Kaos u Sloveniji pokazuje 
da je zaustavljanje migranata na granici put u katastrofu

Izbjeglički kolaps u Sloveniji, koji prijeti da se pretvori u kaos i anarhiju, zorna je slika onoga što bi se dogodilo u Hrvatskoj da smo slijedili naputke predsjednice i lidera oporbe o zatvaranju zelene granice, slanju vojske na granicu sa Srbijom i poštovanju Dublina. Danas se svi naši ljubitelji žice moraju ugristi za jezik i priznati da bi žica na hrvatskoj granici pretvorila Hrvatsku u migrantski kamp, onako kako se to upravo događa Slovencima.

Koliko je superiorna tim prijedlozima bila strategija Vlade RH o koridoru, tj. organiziranom prihvatu migranata i njihovu slanju dalje prema Njemačkoj i zemljama destinacijama, pokazuje i panika u Srbiji, gdje intenzivno razmišljaju o skretanju rute prema Rumunjskoj, kao i objede i pritužbe slovenskih funkcionara europskim institucijama na račun Hrvatske. Da smo prihvatili strategiju slanja vojske na granicu, urednog registriranja migranata i poštovanja Dublina, danas bismo u Hrvatskoj imali više od 200.000 migranata, koliko ih je, prema podacima MUP-a, dosad ušlo u zemlju.

Ideja da se ne gradi zid prema Srbiji, već da se pravi koridor, kako bismo izbjegli scenarij pretvaranja Hrvatske u Camp Croatia, djeluje kontraintuitivno, ali je sasvim razložna, a kako vidimo i savršeno učinkovita. Naime, kao što vidimo iz slovenskog primjera, pokušaj sprječavanja ulaska migranata je nedjelotvoran kada ste suočeni s tolikom masom ljudi, i u zemlji automatski stvara usko grlo, koje tu državu pretvara u kamp. Na takav način samo slabite udar tog vala, čime pomažete sljedećoj zemlji u nizu da može efikasnije regulirati granicu i protok migranata. Žica i vojska bi možda imale smisla kada bi migrantski val bio jačine od nekoliko stotina ljudi po danu, ali pri snazi od nekoliko tisuća ljudi, takva je strategija recept za kaos i anarhiju. Mađarska je to mogla učiniti jer je postojala alternativna ruta preko Hrvatske i Slovenije, kao i pregledne granice, ali mi to ne možemo, kao ni Slovenci, zbog konfiguracije terena na našoj granici, koja je čini lako propusnom.

Zbog toga se moramo oslanjati na inteligenciju, a ne na silu.

Postoje dva načina na koji se migrantski problem može rješavati. Prvi je da zemlje kroz koje ide koridor prema Njemačkoj i zapadnoj Europi pokušaju na terenu zaustaviti val i na taj način štititi granice Schengena. To je ono što radi Slovenija. Efekt takvog pristupa je prije spomenut, a to je pretvaranje dotične zemlje u migrantski kamp. Drugi pristup je ono što radimo mi, a to je stvaranje koridora prema Njemačkoj. Efekt takvog pristupa je da se time radi pritisak na Njemačku kako bi što hitnije tražila rješenje problema na njegovu izvorištu. Migrantska kriza će se tim prije rješavati koliko bude jači taj pritisak, jer Njemačka ima instrumente kojima može tu krizu riješiti, ili bar ublažiti. Ni mi, ni Slovenci, pak, takve instrumente nemamo. Jedino možemo naše države pretvoriti u kamp za tisuće nezadovoljnika, što je recept za anarhiju. Učinak našeg pristupa je puno bolji, i već je dao rezultat, kada je prošli tjedan kancelarka Merkel otputovala u Ankaru kako bi s turskim premijerom Erdoganom pokušala zaustaviti migrantski val prema Europi.

Zašto ova jednostavna spoznaja nije još doprla do hrvatske javnosti može se objasniti ne samo time što u Hrvatskoj ne postoji konsenzus političke elite oko rješavanja migrantskog problema, kakav postoji, recimo, u Srbiji i Sloveniji, već i pritiscima koji iz EU stižu na račun Hrvatske. Jasno je zašto su Nijemci ljutiti na nas.

Popularnost željezne kancelarke počela se naglo topiti masovnim priljevom migranata. Također, očito je da Hrvatska, uz Grčku, jedina vodi disonantnu politiku na balkanskoj ruti. Nije slučajno da su to i jedine članice EU koje nisu pod izravnom kontrolom Njemačke, već svoje saveznike imaju s one strane Kanala i Atlantika. Stoga nije potpuno neosnovana pretpostavka da Njemačka i naši susjedi koriste migrantsku krizu kako bi se srušila probritanska vlada Zorana Milanovića. To objašnjava i zašto je EU stala na stranu Srbije u tzv. trgovinskom ratu prošlog mjeseca, kao i izvjesnost da će u sadašnjoj situaciji stati na stranu Slovenije.

Bez Milanovića, koji radi koridor i opstruira ideju stvaranja zimskog migrantskog kampa na Balkanu, sve bi bilo lakše. Mi bismo prihvatili zahtjev iz Bruxellesa da “zadržimo malo” migrante i olakšali Njemačkoj odbijanje plotuna koje Tsipras ispaljuje iz Grčke. To je scenarij koji moramo izbjeći.

>> Slovenija razmišlja o ogradi, Njemačka će protjerivati ekonomske migrante