“Svi smo braća”, citirao je papa Franjo svetog Franju Asiškog na dan u kojem su se katolici i muslimani ujedinili u molitvi Boga da zaustavi pandemiju koronavirusa. Visoki odbor za ljudsko bratstvo pozvao je na molitvu, post i djela ljubavi kako bismo zamolili Boga za pomoć u prevladavanju ovog tragičnog trenutka pandemije, podsjetio je papa Franjo na početku mise u kapelici doma Santa Marta u Vatikanu te kazao kako je Franjo Asiški govorio da smo svi braća i zbog toga se muškarci i žene svih religija ujedinjuju u molitvi i postu za dobivanje milosti ozdravljenja.
Umrla braneći Krista
Svijet današnjice sučeljava se s opasnošću koja prijeti životu milijuna ljudi na cijelom planetu. Dok potvrđujemo važnu ulogu liječnika i znanstvenog istraživanja za borbu s pandemijom, nemojmo zaboraviti obratiti se Bogu Stvoritelju u toj teškoj krizi, iznio je Visoki odbor za ljudsko bratstvo, osnovan prošle godine, nekoliko mjeseci nakon povijesnog susreta (4. veljače 2019.) u Abu Dhabiju pape Franje i velikog imama Al-Azhara Ahmeda al-Tayyeba kada je potpisana Deklaracija o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot.
Malo ljudi znade da je 14. svibnja dan svete Korone, zaštitnice i od pandemija. Obilježavaju je i pravoslavne crkve. Zapravo je 14. svibnja dan svete Korone i svetog Viktora koji su ubijeni u 2. stoljeću jer su bili kršćani. Pretpostavlja se da su ubijeni oko 170. godine, u vrijeme rimskog cara Marka Aurelija, a Korona je imala samo 16 godina. Rođena je u Egiptu, a ubijena vjerojatno u Siriji. Rimski sudac Sebastiano osudio ih je na smrt jer su bili kršćani. Prema legendi, Rimljani su otkrili da je rimski vojnik Vittore (Viktor) bio kršćanin i doveli su ga do suca Sebastiana koji je mrzio kršćane i odlučio ga je primjereno kazniti. Vittore je bio vezan za stup i bičevan dok mu meso nije počelo visjeti, a onda je Sebastiano zapovjedio da mu izvade i oči. Unatoč svemu, Vittore nije negirao Krista. U blizini se nalazila i mlada djevojka koja je bila žena jednog od rimskih vojnika – Korona. On nije znao da mu je žena kršćanka.
Djevojka Korona je na neki način htjela pomoći Vittoreu i svima je prisutnima objavila da je i ona kršćanka. Kleknula je pokraj Vittorea i počela se moliti kako bi mu dala do znanja da nije sam. Vojnici su je odmah odnijeli pred suca Sebastiana, koji je zapovjedio da bude mučena, a onda i vezana za vrhove svijenih palmi. Na njegov znak, palme su pustili da se isprave, a tijelo Korone je rastrgnuto. Zatim je zapovjedio da Vittoreu bude odsječena glava.U mjestu Anzùu pokraj Belluna u regiji Veneto koje je bilo pogođeno pandemijom koronavirusa čuvaju se od 9. stoljeća relikvije svetih Viktora i Korone. Najprije 1943. a potom i 1981. analizirane su kosti dvoje svetaca i potvrđeno je da su od jedne žene i jednog muškarca.
Analiza 1981. otkrila je i postojanje peludi cedra, tipične sredozemne biljke, te je potvrđeno da je pelud iz Sirije ili Cipra. Viktor i Korona bili su proglašeni svecima prije negoli su počele kanonizacije u Crkvi. Prvi svetac kojega je kanonizirao jedan papa, a to je učinio Ivan XV. na Lateranskom koncilu 993., bio je Ulrih, biskup Auguste, koji je umro 973. Kanonizacija je postala zakon Crkve pod papom Grgurom IX. (1227.-1241.)
Štuje se i kao Štefica
Sveta Korona štuje se i pod imenom Štefica ili Stephana što znači okrunjena. Dakako, nema nikakve veze s nazivom virusa koji je otkriven tek šezdesetih prošloga stoljeća i dobio je naziv po tome što izgleda kao kruna. Sveta Korona je i zaštitnica mesara, novca i onih koji pronalaze blago. Ljudi joj se mole i za zaštitu od oluja te za postojanost u vjeri. Nakon što je proglašena sveticom, njezino je ime vrlo brzo postalo slavno izvan Bliskog istoka, posebno u zaštiti od epidemija.
Njoj u čast građene su crkve, a u katedrali u njemačkom gradu Aachenu postoji relikvijar Sveta Korona, te je sada, nakon 25 godina što je bio prekriven, očišćen kako bi bio ponovno izložen. Glasnogovornica katedrale Daniela Loevenich izjavila je da se na relikvijaru interveniralo nešto prije od predviđenog, jer se sada očekuje veliki interes da ga se vidi.
Relikvije su, prema legendi, donesene iz Sirije 997. i pohranjene u grob ispod katedrale, a 1011. stavljene su u relikvijar, visok 93 cm i težak 98 kg. Očekuje se da će taj relikvijar od zlata, bronce i bjelokosti, nakon što se otvore granice, doći vidjeti mnogi turisti.
Više polažem nadu u cijepivo nego li u mantranje....