Kod vrlo stroge profesorice hrvatskog jezika Vjekoslave Klarić, u nižem razredu gimnazije, pisali smo zadaću na temu “Što bih želio postati?” Stavio sam u naslov – novinar. Ta je zadaća najbolje ocijenjena – o novinarskim pretpočecima i poticajima da se bavi time piše pokojni Zdravko Švegar u svojoj autobiografskoj knjizi „U vrtlogu novinarstva“.
Naviknuti čitatelje
Upravo je on zaslužan što je prije točno 40 godina u Karlovcu osnovana redakcija Večernjeg lista – njegovi pretpočeci su pretpočeci i karlovačkog Večernjaka. Nakon što je maturirao, u Zagrebu diplomira komparativnu književnost.
– Kao profesionalni novinar počeo sam prvog lipnja 1959. raditi u Karlovačkom tjedniku, točno mjesec dana prije no što je u Zagrebu tiskan prvi broj Večernjeg lista – napisao je Švegar.
Njegova karijera je postala isprepletena s Večernjakom, u kojem je umirovljen. Suradnju započinju 1961., a nakon sedam godina prvi je zaposleni dopisnik iz Karlovca.
– Već u proljeće 1973. godine moj dobar prijatelj Zdravko Švegar mi je ponudio da radim za Večernjak, uoči izlaska lokalnog izdanja. Do jeseni, čitavo ljeto, smo navikavali čitatelje na to da se svakodnevno prepoznaju na barem jednoj fotografiji iz Karlovca – prisjeća se novinar i fotoreporter Božidar Hrstić-Bižo.
Karlovačka sedmica, kako je prozvano sedmo izdanje Večernjaka, počela je izlaziti službeno 1. listopada. Redakcija je prvotno smještena u vrlo skromnom prostoru u Vranyczanyjevoj. Danas nezamislivo, ali filmovi su se slali autobusom u Zagreb, da bi se tamo razvile fotografije. Već nakon šest mjeseci od početka rada Večernjak u Karlovcu broji desetak suradnika. Redakciju su činili i Frane Smojver, Ivica Saftić, Marjan Dukovčić, Karlo Malpera, Slavko Cvitković, Zdenko Pomoravec i Mladen Stubljar, a urednik je bio Toni Šimunović u Zagrebu. Naklada Sedmog izdanja iznosila je 1975. oko sedam tisuća primjeraka, a 1983. 12.000.
– Nakon što sam na Radio Karlovcu „dobio nogu“ zbog hrvatskih stavova, obratila mi se novinarska institucija Zdravko Švegar i ponudio mi suradnju. To me spasilo, jer sam bio student porijeklom iz radničke obitelji. Godinu dana sam radio pod njegovom komandom i baš smo lijepo funkcionirali – kaže Stubljar, popularni reporter Hrvatske televizije.
Odlična ekipa
Pomoravec je imao 22 godine i dvije godine staža u Karlovačkom tjedniku nakon što ga je Švegar pozvao u Večernjak. Odnedavno je umirovljen.
– Svake večeri sam išao u bolnicu, da prikupim od podatke o ozljedama, a pratio sam i aktivnosti mladih. Čitavo ljeto smo se pripremali za jesen i početak službenog rada na karlovačkoj stranici. Bila je to odlična ekipa – tvrdi Poma.