Ako je vjerovati naslovnici novog izdanja tjednika Express, šef HDZ-a Tomislav Karamarko već je definirao kadrovski sastav svoje buduće vlade, a među skupinom odabranih sjedit će i ljudi koji nisu članovi HDZ-a. Ta buduća HDZ-ova vlada, tvrdi se u članku, okupljena je i definirana na zavjereničkom tajnom sastanku u stranačkoj središnjici o kojem većina viđenijih članova stranke nije znala ništa. Je li HDZ formirao vladu u sjeni? Ovakve medijske informacije u načelu treba uzeti uz zrno, ako ne i prstohvat soli. Kadrovske križaljke možda su i najnetransparentniji dio djelovanja domaćih političkih stranaka, a zbog svog iznimnog utjecaja na unutarstranačku dinamiku rijetko se kad odvijaju izvan vrlo specifičnih okvira vremena i prostora. Pojednostavljeno rečeno, nijedna hrvatska stranka, pa tako ni HDZ, iz razumljivih razloga neće svoje kadrovske planove objaviti godinu i pol dana prije izbora, naprosto zato što bi takav potez rezultirao nezadovoljstvom onih koji bi u toj kadrovskoj križaljci bili izostavljeni te sukladnim jačanjem unutarstranačke oporbe. HDZ trenutačno ima momentum na svojoj strani, vodi u anketama i ima ozbiljne šanse da bude taj koji će formirati buduću vladu, no do izbora je ostalo još dosta vremena i destabilizacija u ovom trenutku Karamarku sigurno nije poželjna opcija.
Utoliko je teško vjerovati da su ikakve konačne odluke o sastavu eventualne HDZ-ove vlade donesene, još manje da su ikome javno priopćene, a potpuno je nevjerojatno da bi se takav tajni sastanak održao u stranačkoj središnjici (!?). Ipak, ako se te informacije shvate manje doslovno, pa ogole od raznih spinova i partikularnih interesa njihovih izvora, ostaje činjenica da se opet u javnosti pojavljuje zaključak kako HDZ ozbiljno radi na sastavu i programu svoje vlade te da je spreman u nju uključiti i ljude koji nisu članovi stranke. A ta je spoznaja vjerojatno najpozitivnija vijest koju smo ovoga tjedna imali prilike čuti. Kao prvo, nepripremljeni dolazak na vlast vjerojatno je jedan od najvećih krimena vladajuće Kukuriku koalicije te izvor znatnog broja ekonomskih problema s kojima se Hrvatska danas suočava. Iako je osvajanje vlasti na izborima 2011. bilo praktički izvjesno, Kukuriku koalicija je prvu godinu mandata – najpotentnije razdoblje za provedbu bilo kakvih reformi – potrošila na razne pripreme, prilagodbe i beskorisne inicijative poput famoznog clean starta.
Valja se nadati da će HDZ i njegova desna koalicija nešto naučiti iz pogrešaka svojih rivala te se pritom oduprijeti populističkim tumačenjima strukturalnog planiranja stranačke kadrovske politike kao ‘podjele plijena’, kao što se u medijima često može pročitati. Druga bitna spoznaja svakako je ona da Karamarko u stvaranju vlade ima želje i snage zagrabiti izvan stranačkog kadrovskog bazena. Tu je činjenicu šef HDZ-a i sam naglasio u nekoliko navrata, no takve deklarativne želje često se utišaju u sudaru s teško utaživim stranačkim apetitima. S obzirom na probleme u kojima se nalazi Hrvatska, poprilično je sigurno da nijedna politička stranka u svom sastavu nema dovoljan broj stručnjaka svih potrebnih profila kakve uspješno upravljanje državom zahtijeva. Kukuriku koalicija, inzistirajući na potpuno promašenom konceptu političke vlade, tu je realnost zanemarila pa se danas nalazi u situaciji da u svoje redove i ne može privući nekog respektabilnog ekonomskog stručnjaka. Otvarajući mogućnost suradnje s nestranačkim ekspertima, Karamarko bi mogao znatno proširiti javnu podršku za svoju politiku, ali i popraviti svoj imidž autoritativnog vođe. Na koncu, takva politika mogla bi biti začetak nečega sličnog nacionalnom konsenzusu koji mnogi u Hrvatskoj zagovaraju, ali ga je očito nemoguće postići na razini institucionalizirane političke suradnje. Karamarko bi ga mogao postići, zaobilazeći SDP, te surađujući s neovisnim ekspertima lijeve provenijencije. Bio bi to pravi politički trijumf, ali i osobna metamorfoza čovjeka ranije percipiranog po ideološkoj tvrdoći. Prvi put tu se naziru konture politike nečega što bi se opravdano moglo nazvati ‘novim HDZ-om’, no da bi se taj potencijal ostvario, te će najave trebati i provesti u djelo. Na najveće prepreke Karamarko bi mogao naići unutar stranke, a pobjeda na izborima pritom bi se mogla pokazati lakšim dijelom posla.
>> Zašto se HTV boji reći da afera Barbika odgovara Karamarku
Ljudi, pa treba popraviti stanje u zemlji! Kako drugačije nego strukom!?