Prvi put na unutarstranačkim izborima u HDZ-u, koji započinju sredinom veljače, predsjednika stranke birat će svi članovi po načelu jedan čovjek, jedan glas. To je Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a, obećao još u izbornoj noći kada je na stranačkim izborima prije četiri godine postao šef stranke. Iako je tada najavio da će se odmah nakon lokalnih izbora 2013. godine u HDZ-u ponovno provesti izbori baš po tom modelu, naknadno je Karamarko od toga odustao uz objašnjenje da je stranka dobila te lokalne izbore i da se nema potrebe iscrpljivati na unutarstranačkim izborima.
Tko ima pravo glasa?
Prije godinu i pol dana u Statut HDZ-a uneseno je da predsjednika stranke biraju svi članovi, tako da u HDZ-u više nemaju prostora za odustajanje od te ideje. U vrhu te stranke potvrđeno nam je jučer da će se šef HDZ-a birati po tom modelu, a da se uvjeti za to još stvaraju. Ključno je, naime, raščistiti tko je sve član HDZ-a, odnosno imati čistu situaciju s članskom bazom kako bi se ti izbori uopće mogli provesti. Zato se prije nekoliko mjeseci u HDZ-u krenulo s obveznim plaćanjem članarine jer je član stranke, odlučeno je, onaj tko plaća članarinu i jedino redovni platiša može biti biran (unutar stranke i biti kandidat na izborima izvan stranke) i birati na unutarstranačkim izborima.
Stranački izborni proces za petnaestak dana kreće izborima od temeljnih, općinskih, gradskih i županijskih organizacija. Sabor stranke trebao bi biti krajem svibnja ili u lipnju, a na njemu će se uz predsjednika birati i vodstvo stranke, ali oni delegatskim sustavom. Budući da je u HDZ-u nakon izbora ministara zavladalo nezadovoljstvo, velikim dijelom izazvano i činjenicom da se od stranačke baze tražilo da nominiraju svoje kandidate za članove Vlade, što je stvorilo nepotrebna očekivanja da teren može kadrovirati u izvršnoj vlasti, Karamarko ima priliku u imenovanjima na sve ostale funkcije u tijelima vlasti ispeglati tu situaciju.
Gledajući s odmakom, bilo je nepotrebno u priču oko izbora ministara uvlačiti stranačku bazu jer prvi tim ionako biraju prvi ljudi koji za njega odgovaraju. A tko god bio izabran, uvijek će biti nezadovoljnih, pa i onih s debelim pravom koji su očekivanja o ministarskim foteljama temeljili na obećanjima, ali i nagovorima da se kroz stranačke odbore uhvate tog posla. Prvi korak k peglanju raspoloženja u HDZ-u poduzet je, izgleda, kada je Karamarko u Vijeće za suradnju, koje će nadgledati provođenje reformskog sporazuma HDZ-a i Mosta, ali i provoditi sva kadroviranja, postavio svoja dva tajnika – Milijana Brkića i Tomislava Čuljka. Glavni tajnik Brkić ostao je bez funkcije u Vladi, a političkom tajniku Čuljku u izboru ministarske ekipu nisu prošli kandidati iz slavonske baze (Milas za ministra branitelja).
Raspoloženje delegata
Pri izboru drugog i trećeg ešalona, odnosno zamjenika i pomoćnika ministara, ali i šefova javnih poduzeća, agencija itd. Karamarko će morati poslušati i njihove prijedlog koji će dolaziti iz baze koja će šefu stranke biti važna na unutarstranačkim izborima.
Prije četiri godine od 2200 izaslanika, njih 900 je izabrano po županijama, a više od 500 po gradovima.
Kada se pogleda broj izaslanika koje su prije četiri godine iznjedrile Splitsko-dalmatinska županijska organizacija (91), Vukovarsko-srijemska (73), Osječko-baranjska (61) te Grad Zagreb (61, a treba pribrojati i zagrebački prsten), jasno je da će se morati uvažiti prijedlozi iz tih HDZ-ovih organizacija želi li Karamarko što “raspoloženije” delegate.
Zasad se jedino zna da će se Tomislav Karamarko ponovno kandidirati za predsjednika HDZ-a. Mogući protukandidati, jer za očekivati je da će ih biti, još nisu istaknuli svoje kandidature.
Naši sugovornici u HDZ-u procjenjuju da će unutarstranački izbori, pa i ozbiljnost protukandidata,
ovisiti i o tome kako će se razvijati situacija s dvojnom vladom HDZ-a i Mosta i nestranačkim premijerom Oreškovićem.
Budući da je Vlada imala vatreno krštenje s ministrom branitelja Mijom Crnojom i mukotrpnim izborom ministarskih kandidata, morat će biti brža u donošenju odluka. Tomislav Karamarko morat će balansirati između stranke i nestranačkog premijera Oreškovića kojeg ne smiju opterećivati unutarstranačkim borbama, a ni stranka ne smije ostati nenamirena.
za HDZ kao i za hrvatsku vladu iz vise razloga, najbolje je da Karamarko ostane momentalno presjednik HDZ