HRT-ov komentator utakmice Benfica – Sevilla u Torinu Ivan Šapit osjetio je potrebu da nam se na svršetku prijenosa ispriča nekim čudnim riječima: „Ako je bila kakva pogreška, oprostite. Dugo je trajalo.“ Svakom tko je slušao Šapitov prijenos jasno je da u njegovu radu nije bila jedna pogreška jer sve je bilo pogrešno i završilo se neuvjerljivom isprikom za umor i komentatorovim pokušajem da svoj prijenos proglasi odličnim.
Poslije podjele medalja i pošto su kapetan Seville Ivan Rakitić i njegova momčad počeli ljubiti pobjednički pokal, komentator Šapit, nesposoban, kao i svi njegovi kolege, da prenese radost koju donose sportski događaji, počeo se naširoko i nadugačko baviti podacima, godinama – svemu onome što je pri kraju karijere dotužilo čak i pedagoški usmjerenoj Milki Babović koja je svim svojim mlađim kolegama poručila da TV gledatelje previše ne zatrpavaju podacima jer masu golih činjenica nitko nije u stanju prihvatiti. Uzalud. Ona nas je zatrpavala dosadnom sportskom pedagogijom (ali je cijenila sportaše), a njezini nasljednici svi do jednoga postali su pripadnici štreberske škole koja ne cijeni nikoga nego samo svoje radno mjesto – na kojem se umaraju.
Umjesto da se bavi pobjednicima, Šapit je prekorio poražene koji uvijek dođu do finala, a onda ne mogu, ne znaju. Onda smo do u detalje morali slušati o nekakvoj kletvi zbog koje oni ne će sto godina biti prvaci Europske lige. Budući da su nekulturni pobjednici, na čelu sa svojim kapetanom Ivanom Rakitićem, i dalje uporno skakali, državni komentator Šapit morao se oglasiti komentarom slike: „Slavi dalje, jasno, i naš Ivan Rakitić“. Umjesto da iskoristi priliku i bez suvišnih emocija prepriča cijelu sportsku biografiju našeg Rakitića, komentator se oglasio suvišnom rečenicom u koju je, da stvar bude, gora uložio puno manje energije jer se, uplašen da bi mu netko zamjerio minutažu za Rakitića, potrošio pričom o nevjerojatnoj nesreći poraženih.
>> Nakon više od mjesec dana odmora u Saboru se radilo dva sata, a onda se otišlo na pauzu
Dali je se meni učinilo ili je stvarno Ivan Rakitić u euforiji slavlja na sebi imao Hrvatski stijeg sa prepoznatljivom šahovnicom.