Karadžićevi krvavi tragovi

Takozvani veliki i civilizirani svijet zanosno trijumfira: uhapšen je, uz Osamu bin Ladena, najtraženiji svjetski bjegunac  Radovan Karadžić. Kada je kao dječačić s Durmitora dospio u Sarajevo, da je netko proročanski upućen, neki sarajevski vidovnjak u njemu prepoznao demona koji će godinama terorizirati grad u koji je prispio, sigurno bi takav vidovnjak bio proglašen luđakom.

Apokaliptične vizije
Sve što je i u najluđim vizijama izgledalo nemogućim taj je dječak, došavši u grad podno Trebevića da bi se upisao u medicinsku školu, i ostvario. U bosansko-hercegovačkom glavnom gradu taj je Crnogorac završio srednju školu, a potom i medicinski fakultet.

Nekoliko godina nakon što je specijalizirao psihijatriju, postao je jednim od najperspektivnijih, a nedugo potom, i najuglednijih sarajevskih psihijatara. S pozom sumanutog psihijatra razbarušene kosurine, a s ulogom neporeciva političkog vođe bosansko-hercegovačkih Srba, postao je poznat i svjetskoj javnosti.

U BiH je pak bio poznat ne samo kao ugledni psihijatar nego i, u bosanskohercegovačkim književnim krugovima, kao nezaobilazni pjesnik.

U svojim je stihovima taj sarajevski pjesnik otkrio i neke svoje apokaliptične vizije, koje nitko nije htio tumačiti drukčije nego kao samorazumljivu pjesničku slobodu, a poslije su se, na žalost, ostvarile.

A "liječnik, pjesnik, monstrum" je pjevao o gradu "kojim klize prazna odijela", o gradu "koji izgara kao tamjana grumen".

Buduća sudbina Sarajeva nije prepoznata ni u jednako apokaliptičnim stihovima Karadžićeva pjesničkog kolege i političkog sličnomišljenika, koji je poručivao:
"Grade, kad te srušim,/ to će biti skoro,/ tvoj duh će uklet da luta,/ kao što sam ja nekad,/ oko tebe moro."

Da će se sarajevski psihijatar prometnuti u ratnog vođu, moglo se naslutiti već nakon prvih slobodnih izbora u BiH, a uvjeriti nakon sjednice parlamenta BiH, kada su srpski zastupnici, predvođeni Karadžićem, poručili: "Ili će Bosna i Hercegovina ostati u miloševićevskoj Jugoslaviji ili je neće biti." Nakon toga im je Radovan Karadžić postao liderom.

Kao psihijatar Karadžić je znao zavesti mase. I on je, kao i njegov kolega, šibenski psihijatar dr. Jovan Rašković, znao kako zaludjeti i učene i neuk, priprost puk. I Karadžić se po svjetskim metropolama, koje sada slave njegovo uhićenje, obučavao "kako mutiti vode da bi one izgledale dublje", tj. kako djelotvorno primijeniti postulate psihologije mase.

U toj je primjeni sasvim uspio. Radovan Karadžić, kojega su svesrdno slijedili oni koje je zaludio, uz apsolutnu pomoć JNA, porobio je gotovo dvije trećine Bosne i Hercegovine tvrdeći da su to "istorijski srpski teritoriji", iznoseći nebulozan, ničim potkrijepljen podatak da su Srbi "katastarski vlasnici 62 posto BiH". Mašući tim "podatkom" kao nepobitnim, pregovarao je i s međunarodnim pregovaračima, koji su ga godinama priznavali kao nepobitan politički autoritet.

Ratno mahnitanje
Od lorda Owena do Richarda Holbrookea. Odmetnuvši se iz parlamenta u planinu, Karadžić i njegovi suradnici (dr. Biljana Plavšić, Nikola Koljević i Momčilo Krajišnik) od Pala su učinili "Srpsko Sarajevo". Od preostalog su Sarajeva pak učinili pakao.

Dok su oni na okolnim planinama pekli janjce i hladili pivo, Sarajevo je gladovalo.
U pauzi između dva piva topovima su iz zabave gađali kuće u kojima su godinama radili, ljude koje su poznavali, a s mnogima godinama i prijateljevali.

S te političke pozicije Sarajeva kao opkoljenog i zatočenog grada te s više od polovice zauzete Bosne i Hercegovine, Karadžić je godinama vukao za nos tzv. međunarodne faktore, koji nisu imali volje obuzdati njegovo ratno mahnitanje. Kada su ga napokon pritjerali na ozbiljnije pregovore, kada se došlo do Daytona, bosanski su Srbi već bili izgubili dio Bosne koji su prije vojno držali.

Očekivalo se da će Dayton biti pravda i pravedan mir za BiH. Nasuprot tim optimističnim očekivanjima, svjetski su moćnici u Daytonu samo politički legalizirali postojeće ratne pozicije i teritorije pod srpskom vojnom kontrolom, odnosno bošnjačkom i hrvatskom.

Dobio što je uzeo
Tako je ozakonjena podjela Bosne i stvorena Republika Srpska. Na etničkom čišćenju stvorena, RS legalizirana je i postala je političkom realnošću. Radovan Karadžić mogao je biti zadovoljan.
Srbi, doduše, nisu dobili cijelu BiH, kako je na početku rata želio, ali su dobili teritorije koji nikada ni etnički ni povijesno nisu bili njihovi. Nedugo potom počeo je Karadžićev progon za ratne zločine.

Tako je stvoren i jedan od najvećih suvremenih političkih, pravnih i moralnih apsurda  da se Karadžić progoni za ratne zločine, a ono što je na ratnom zločinu stvoreno postalo je zakonskom i političkom činjenicom.

Apsurdna potraga
Usto, zbio se još jedan apsurd, da je u Bosni NATO-ovih vojnika od završetka rata "kao kusih pasa", a Karadžić se dvanaest godina krio i oni ga tolike godine nisu mogli naći!

Uz toliku sofisticiranu tehniku i uz toliko obučenih komandosa, Karadžić se uspješno krio! Što bi u BiH rekli, džaba sateliti kad nema političke volje. Da je te volje bilo, Karadžić bi u Haagu bio netom je za njim bila raspisana međunarodna tjeralica.