Predizborna kampanja već je gotovo završila, a mi još uvijek umiremo od dosade. Očekujemo neku političku bravuru kao okorjeli kockar dobitak na ruletu. Znamo kako završavaju kockarski snovi, a čini mi se će slično završiti i biračke želje. Nije da u kampanji nema duhovitih epizoda, ali to su tek rijetki bljeskovi u općem sivilu.
Sve što je bilo bitno u ovoj vrlo tijesnoj političkoj borbi dogodilo se prije početka službene kampanje. Glavni akteri nisu Tomislav Karamarko i Zoran Milanović, nego njihovi prikriveni igrači od kojih se oni neuspješno pokušavaju distancirati. HDZ je krenuo u kampanju prije nešto više od godinu dana kada je uz njihovo prešutno dopuštenje (a možda i izričiti nagovor) započeo prosvjed branitelja. Veterani su željeli prikazati Milanovića i njegovu vladu kao jugokomuniste, udbaše i dezertere koji ne vole Hrvatsku. Dobro su zatresli Milanovića koji je morao uložiti veliki napor da dokaže da je domoljub.
Kolinda Grabar-Kitarović na valu braniteljskih prosvjeda došla je do pobjede na predsjedničkim izborima. Nakon što su osigurali odlazak Ive Josipovića, branitelji na ulici su postali HDZ-ov uteg koji mu više šteti nego koristi. Prosvjedi na Markovu trgu, koji su bili na rubu nasilja, doživjeli su javno osudu koja je bila signal HDZ-u da se makne iz ove igre. Početkom ljeta Josip Manolić optužuje Tomislava Karamarka da je bio suradnik Udbe. Ova velika predizborna diverzija imala je, sasvim sigurno, barem prešutno odobrenje SDP-a (ako ne i neku ozbiljniju logističku podršku). HDZ je nespretno reagirao. Prvo je pokušao zaustaviti medije da pišu o tome, a onda je Karamarko podignuo tužbu protiv Manolića. Nisu birači povjerovali Manoliću. On nije političar koji ulijeva povjerenje, ali su njegov optužbe izazvale dodatne sumnje prema Karamarku koji nikada nije "legao" dijelu birača HDZ-a koji su od početka bili nepovjerljivi prema Karamarku zbog bliske suradnje sa Stipom Mesićem.
Očekivao sam da će HDZ uzvratiti u službenom dijelu kampanje, ali se to nije dogodilo. Umjesto da kritizira Milanovića zbog nerada i nesposobnosti (prve tri Milanovićeve godine nikako ne zaslužuju prolaznu ocjenu), Karamarko je dopustio da ga premijer "šamara" i da mu dijeli lekcije. Karamarko nije uspio nametnuti tempo, nego je Milanoviću prepustio inicijativu. Ali čak i da je uspio nametnuti teme o teškom "gospodarskom i socijalnom trenutku", to još ne bi bilo dovoljno jer bi, što je malo teže, trebao uvjeriti birače da HDZ ima i rješenje.
Imao je HDZ naoko efektno obećanje da će svako novorođeno dijete dobiti 1000 eura, ali to više spada u bandićevsku demagogiju koje su se ljudi zasitili. Dobro je odjeknula Karamarkova inicijativa da će ukinuti ured Stipe Mesića. No pitanje je hoće li HDZ profitirati od toga jer su sve važne oporbene stranke za "deložaciju Mesića". Iako se teško osloniti na istraživanja javnog mnijenja, dojam je da HDZ još uvijek bolje stoji od SDP-a. Ali ta je prednost puno manja nego što je bila prije nekoliko mjeseci. Zoran Milanović ušao je u kampanju s više erosa i želje za pobjedom. To je pokazivao na svakom nastupu. Tu i tamo je bio uspješan, češće neuspješan, ponekad i smiješan, ali ne može se reći da nije dao sve od sebe. Ako izgubi izbore, neće si morati ništa predbacivati. Nisam siguran da će to vrijediti i za Karamarka ako ga zadesi "huda sudba" i ne uspije složiti stabilnu vladu.
>> Bandić: Milanović i Karamarko su buntovni tinejdžeri koji se natječu tko će koga 'na ruku'
pa kaj bi taj trotel htel biti premijer , ma daj ponaša se kao klošar izlazi na presice sa rukama u džepovima ,više mi liči na musu pusu iz bosanske audicije,...