Vjera ni u kom slučaju ne smije biti potisnuta u privatnu sferu, poručio je nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić otvarajući danas 53. Teološko-pastoralni tjedan, koji jednom godišnje na zagrebačkoj Šalati okupi nekoliko tisuća svećenika i gotovo sve biskupe iz Hrvatske i BiH.
– I u našoj hrvatskoj suvremenosti, vjernici se u svome društvenom i kulturalnom životu, nalaze pred novim ideološkim izazovima, pred raširenim sekulariziranim pogledom na život, koji zatvara obzore na 'onostrano', pred sve podmuklijim oblicima nesnošljivosti prema istinama kršćanske vjere i vjerskog učenja, gdje sve više uzima maha osjećaj straha i egzistencijalne nesigurnosti. Pod tim se pritiskom pojedini vjernici povlače u anonimnost i njihov se glas gubi u nametnutom strahu. Međutim zadaća je Crkve, da rasvijetljena Duhom Svetim, ohrabruje vjernike te moli za njih radost Božje blizine, jer povijest čovječanstva je u Božjim rukama, iako se ponekad čini da njome upravljaju i da je vode moćnici ovoga svijeta. Zato se od vjernika upravo danas traži odlučno i konkretno svjedočenje riječju i opredjeljenjem svoga životnog stava – rekao ja kardinal Bozanić, dodajući kako tako vjernici pokazuju da ne pripadaju sami sebi već Bogu.
– A to se događa prije svega kada ne podliježu logici svijeta, niti njegovim opsjenama i kada brane – uz opasnosti vlastite kulturne i društvene marginalizacije – one 'neotuđive vrijednosti' koje su takve upravo zato što su od Boga. Svojom ustrajnošću u svakodnevnom životu, ti krotki, ali hrabri kršćani našega vremena, postaju prvi glasnici nove evangelizacije i svjedoci vjere. Različita trpljenja i zapreke s kojima se u svome životu susreću nisu ništa drugo doli svakodnevno mučeništvo. Stoga bismo se mi, kao Crkva, trebali zapitati: jesmo li u našim sredinama spremni iskazati blizinu onima koji se u svom kršćanskom svjedočenju odupiru izazovima današnjeg svijeta? Znamo li pružiti konkretan oslonac onima koji, uz nemale napore i borbu, pružaju svjedočanstvo vjere, te biti ono »ulje utjehe« i ono »vino nade« koje se iz vjere rađa – zapitao se zagrebački nadbiskup.
– Budemo li i sami rasli u iskustvu zajedništva, po kojem se naše zajednice ujedinjuju i postaju životne, moći ćemo tim svjedocima vjere pružiti potporu te odražavati ljepotu svijesti da smo svi braća i sestre u vjeri. Time se otvara prostor djelovanju Duha Svetoga, koji nadahnjuje što treba reći te otkriva putove koje treba slijediti, dajući neopisivu hrabrost onome tko s velikim žarom vojuje za istinu i ljubav. Tada progoni pretrpljeni zbog vjere postaju prinos života, izraz živog svjedočanstva, bude i potiču vjernike na razmišljanje i vjerodostojnost, poglavito ondje gdje nisu vjerodostojni. U tom kontekstu bismo si trebali postaviti nezaobilazno pitanje: ima li situacija u kojima naša nevjerodostojnost postaje protusvjedočanstvom drugima - pita kardinal Bozanić, dodajući da budući da je "kršćaninovo svjedočenje po svojoj naravi javno, vjera ni u kojem slučaju ne može biti potisnuta samo u privatnu sferu" te citira Svetoga Oca koji u apostolskom pismu Porta fidei piše: »Vjera, upravo zato jer je slobodni čin, zahtijeva također društvenu odgovornost za ono što se vjeruje«.
– Draga braćo svećenici, draga braćo i sestre u vjeri, ovo, a ne neko drugačije, vrijeme Providnost nam je kao Crkvi dodijelila u hrvatskom narodu. Potrebno je čuvati zajedništvo u svećeništvu i zajedništvo u vjeri puka Božjega. Nama pak svećenicima je zadatak da ustrajno katehiziramo vjerničke zajednice, slijedeći smjernice crkvenog učiteljstva, posebno Svetog Oca. Ne trebamo se bojati! Pred nama su svijetli uzori koji su svojim životom posvjedočili da je vjernost Bogu, Crkvi i svome rodu moguća u svako vrijeme i u svim okolnostima – poručio je s ovogodišnje Svećeničkog tjedna kardinal Josip Bozanić.
Problem crkve je u tome što tamo misle da je država katolička. Međutim Hrvatska je svjetovna država a ne vjerska, a njihovo shvaćanje stvari je samo njihov problem. Hrvatska nije Saudijska Arabija ni Iran u kojemu sve zakone koje donosi parlament trebaju imenovati popovi. Kod nas je to protuustavno.