Kolumna

Kao otac, najviše bih pomogao djeci kad bih ih obučio da se isele

Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Ilustracija
Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Ilustracija
25.11.2019.
u 15:11
Umjesto da se gradimo da budemo bolji, veći i bogatiji, mnogi bi ovdje bili sretniji kad bi uništili one koji su uspjeli. Taj gubitak talenta i vremena stvara neugodno okruženje koje tjera naše najsposobnije ljude
Pogledaj originalni članak

Svakoj dobroj stvari dođe kraj, da možemo nastaviti probavati i druge dobre stvari. Ovo je moja posljednja kolumna za Večernji list. Moje menadžerske odgovornosti u firmi Gideon Brothers mi sve više otežavaju pisanje kolumne svaka dva tjedna. Istina, nikad nisam mislio da ću uspjeti nastaviti graditi tvrtku i pisati u protekle dvije i pol godine, ali jesam. Međutim, vrijeme je za odmor i promjenu. Mislim da će moja djeca biti oduševljena što neće čuti – “Tiho, pišem...”.

Barem neko vrijeme. U četiri i pol godine napisao sam više od sto kolumni za rubriku Hrabro naprijed, što kao “Go Bravely Forth” zvuči čudno kad se prevede na engleski. Na engleskom jeziku to bi se najbolje moglo izraziti u Shakespeareovu stihu Henryja V., “Još jednom u proboj, dragi prijatelji ...”. Razlog za pisanje ove kolumne uvijek je bilo sprečavanje noćne more – noćne more da me moje petero djece jednog dana ne pita – “Tata, zašto ste nas zadržali u Hrvatskoj? Mama je Amerikanka, ti si Kanađanin, radili ste u EU puno prije nego što se Hrvatska pridružila, mogli bismo biti bilo gdje.”

Istina je da danas na to pitanje nema dobrog odgovora. Naše gospodarstvo nije dovoljno dinamično i ne nudi dovoljno dobro plaćenih radnih mjesta. Naš pravosudni sustav je sramota i nitko u njega ne vjeruje. Naš obrazovni sustav i dalje pada u objektivnoj kvaliteti s povećanjem troškova. Dakle, ljudi odlaze, u žurbi. Kako stvari sada stoje, kao otac, najviše bih pomagao svojoj djeci kad bih ih obučio da napuste zemlju. U svojih 13 godina ovdje pokušao sam shvatiti zašto Hrvatska ne realizira svoj potencijal. Kao i kod većine složenih pitanja, nema jednostavnih odgovora. Međutim, mislim da naš problem počinje s vodstvom.

Pravi vođe ne bježe od istine niti se od nje kriju. Pravi vođe se ne okružuju nesposobnjakovićima, već čvrstim, pametnim i sposobnim kolegama koji im pomažu da razaznaju istinu, a ne da nude iluzije. Nažalost, još čekamo takve vođe, ili bar dovoljno njih. Ozbiljno nas ometa i sklonost ljubomori. Umjesto da se gradimo da budemo bolji, veći i bogatiji, mnogi bi ovdje bili sretniji kad bi uništili one koji su uspjeli. Taj gubitak talenta i vremena stvara neugodno okruženje koje tjera naše najsposobnije ljude. Mislim da je treća glavna prepreka ostvarivanju našeg potencijala nemogućnost gledanja izvan naših granica i vlastitog iskustva.

Svijet je divno mjesto ljepote i mogućnosti, ali ne možete to vidjeti ako ste sitničavi. Loše vodstvo, ljubomora i sitničavost su zla koja ograničavaju naš potencijal i odvode stotine tisuća naših najboljih i najsjajnijih ljudi. Naivno sam mislio da mogu pomoći pobijediti tu osovinu zla svojim jednostavnim kolumnama. Jednom me direktor jedne od naših najvećih tvrtki pitao – “Milane, što radiš ovdje?” Odgovorio sam: “Pišam u vjetar i stvaram bebe.”

Pitao je kako to ide, odgovorio sam: “Vjetar slabi i imamo troje djece.” Dvoje dodatne djece i mnogo vjetra kasnije, nisam prestao raditi ono što mislim da treba. Ostavljam vas s osmijehom i potičem da budete optimistični, korisni, hrabri... jer pravda jednom mora prevladati. Hvala vam.

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 4

Avatar Dalmatinka.
Dalmatinka.
16:27 25.11.2019.

U stvari u Hrvatskoj vecina ljudi izbjegava ulogu vodje i vise vole biti ovce, jer biti vodja znaci imati odgovornost , inicijativu i viziju buducnosti...Dokaz tome je da se samo 25% gradjana odlucuje za poduzetnistvo , jer tu se trazi vodstvo, tj.inicijativa i odgovornost...I da, istina je da postoji ljubomora i prema Hrvatima koji su uspili u inozemstvu, to ce vam mnogi Hrvati potvrditi

ST
stefj
19:41 25.11.2019.

Za djecu postoji jednostavan izbor - biti uhljeb ili otići odavde. Treće je biti Don Quijote i boriti se s vjetrenjačama, odnosno, državnim i javnim službenicima... Nikada ne bih žrtvovao dijete i učio ga da se bori u bitkama koje ne može dobiti, a sigurno ga neću učiti niti da postane uhljeb. Mislim da je izbor vrlo jednostavan, budući da nije mutavo, neka ide van.

FN
Fr@njo
17:53 25.11.2019.

kada bi pravili tocnu statistiku dosli bi rezultata, da oni koji su se sami smjestili u vrh izvrsne vlasti, em sto nemaju znanja, nemaju i vremena. U RH. se tokom godine slavi i komerira i sjeca , 2/3 god. Ostalo su rodjendanski derneki, utakmice, pripreme za godisnji i reprike na drobljenje kamenja..