se izborima vidi da ni sklonost HDZ-u nije osobito poljuljana, da je njegov gubitak vlasti u Gorici i Požegi više posljedica političkih i logičkih budalaština HSP-a i vratoloma njegovih "političkih principa" nego ozbiljnijeg pada vjere u HDZ.

Ako je SDP u Gorici svojedobno mogao preskočiti sve svoje dotadašnje "velike principe" i uvjeravanja kako "ni mrtvi" neće s HSP-om, a da mu birači, kako su pokazali nedavni izbori, to nisu zamjerili, onda će bez posljedica i u Dubrovniku moći s nekadašnjim hadezeovcem Stipom Gabrićem Jambom. Ako SDP u Dubrovniku može s bivšim hadezeovcem, može i HDZ u Gorici sa svojom bivšom disidenticom. U politici, gdje se o principima samo priča  sve što je moguće, to je i dopušteno. Politika nikada i nigdje nije bila područjem prevlasti Kantova kategoričkog imperativa.

 Na našim prostorima ona je tradicionalno i područjem amoralnog vokativa, oko čijega se "oj", uvijek skupljaju zemljaci, rodijaci, jarani i pajdaši. Kant je kod nas odavno otkantan. Ovdje i dalje "za ideale, ginu budale". Mnoštvu je naših političara od svih principa najpoznatiji Gavrilo Princip.

Da je principa i u puku koliko među političarima, onda bi vjerojatno i pravaški Luther, Anto Đapić, već s Ivicom Račanom ponovno dogovorio crveno-crnu koaliciju u Velikoj Gorici. No očito Đapiću simpatizeri nisu mogli "progutati Račana", pogotovu ne tako lako kao što je on progutao nekadašnje "principe". Nakon što je postao "stranka demokratskih promjena", HSP se politički ubio u Velikoj Gorici još nakon parlamentarnih izbora, samo što je to shvatio tek poslije lokalnih. Interesna simbioza HSP-a i SDP-a u Gorici opovrgnula je njihove velike i bučne priče o kategoričnosti njihovih stranačkih principa, pokazavši da je to izvikivanje bilo samo prodaja principijelnog bofla. O jednom su javno talambasali, a drugo činili, no nikada u opasnosti da se to pretvori u shizofreniju. Jer, biti političar u Hrvatskoj a dosljedno se držati principa znači rizik: postati Branko Ćopić.

S popudbinom zavičajnih uspomena, mentalnih slika i karakternih likova, a s okom istančana promatrača kako se ostvaruje parola "snađi se, druže", Branko Ćopić je tek jetko zabilježio: "Znam ja nas, j ti nas!" Ni ovdje nikada nije manjkalo ćopićevskih karaktera. A ne fali ih ni danas.  Možemo mi stotinu puta i za mnoge naše političare reći "znamo mi vas", ali to u Hrvatskoj vrijedi isto kao u Srbiji hvaljen Isus. Kada bi se neki naši politicusi morali držati onoga što govore, vjerojatno ne bi ni bili političarima. Nema brige, neće nitko od njih zbog toga, radi principa, skočiti s mosta.

U "najkatoličkijoj zemlji" principi se propovijedaju i deklariraju, ali ne obvezuju. Da obvezuju, ovdje bi bio Kant do Kanta. Ali do sada se već mnoštvo puta potvrdilo da je nekima od Immanuela Kanta puno draži Jovo Stanisavljević Čaruga. Jer, to kako su neki pljačkali Hrvatsku "da bi je više voljeli" nalikuje na ostvarenje nekadašnje starojugoslavenske "koprive": "Zrno do zrna pogača, Čaruga do Čaruge država!"

Politički principi u Hrvatskoj katkad traju kraće od mikrofonske jeke. Njihovo nepoštovanje ne ostavlja ozbiljnije posljedice. Zato "principijelni političari" uglavnom i mogu svaki sa svakim, a stranke  svaka sa svakom.