Sada mi je krivo što ovaj uvodnik nisam napisala prije nekoliko dana. Konstatirala sam da će prva zamka u koju će Tomislav Karamarko, sada prvi potpredsjednik Vlade, upasti biti ta što će se i nakon formiranja Vlade ponašati kao šef HDZ-a (i vođa oporbe), a ne kao drugi čovjek izvršne vlasti. Povod za to daju mu obljetnice lokalnih organizacija HDZ-a koje je on, otkad je preuzeo tu stranku, marljivo pohodio.
To namjerava činiti i dalje jer ne želi zanemariti stranku i želi biti na terenu među članstvom. I to je pohvalno jer se šef stranke, iako se uselio u Banske dvore, ne smije pretvoriti u salonskog političara koji nema pojma kako diše stranačka baza. Ali nije dobro da Karamarko, kada obilazi teren, koristi retoriku kao da i dalje traje kampanja za parlamentarne izbore i kao da mu je stranka u rasulu (što je bila prije četiri godine). Poruke koje je poslao u subotu u Imotskom i u kojima je bivšu vlast označio kao neokomunističku i nenarodnu, kazao da je HDZ uspio maknuti nehrvatstvo s Pantovčaka iz Sabora i Banskih dvora, ali i ponovno objašnjavao potrebu lustracije i odbacivanje boljševičkog mentaliteta, jednostavno su poruke koje Karamarko mora zaboraviti i izbaciti iz svojih govora.
Građani očekuju promjene, konkretne državničke i gospodarske poteze. Žele bolji standard, posao, redovnu i dobru plaću. S komunistima smo raskrstili odavno, od tih se tema ne živi niti kupuje kruh u dućanu. Karamarko, pa čak i kad pohodi stranačke događaje, mora nastupati i kao prvi potpredsjednik Vlade te govoriti o budućnosti, planovima, ekonomskim i političkim idejama koje će nas gurati naprijed, a ne vraćati u prošlost. U pobjedi se ne smije uzvisiti, a u porazu poniziti, pa tim više šutiranje bivše vlasti nema smisla. Ivo Josipović, bivši predsjednik, postao je politički marginalac, Zoran Milanović, bivši premijer, ima pakao u vlastitoj stranci. Karamarko, Orešković i Petrov imaju vlast i to trebaju pametno odraditi.
Retorika o komunistima i obećane reforme jednostavnu ne idu zajedno.
>>Karamarko: Nitko neće formirati komisije i istražna tijela koja će kopati po tuđoj prošlosti
S komunistima, kažete gđo. Puljić Šego, smo raskrstili odavno...? Što je onda bilo ono u petak u Saboru, ona ružna, ružna haranga izvedena u manirima najcrnjih vremena bivšeg režima, s istom mračnom retorikom koja je u onom režimu napadnute ljude mogla koštati ne samo radnog mjesta i slobode, već i života? Upravo taj petak u Saboru pokazao je koliko je totalitarizam onog režima još i te kako živ u glavama mnogih. I to upravo zato što nije lustriran, tj. zato što nije došlo do jasne i glasne javne osude društva svih zločina tog režima i svih koji su te zločine počinili ili stajali iza njih. To treba učiniti zato što prije: Maknuti ime zločinca s najljepšeg zagrebačkog trga i zabraniti veličanje tog režima, te konačno shvatiti da nije antifašizam pobjeda jednog fašizma nad drugim, već je antifašizam pobjeda nad isključivošću koja demonstrativno traži "glavu" čovjeka koji je rekao nešto što se jednoj skupini ljudi ne sviđa. I to skupini ljudi koja si utvara da je napredna, a zapravo sve više sliči nekoj sekti. I to vrlo rigidnoj sekti. To treba raskrinkati i zato obećane reforme i lustracija u ovom smislu kako sam naveo i te kako idu zajedno.