– Onaj tko napiše istinu ima pravo biti nagrađen, a ne kažnjen. Primjena kaznenog djela sramoćenja krenula je u smjeru ograničavanja slobode izražavanja voluntarističkim kriterijima – kaže prof. dr. Josip Kregar, predsjednik saborskog Odbora za pravosuđe, najavljujući da će podržati zakonodavnu inicijativu koja bi išla k sprečavanju zloupotrebe kaznenog djela sramoćenja. A konkretna inicijativa na stolu saborskih zastupnika, članova Odbora za pravosuđe, mogla bi se naći već za nekoliko mjeseci. Tada bi, naime, Ministarstvo pravosuđa trebalo dovršiti prijedlog korekcija više odredaba Kaznenog zakona koje su se u više od godinu dana primjene pokazale manjkavima.
Do sada se isticala potreba sprečavanja uvjetne osude za recidiviste ili teža kaznena djela (slučaj Čobankovićeva guljenja krumpira, op.p.), a sada se pokazalo da se kazneno djelo kojemu je intencija bila zaštita časti i ugleda premetnulo u gušenje slobode medija.
Osuđena zbog istine
Najdrastičniji je slučaj novinarke Slavice Lukić koja je osuđena za sramoćenje jer je napisala istinu o sredstvima što ih je Medikol kao privatna ustanova dobio od HZZO-a.
– Ministarstvo pravosuđa poduzet će sve mjere koje mogu uključivati izmjene zakona, pa i promjenu instituta kako bi se spriječilo da se Kaznenim zakonom na bilo koji način ugrožava sloboda javne riječi – najavio je, uz dozu rezerve, ministar pravosuđa Orsat Miljenić.
Određenu sklonost izmjeni Kaznenog zakona koji je preko djela sramoćenja postao instrument za gušenje javne riječi izrazio je i predsjednik saborskog Odbora za Ustav i član Odbora za pravosuđe Peđa Grbin.
– Za početak treba krenuti od komparativne analize, proučiti sudsku praksu, kako našu tako i stranu, a onda vidjeti što i kako treba mijenjati – kaže Grbin.Napominje da sramoćenje nije uvedeno u zakon s ciljem napada na slobodu govora, već zbog zaštite časti i ugleda pojedinaca.
Put u autocenzuru
– No, nijedno kazneno djelo ne može se postaviti između osobe koja prenosi činjenice i interesa javnosti – zaključio je Grbin.
S negativnim učincima kaznenog djela sramoćenja, odnosno njegove primjene u praksi, prvi se susreću novinari.
– Ljudi koji su prije tri godine u Saboru izglasali odredbu o javnom sramoćenju, uvjeren sam, preziru slobodu i demokraciju. Ako netko, primjerice, napiše notornu činjenicu ili istinu koja političarima ne služi na čast, može biti osuđen zbog javnog sramoćenja – kaže slobodni novinar Ivica Radoš.
Dodaje i kako su posljedice takve odredbe došle na naplatu, sudeći po presudi kolegici Lukić.
– Sada novinari moraju misliti na autocenzuru, a izdavači kao stari oportunisti na cenzuru. Pitanje je možemo li se pouzdati u sudačku objektivnost – skeptičan je Radoš koji kaže da smo nekada suce zamišljali kao moralne autoritete, ali su i oni samo ljudi koji griješe u odlukama te zaključuje da odmah treba ukinuti odredbu o javnom sramoćenju.
Brisanje te norme iz Kaznenog zakona podržava i Kregar navodeći da imamo tradiciju djela uvrede i klevete koja je imala svoje uspone i padove, i te bi norme trebalo dotjerati, a sramoćenje izbaciti iz Kaznenog zakona.
>>Hitno mijenjajte tu sramotnu odredbu za ušutkavanje novinara
kad je osuđena novinarka koja piše za partijaki bilten jl odma je cijela partija skočila na noge..izmišljaju se novi zakoni i angažira hnd..ali kad je proganjana za istinu novinarka karolina vidović nitko od partijanera nije digao glas..a naravno ni njihova poslovnica hnd ...