Karamarkovo spašavanje šefa HDZ-a Karamarka

Poznata izreka “Kocka je bačena” (latinski „Alea iacta est!“) pripisuje se slavnom starorimskom političaru i vojskovođi Gaju Juliju Cezaru.

Kako je u njegovo doba Senat bio pod utjecajem Pompeja, i Cezar je znao da bi mu povratak u Rim bez vojske značio sigurnu smrt, sa sobom je u Rim poveo jednu legiju. Kad je prelazio rijeku Rubikon sjeverno od Rima, navodno je izrekao spomenutu izreku koja bi značila da je prošao točku s koje više nema povratka: ili će pobijediti ili umrijeti. Upravo su takvu kocku u subotu navečer bacili Tomislav Karamarko i Zoran Milanović.

Ili će jedan od njih politički pobijediti ili umrijeti. Jer sinoć ništa nije završilo, samo smo dobili novi krug političkog cirkusa.Karamarko je bacio kocku odbijajući Mostove uvjete. Na prvu se njegov potez čini zdravorazumskim. Jer Mostovo inzistiranje na tripartitnoj vladi, na stalnim usuglašavanjima, na stalnom nekom konsenzusu, nije ništa drugo nego povratak u socijalizam i negiranje višestranačja, demokracije, što je jedna od temeljnih vrijednosti i Domovinskog rata. Zdrave demokracije nema bez jake oporbe. Mi nismo u poziciji Njemačke i Austrije, recimo, gdje su normalne velike koalicije. Mi nismo na tom stupnju političkog i društvenog razvoja. U Hrvatskoj vlast treba jaku oporbu i obratno. Nama treba daljnja izgradnja demokracije. Činjenica je da bi SDP s Milanovićem na vlasti bio bolji da je imao bolju oporbu u obliku HDZ-a.

Ali što je tu je. Treće opcije nema, Most nije to!Jedno je sigurno, Karamarko više nije onaj stari Karamarko. Most je imao pozitivan utjecaj na to što smo dobili novog Karamarka. Ljudi koji ga znaju ne mogu se načuditi kakvu je transformaciju doživio od trenutka kad je shvatio da mu relativna pobjeda ne znači ništa i da bez Mosta ne može nikamo dalje. Tomislav Karamarko evoluirao je u političara koji iz dana u dan daje sve suvislije izjave, njegovi su nastupi sasvim drukčiji, kao i potezi, jer Most ga je prisilio na veću javnu transparentnost. Stari je Karamarko tip političara koji je sve rješavao iza kulisa, u dvorskim spletkama, i znao je da uvijek može nešto tako riješiti. No Most ga je lupio u glavu, i na taj način više nije mogao nastaviti funkcionirati. To je veliki dobitak i za njega i za HDZ. I tu je dobra strana Mosta, da je uzdrmao dosadašnju političku žabokrečinu.Zašto je Karamarko na kraju odbio Most? Iz dva razloga. Jedan je taj što njegovi glasači, kao i glasači koalicije, ne bi u velikoj većini mogli progutati koaliciju s Milanovićem.

Karamarko bi dugoročno sebi potpisao smrtnu presudu. Njegova je pozicija i tako već bila teško uzdrmana činjenicom da HDZ nije uspio na izborima potući najnesposobniju Vladu u povijesti hrvatske mlade demokracije i relativno komotno preuzeti vlast. Zato je Karamarkovo odbijanje Mosta na kraju spašavanje predsjednika HDZ-a Karamarka i pripremanje za nove izbore koji bi mogli biti vrlo brzo. Kalkulacije su da Most s Milanovićem neće dugo trajati. Karamarko je odbijanjem Mosta postao heroj u političkom spektru Domoljubne koalicije, i na brzim novim izborima mogao bi polučiti laku pobjedu ako se Most i SDP raspadnu i ako propadnu sve obećane reforme. No to je ako... To je lutrija, to je kocka!S druge strane, mislite li da se Milanović predao? Taman posla. On je predator, grabežljivac, teški prevrtljivac, i teško Boži Petrovu ako misli da će mu s Milanovićem biti lako. Upravo suprotno, Milanović samo sebi kupuje vrijeme, ostavlja SDP sa svojima na vlasti – što je bio imperativ, i samo čeka novu priliku da se riješi Mosta i ponovno zasjedne u sedlo. Jer Milanović nije čovjek koji može biti u sjeni, on mora biti ili vođa čopora ili ništa. Na prvu ispada da je uspio iz igre izbaciti HDZ. To je i bio cilj njegova posljednjeg vraćanja pregovorima, samo da spriječi dogovor Mosta i HDZ-a. Kratkoročno je uspio. Ali to neće biti duljeg vijeka. Ne samo zato što je krajnje nespojiva kombinacija Mosta i Milanovićeve koalicije, nego i zato što će Milanović sve dati da je potiho razbije. Njegov će jedini cilj biti ponovno preuzeti vlast i biti prvi. Zato i ovaj dogovor s Mostom nije dogovor nego samo početak nove predizborne kampanje. Nije se bez razloga, barem nakratko, u Zagreb vratio Alex Braun.Da, nije bačena jedna kocka, nego više njih. No Hrvatska je cijela na kocki! Misli li tko na nju? Je li itko spomenuo kako, primjerice, i dalje raste javni dug? Svima nama visi o glavi: ili ćemo pobijediti ili umrijeti!

>>I prije 90-ih krao je tko je mogao, i direktori i radnici