Katoličku crkvu gradi musliman. Husejnov primjer – recept za BiH

        Nasuprot zastrašujućim vijestima o međuvjerskim sukobima koji se posljednjih tjedana događaju posvuda u svijetu, iz Bugojna u Bosni i Hercegovini stiže potpuno drugačija priča. Husejn Smajić na svojoj zemlji pronašao je temelje jedne od najstarijih katoličkih crkava u Europi. Uoči Uskrsa odjeknula je vijest: musliman želi sagraditi katoličku crkvu!!!

Na istim tim temeljima, onakvu kakva je nekada bila. Stoga ga je Večernji list proglasio osobom godine. Osobito je važno što se ova priča događa u Bugojnu u kojem je bjesnio bošnjačko-hrvatski rat. Posljedice su mnogi protjerani, pobijeni i nestali Hrvati, a mnogi vjerski objekti porušeni.U BiH, koja se često nalazi na naslovnicama domaćih i svjetskih novina zbog vjerske i nacionalne nesnošljivosti, priča o Husejnu medijski izgleda nestvarno.

A u stvarnosti nije tako. Ima još na tisuće primjera gdje se susjedi različitih nacija međusobno pomažu, poštuju. No oni nisu medijski zanimljivi. Za dizanje novinske naklade i televizijske gledanosti potrebni su ISIL, ustaše, četnici, minirana džamija, polomljeni križevi (kao za Uskrs u Stocu).Pozitivna priča o Husejnu zaslužuje svjetske naslovnice. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog poruke “svetim ratnicima” kako je uime Alaha bogohulno ratovati protiv drugih i drugačijih. Oni su upravo ovih dana u ofenzivi smrti. Stoga je papa Franjo u svojoj uskrsnoj poruci gotovo glasom očajnika molio za prekid progona kršćana u svijetu.Osobito je stanje teško u Keniji nakon što su islamistički militanti ubili 150 studenata.

I u Libiji su u veljači pogubili 22 Egipćana samo zato što su kršćani. Teško je u Siriji i Iraku, Sudanu te Nigeriji, gdje teroristi Boko Harama gotovo svakodnevno napadaju kršćanske crkve.Jednako kao na kršćane, svjedočimo tako i mnogim napadima na muslimane. Uz fizičko, izloženi su i medijskom nasilju. Postalo je “normalno” da se stavlja znak jednakosti između islama i terorizma. Stvoren je opasan stereotip o opasnoj vjeri. On se svakim danom nekim novim incidentom pojačava. U rat protiv islama uključili su se i “hrvatski rekonkvisti” koji navodno sada brane Ukrajinu. Videoporukom su poručili da ne žele multikulturalnu Europu. Odnosno žele “bijelu Europu” bez islama.

Odnosi muslimana i kršćana u svijetu itekako se reflektiraju na BiH. Hrvatsko-bošnjački odnosi dodatno su opterećeni i povijesnim nepovjerenjem. Danas su na jako niskoj razini. Međusobno povjerenje imalo je različite faze. Potkraj 19. stoljeća pod utjecajem Ante Starčevića tvrdilo se kako su muslimani dio hrvatskoga etnosa. U ustaškoj NDH muslimani koji su prihvatili hrvatsku naciju, od Ademage Mešića i Džaferbega Kulenovića do ustaških ministara Mehmeda Alajbegovića, Hakije Hadžića, Osmana Kulenovića, Mehe Mehičića i Hilmije Bešlagića, još su više pojačavali Starčevićevu ideju.

No oni nisu uspjeli pohrvatiti muslimane. Propast NDH politički ih je natjerala da se vežu uz identitet Bosne. U popisu stanovništva 1948. godine imali su tri opcije: mogli su se deklarirati kao “Srbi muslimanske vjeroispovijesti”, “Hrvati muslimanske vjeroispovijesti” ili kao “nacionalno neopredijeljeni”. Samo njih 25.000 izjasnilo se da su Hrvati, 72.000 izjasnilo se da su Srbi, a 778.000 deklariralo se kao “neopredijeljeni”. Hamdija Pozderac “neopredijeljenima” je 1971. izborio status muslimanske nacije. Pred rat (1991.) Hrvati i Bošnjaci bili su saveznici. SDA i HDZ vezali su u čvor prijateljstva zastave. Unatoč svemu, brzo su ušli u krvavi rat. Od hrvatskog cvijeća muslimani su Hrvatima postali trnje. S Hrvatima su prisilno (opet) postali prijatelji i u Americi uspostavili hrvatsko-bošnjačku Federaciju.

Nikada to prijateljstvo nije bilo iskreno. Opterećuje to rješavanje ukupnih odnosa u BiH.Hrvati i Bošnjaci kao susjedi konačno moraju urediti svoje odnose. To ne treba biti bratstvo i jedinstvo, ali mora se stvarati iskreno povjerenje. Ono se može uspostaviti novim zaokretom svih, od političara, vjerskih poglavara, medija do običnih ljudi. Kad bi se češće isticali pozitivni primjeri poput Husejna Smajića, BiH bi bila drugačija. Tolerantnija. Zato bi možda uz crkvu u Bugojnu koju će graditi musliman trebalo sada, uoči dolaska pape u BiH, utemeljiti i institut koji bi proučavao kako vratiti hrvatsko-bošnjačko povjerenje. Imam već ideju za direktora. Husejn Smajić!