Imate baruna Manfreda von Richthofena ili u novije vrijeme, ako hoćete, Chesleya Sullenbergera koji je uspješno prizemljio putnički avion na rijeku Hudson. No, realno, u povijesti postoji samo jedna autentična zrakoplovna legenda. A to je Charles Elwood Chuck Yeager.
Ovaj američki vojni pilot prvi je čovjek koji je probio zvučni zid. Ako već niste upoznati s događajem iz 1947. godine čitanjem kakvih knjiga ili drugih povijesnih zapisa, onda možda jeste putem filma “Put u svemir”, u originalu “The Right Stuff” gdje Yeagera tumači kultni američki glumac Sam Shepard.
Pokusi s praskom sačmarice
Tako je odlazak Yeagera koji se dogodio 7. prosinca, jedan od većih u brojnim gubicima koje smo imali ove godine. Umro je s 97. Nesporno je kako je probijanje zvučno zida vrhunsko dostignuće ljudske povijesti. Jer, brzinom se zvuka bavio još i Sir Isaac Newton koji je 1687. godine izračunao kako je to 298 m/s, što je ipak premala brzina. I nije Newton bio jedini. U 17. stoljeću nekoliko je znanstvenika pokušavalo doći do prave brzine zvuka. Da bi onda u 18. stoljeću to uspjelo jednom svećeniku, Wiliamu Derhamu, koji je teleskopom pratio odbljesak praska sačmarice u daljini, a onda mjerio vrijeme koje je bilo potrebno da do njega dođe i zvuk pucnja.
Isto se činilo na još nekoliko mjesta, pa je tako triangulacijom izračunata do tada najbliža vrijednost brzine zvuka. Međutim, na probijanje zvučne barijere bilo je potrebno čekati još dva stoljeća, do pojave Bellova eksperimentalnog aviona X-1 i pilota koji je bio pripravan da u njega sjedne i to proba. Prvotno je to trebao biti Chalmers ‘Slick’ Goodlin, službeni probni pilot Bell Aircrafta, koji je tražio ondašnjih 150.000 dolara, što je danas oko 1,7 milijuna dolara. I tada je za let X-1, odnosno XS-1 kako je glasila službena oznaka US Air Forcea, odabran Chuck Yeager. Mnogima je tada osnovno pitanje bilo ne hoće li Yeager uspjeti, već – je li uplatio osiguranje.
Tolike su mu se šanse davale da u kabini eksperimentalnog Bellova aviona prestigne brzinu zvuka i ostvari onaj prasak za koji nas danas upozoravaju s radija. I još se dogodilo da je dva dana prije revolucionarnog leta pao s konja i slomio dva rebra. Da ga ne zaobiđu, otišao ih je zaliječiti kod lokalnog liječnika, a za ozljedu su znali samo njegova supruga i kolega pilot Jack Ridley. Yeager je bio u tolikoj boli da nije sam mogao zatvoriti vrata kabine X-1 pa mu je Ridley sačinio polugu od drške metle. I, znamo to danas, Yeager je uspio, probio je zvučni zid 14. rujna 1947. godine. Letio je s X-1 Glamorous Glennis brzinom od 1,05 Macha na visini od 13.700 metara iznad suhog jezera Rogers u pustinji Mojave. Javnost će za postignuće doznati tek u lipnju 1948. godine jer je događaj proglašen – tajnim.
Danas revolucionarni avion stoji izložen u muzeju Smithsonian. Medij koji ova znanstvena i povijesna ustanova izdaje posvetio je avionu jednu priču nakon vijesti o smrti njegova pilota koji je u Drugom svjetskom ratu oborio pet njemačkih aviona u istom danu te je za rata u kabini zrakoplova proveo više od 10.000 sati. Jasno, unatoč svim tim dostignućima, tek je knjiga Toma Wolfea “The Right Stuff” iz 1979. godine uzdigla vještog pilota do razine pop-ikone. To je dodatno pojačano kasnijim filmom. Tko je gledao, zna da se radi o paralelnim pričama o Yeageru i ekipi pilota koji će postati prvim Amerikancima u svemiru.
Tvrdili da postoji barijera
I od tada baza Edwards postaje pozornicom slavnih, a ne više hrabrih samozatajnih pilota poput Yeagera i drugih koji su često i ginuli ganjajući razne rekorde leteći na eksperimentalnim zrakoplovima. Legendarni pilot nije imao takvih ambicija, štoviše, astronaute je i prezirao. Iako su i prvi astronauti bili zapravo podjednaki revolucionari kao i on sam, Chuck Yeager imao je pravo držati ipak sebe čovjekom s “right stuffom”. Sam će u svojoj autobiografiji napisati i zašto, opisujući trenutak kada je probio zvučni zid. – Savladavanje te velike nepoznanice bilo je kao proći kroz žele…
Stvarna barijera nije bila na nebu, već u našem znanju i iskustvu u nadzvučnom letu – napisao je Yeager. Ovo je vrlo važna rečenica jer doista je do tog trenutka zvučna barijera bila potpuna nepoznanica. Već su se 30-ih godina prošlog stoljeća zrakoplovi počeli približavati brzini zvuka, no tehnološka nesavršenost, čitaj kvarljivost, priječili su ih da granicu i probiju.
Držalo se to nemogućim, stručnjaci su teoretizirali o mogućnosti postojanja fizičke barijere kod brzine zvuka koju se ne može prijeći. Sve dok 24-godišnji Yeager nije dokazao suprotno. I ni on ni zrakoplov pri tome nisu imali nikakvih posljedica. Za raketni X-1 to možda i nije toliko čudno jer izgrađen je da izdrži 18 G. Puno je rekorda Yeager postavljao i obarao, a bio je i jedan od prvih Amerikanaca koji je letio na MiG-u.
I poslije svih tih informacija opet niste objavili koja je brzina zvuka. - 320. metara u sekundi. Glavno da je letio na MIG - u.