– Nakon rada na dva filma s Ivom Balenovićem, „Metastaze" i „Ljudožder vegetarijanac", i početka rada na filmu „Ivanova krizma", kao završnom dijelu te trilogije kritike hrvatskog društva, jedno mi je jutro na e-mailu osvanuo scenarij Josipa Mlakića s pitanjem bih li ja to radio. Bilo je to potpuno izvan moga plana rada, ali me scenarij o ljudima, bolesti i trećoj životnoj dobi kojoj sam na vratima, a četvrte dobi nema, potpuno oborio. Osjetio sam da je to nešto što se ne smije pustiti i ne smije čekati – govori Branko Schmidt o „prekorednom" nastanku svog najnovijeg filma „Imena višnje" koji je proteklog vikenda na festivalu u Vukovaru osvojio posebnu nagradu žirija. Prethodno je već osvojio Zlatnu arenu za scenarij i montažu u Puli, a na zadarskoj je Avvanturi Nada Đurevska proglašena najboljom glumicom.
Je li vas tekst potaknuo i na preispitivanje vlastitog života?
– Upravo to. Često čovjek živi godinama kraj neke osobe i misli da je to normalno, a kad se dogodi tragedija, bolest, nešto izvan kolotečine, onda se otrijeznite i shvatite koliko je ta osoba pokraj vas dragocjena. Prvo morate početi gubiti nekoga da biste shvatili koliko vam je taj netko važan. To je Mlakić opisao senzacionalno. Na sreću, HRT je iznimno brzo reagirao, valjda u povijesti nije bilo tako brze reakcije i za dva mjeseca smo dobili zeleno svjetlo za snimanje projekta.
Jedinstvena Nada Đurevska
Film počiva na dvoje glumaca. Kako ste ih izabrali?
– Oko Ive Gregurevića nije bilo nikakve dvojbe. U Hrvatskoj nemamo takvog glumca te dobi i te kvalitete. Ženska uloga bila je problem. Na sreću, gledao sam fenomenalni film Bobe Jelčića „Obrana i zaštita" u kojem sam vidio Nadu Đurevsku koja prije toga nije bila pretjerano eksponirana kao filmska glumica. Učinilo mi se da bi Ivo i ona bili odličan par. Nažalost, zbog bolesti je nismo mogli imati na puno probnih snimanja, tako da je to bio čisti rulet. I odmah je bilo jasno da sam ubo. Zaista nisam vidio u Hrvatskoj glumicu koja bi to mogla odigrati, pogotovo finale sa sevdalinkom.
Kakav je sad status novog nastavka trilogije i koja je njegova tema?
– Zamolio sam HAVC da mi odgodi snimanje za godinu dana. Što se teme tiče, ne bih o detaljima, ali mislim da naslov „Ivanova krizma" dovoljno govori. Najesen planiram zatražiti pomoć nekih domaćih i stranih autoriteta kod realizacije tog projekta jer se radi o iznimno velikom problemu hrvatskog društva.
Kakvu vrst pomoći?
– Reći ću samo ovo, pa tko razumije, shvatit će. To što su inicijativu za pozdrav „Za dom spremni" potpisala dvojica biskupa nešto je što mora duboko zabrinjavati ovo društvo, a i Katoličku crkvu u Hrvata. Kao katolik i kao čovjek koji ima sve sakramente, čija djeca imaju sve sakramente, koji beskrajno štuje papu Franju, zgrožen sam time da iskaz netrpeljivosti, mržnje i netolerancije nalazi potporu kod biskupa i nekih ljudi u Katoličkoj crkvi. To mi je nespojivo.
Kakav se obrat u vama dogodio u dvijetisućitima da ste počeli raditi filmove posve različite od onih u devedesetima i time dobili novi umjetnički zamah, ali i uvažavanje?
– Mislim da je predsjednik Tuđman bio jedini pravi predsjednik ove države, ovo sve nakon njega – vidjet ćemo kako će se to sa sadašnjom predsjednicom završiti – bio je čisti cirkus. Mene je njemu najviše privukla ideja pomirbe Hrvata, djece partizana i ustaša.
Sve sam poslao kvragu
Snažno sam vjerovao u projekt hrvatske države i neko sam se vrijeme maksimalno trudio raditi ono za što sam mislio da je najbolje za tu državu. Međutim, nešto je vrlo brzo krenulo ukrivo i u meni se dogodio lom. Bio sam uvjeren da ćemo biti nova Švicarska, a onda je uslijedilo razočaranje. Već s „Kraljicom noći" i „Putom lubenica", ali definitivno s „Metastazama", poslao sam sve kvragu i resetirao se.
Kada će „Imena višnje" prikazati HRT?
– Film je nadmašio sva očekivanja. Prvobitni je dogovor sa šefovima bio da ne razmišljamo o kinodistribuciji i festivalima dok ne vidimo što će ispasti. Čini mi se da to nije film koji bi trebao ići u multiplekse, nego bi trebao imati distribuciju po nezavisnoj kinomreži. On ne može očekivati veliku gledanost u kinima i ne treba ga na taj način puno trošiti. Mislim da bi do idućeg ljeta mogao biti na programu HRT-a i to u drukčijoj verziji jer sam snimio još dvadeset minuta kako bih napravio dvije epizode po 50 minuta. Filmska bi verzija za TV gledatelje vjerojatno bila malo previše art, spora, a ovo će biti drukčiji ritam i bit će više po mjeri primarno televizijske publike.
A ja sam već stoljećima zgrožen da ovakvi netalentirani uhljebi i dalje dobijaju državni novac za loše filmove. Kae, Branko, seruckanje po Hrvatskoj ti je uvjet za lovu poreznih obveznika?