Kasapović: Novi HDZ? Nikako! Ideologizirani HDZ? Svakako!

Mi smo novi i ideologizirani HDZ", kazao je nedavno na rutinskoj konferenciji za novinare jedan, široj javnosti nepoznat, stranački dužnosnik, smjestivši se za konferencijskim stolom tik do predsjednika stranke Tomislava Karamarka. Teško bi neki anonimni stranački dužnosnik izustio takvo što da to već nije čuo od nekoga tko je u stranačkoj hijerarhiji iznad njega te mu se silno svidjela ta rečenica koja djeluje kao pravi politički bombončić: "Mi smo novi i ideologizirani HDZ".

Taj netko mogao bi biti sam Karamarko. On sebe ne smatra samo novim vođom HDZ-a nego i vođom novog HDZ-a. Kao što izvodi akrobacije kad tumači osobnu političku biografiju, Karamarko je počeo cirkusirati i s kolektivnom biografijom HDZ-a. Kad mu to politički zatreba, on je stari i izvorni HDZ-ovac, ne baš barakaš, ali bio je tu negdje, možda u dvorištu glasovite prisavske barake u kojoj je osnovan HDZ. Iz njegove političke biografije tada nestaju zamračene stranice na kojima bi trebalo pisati gdje je bio i što je radio sve one godine dok nije bio u HDZ-u, uključujući i slavnu političku epizodu sa Stjepanom Mesićem. No kad mu ustreba drukčija biografija, on je selektivni hadezeovac koji je u stranci bio samo za vrijeme Tuđmanovih državotvornih godina. U njoj nije bio za Sanaderove vladavine, ali ipak nije odbio ponudu najslavnijega hrvatskog optuženika da uđe u njegovu Vladu i preuzme Ministarstvo unutarnjih poslova. Ostao je i u Vladi Jadranke Kosor, a onda primio i člansku iskaznicu iz njezinih ruku na skromnoj svečanosti nedugo prije prošlih parlamentarnih izbora. I dok je Kosor razmišljala na koju bi listu stavila novoga izbornog asa, on je već pripremao politički Blitzkrieg kojim će je svrgnuti s mjesta predsjednice stranke i sam zasjesti na nj.

BOGU KRADU DANE

Je li se u tom Blitzkriegu rodio novi HDZ? Što ga čini novim? I tko ga čini novim?

HDZ nema novi opći politički program. Nema ni novi katalog razrađenih javnih politika kojima bi kontrirao vlasti. Hadezeovci spočitavaju Vladi da nije ništa napravila u proteklih sedam mjeseci te da se samo bavi političkim kadroviranjem i čistkama. No otkako su isto toliko mjeseci u opoziciji ni oni nisu javnosti ponudili ništa – nijednu novu programsku zamisao, politički projekt ili stil političkog djelovanja. Bili su zaokupljeni nimalo novim osobnim i frakcijskim sukobima u borbi za vlast u stranci koja je vrvjela međusobnim uvredama, prokazivanjima, podmetanjima, spletkama i obračunima kakvi dotad nisu viđeni u političkom životu zemlje. A kad su se napokon prestali "demokratski krviti", mirno su se vratili u saborske klupe da, kao i svaka parlamentarna opozicija u Hrvatskoj dosad, uglavnom Bogu kradu dane. Ništa novo.

A tko su glavni ljudi koji bi HDZ trebali činiti novim? Predsjednik Karamarko je, kako voli misliti i govoriti o sebi, "prahadezovac". Potpredsjednici stranke su bivši Sanaderovi i Kosoričini ministri i saborski zastupnici Božidar Kalmeta, Dražen Bošnjaković i Dubravka Šuica. Oni su ujedno i članovi Predsjedništva stranke u kojemu sjede i bivši ministri Gordan Jandroković i Ana Lovrin, predsjednica Zajednice žena Katarina Fuček, predsjednik Kluba utemeljitelja HDZ-a Đuro Perica, predsjednica Mladeži Martina Banić, predsjednik Gradske organizacije Zagreba Ante-Zvonimir Golem, splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader i dr. Glavni je tajnik Milijan Brkić, čovjek koji je u vrh HDZ-a došao iz "depolitizirane" Karamarkove policije. U Središnjem odboru nalaze se, među ostalima, bivši Sanaderovi i Kosoričini ministri Branko Bačić, Petar Čobanković, Martina Dalić, Tomislav Ivić, Ivica Kirin, Jasen Mesić, Darko Milinović, Davorin Mlakar, Željko Reiner, Ivan Šuker i Branko Vukelić te bivša potpredsjednica Sanaderove Vlade i kasnija premijerka Jadranka Kosor. Tu je, dakako, i nezaobilazni Vladimir Šeks te nekoliko militantnih starih saborskih zastupnica i zastupnika poput Đurđice Sumrak, Ivanke Roksandić, Duje Marasovića i Frane Matošića. Tu je i nekoliko svojedobnih Sanaderovih mladih lavica, poput Vesne Buterin i Josipe Rimac, koje je Kosor, tko zna zašto, brzopotezno uklonila iz visoke politike. Jesu li to novi ljudi? Ne, to su ljudi koji predstavljaju simbolični i praktični kontinuitet u razvoju HDZ-a. Oni povezuju "stari" Sanaderov i "novi" Karamarkov HDZ u jednu stranku, kao što i jest tako.

Ipak, krilatica o novom HDZ-u nije slučajno odabrana i nije politički besmislena. Njezina je glavna funkcija da stvori javnu percepciju o tome kako nema nikakva političkog kontinuiteta između Sanaderova i Karmarkova HDZ-a. Njome se Karamarkov HDZ želi odvojiti od "društva sa Zrinjevca" kojemu se sudi za dosad neviđen kriminal i korupciju na najvišoj državnoj razini kojom je vladao upravo HDZ i protiv kojega je, uostalom, podignuta i optužnica. Svakodnevna medijska izvješća o skandaloznim iskazima mnoštva svjedoka, poznata lica HDZ-ovih dužnosnika, savjetnika, službenika, namještenika i umreženih članova i simpatizera stranke sa svih područja društva, a napose iz javnih poduzeća i ustanova, deprimirajuće ozračje političkoga i moralnog sloma jednoga državnog vodstva i stranke iz koje je ono poteklo – sve to "novi" HDZ želi ostaviti za sobom, odgurnuti daleko od sebe i zauzeti pozu običnoga, i to ne osobito zainteresiranog, promatrača kriminalne zrinjevačke sage. "Gledate li suđenje Sanaderu", zaskaču novinari tim pitanjem bivše ministre, saborske zastupnike i čelnike HDZ-a. Ma ne, nikako, bili su zauzeti, upravo su se vratili s puta, imali su važnijeg posla, bili su na sjednicama odbora, pa čak i na sjednicama Sabora... A da budu iskreni, njih to previše i ne zanima. Neka institucije rade svoj posao. Šuti, poriči, potisni, zaboravi! Na toj točki politološka analiza postaje nemoćna i treba je zamijeniti psihološkom analizom profila likova koji misle da će tako ovladati opterećujućom osobnom i kolektivnom stranačkom prošlošću te "čisti k'o suza" krenuti u svijetlu i pobjedonosnu budućnost s "novim" HDZ-om. Ako pouzdano nije nova, je li HDZ ideologizirana stranka? Načelno valja pretpostaviti da svaka stranka ima neku ideologiju na kojoj se zasniva i njezina politika. Stoga je iskaz da je HDZ sada "ideologizirana stranka" shvatljiv samo kontekstualno. To, prvo, znači, da se predmnijeva da je Sanaderov HDZ bio deideologizirana stranka, a što u misaonoj matrici većine hadezeovaca znači detuđmanizirana stranka. Nova ideologizacija stoga ponajprije znači retuđmanizaciju, kao što je Karamarko višekratno izrijekom potvrdio. Nije, doduše, nikad objasnio što su temeljni sadržaji i ciljevi tuđmanizma danas, ali to nije ni važno. Važno je biti tuđmanovac, što god to značilo. To, drugo, znači da će HDZ voditi ideologiziranu bitku sa sadašnjom vlašću. I doista je tako. Sve kritike vlasti koje su dosad potekle iz opozicijskog HDZ-a bile su obojene ideološki i izražene u otrcanim frazama jedne mrtve ideologije: nenarodni režim, prodaja hrvatskog teritorija, odricanje od hrvatske suverenosti, prikriveni komunisti koji vladaju "socijalističkim manirima" koje su uvježbali 1971. i drugih "indikativnih" godina komunističke terora, gušitelji političkih prava i sloboda, progonitelji i zlostavljači ljudi drukčijega političkog mišljenja i sl. Kao da smo u prošlom stoljeću.

ČISTKE MASOVNO INSTALIRANIH

Za taj je misaoni sklop krajnje indikativna novija optužba vlasti koju je Karamarko ponovio već nekoliko puta. On tvrdi da vlast provodi "masovne" čistke u javnim ustanovama i službama čije su žrtve članovi i simpatizeri HDZ-a. Tisuće i tisuće ljudi otpuštene su, navodno, s posla i šikanirane samo zato što su članovi i simpatizeri HDZ-a. Stanje je toliko alarmantno da je HDZ instalirao plavi telefon za žrtve političkog zlostavljanja. Kako stvari stoje, mogao bi ubrzo otvoriti i psihijatrijsku ordinaciju za grupne terapije svoga zlostavljanog članstva.

Vrlo je važno znati šikanira li i zlostavlja li nova vlast doista svoje političke neistomišljenike. Još je važnije znati točan broj onih koji su izgubili posao i završili na cesti samo zato što su članovi i otvoreni simpatizeri HDZ-a. No zar Karamarko ne vidi logičku rupu u svojim optužbama? Da bi, naime, bilo moguće masovno otpuštanje članova i simpatizera HDZ-a iz javnih ustanova i javnih službi, prije toga moralo se dogoditi njihovo masovno zapošljavanje u njima. Da bi bilo moguće šikanirati i zlostavljati tisuće i tisuće članova i simpatizera HDZ-a u državnim i javnim službama i ustanovama, ta je stranačka masa morala godinama prije toga okupirati ta mjesta. Da bi se članovi HDZ-a masovno smjenjivali s vodećih položaja, morali su prije toga biti masovno postavljani na te položaje. Ukratko, netko je morao zaposliti masu HDZ-ovaca u državnoj upravi, javnim tvrtkama i ustanovama te ih postaviti na vodeće položaje u njima. Tko je, kada i kako to učinio? Kako to da su HDZ-ovci tako masovno zastupljeni u državnoj upravi, javnim tvrtkama i ustanovama kad čine vrlo mali postotak stanovnika Hrvatske koji imaju obrazovne i druge kvalifikacije za te poslove?

Posrijedi je bio masovni stranački klijentelizam koji je obilježio duge godine HDZ-ove vladavine državom i koji se pretvorio u važnu polugu Sanaderove korupcijsko-kriminalne mreže. Sanader nikad ne bi postao premijer i nikad ne bi mogao raditi to što je radio da nije bio izabrani predsjednik HDZ-a i da mu dužnosnici i članovi HDZ-a nisu dopustili da strankom upravlja potpuno autokratski dok su se oni poput male djece skrivali ispod stola kako ništa ne bi vidjeli i ništa ne bi čuli. No i pod stolom se nešto čuje i vidi, zar ne? Nije li prva zadaća novoga predsjednika HDZ-a bila da cjelovito i otvoreno progovori o tom problemu? Kad govori o novom HDZ-u, on zasad može misliti samo na ono o čemu javno šuti: o tome da HDZ neće više nikad biti kralježnica korupcijske i kriminalne mreže u kojoj se Hrvatska gotovo ugušila. Novi HDZ? Nikako! Ideologizirani HDZ? Svakako! Stari i staromodno ideologizirani HDZ bit će loša opozicija ovoj vlasti kojoj je dobra opozicija nasušno potrebna.